Rothschild je bio financijski magnat s kraja 18. i početka 19. st., upravo u ona vremena o kojima pričamo. Danas se o njemu govori kao o „utemeljitelju utjecajne dinastije bankara i poslovnih ljudi, vlasnika poznatih međunarodnih bankarskih kuća i korporacija u raznim industrijama“. U različitim zemljama postojala je legenda popularizirana putem masovnih medija da je to ‘samostvoreni’ čovjek, koji se ‘popeo na velike visine’. Čak je naveden kao primjer, u izvjesnom smislu, za nove generacije, govorilo se da “svi imaju takvu mogućnost”. Zašto Arkoni promoviraju vezene priče svojih razmetljivih ‘pijuna’? Da ljudi ne bi znatiželjno pogledali iza zastora i saznali tko upravlja tim “pijunima” i “kraljicama”, shvatili što se zapravo događa u svijetu. I također, da bi uvjerili ljude da takve lutke Arkona ne postoje, da povijest u potpunosti ovisi o mislima i postupcima jednog moćnog pojedinca.
Tom tajnovitošću dobivaju vrijeme, okolnosti i kontrolu nad ljudima. Ostanak u sjeni ide im na ruku, jer se njihovi planovi tamo lakše sprovode… Sada, natrag na pitanje odakle se pojavio pojedinac poput Rothschilda i kako su ga “Slobodni zidari” iskoristili. Znanje o tome će vam također pomoći da shvatite kako je „najpravednija i najdemokratskija zemlja na svijetu“ osnovana i kome pripada.
Mayer Amschel Bauer kasnije nazvan Rothschild (1744-1812)
Rothschild je sam po sebi nadimak, pseudonim, koji u prijevodu s današnjega njemačkog znači ‘crveni štit’ (Rotes Schield). Pravo ime čovjeka bilo je Mayer Amschel Bauer. Rođen je 1743. godine u starom njemačkom gradu Frankfurtu na Majni, u obitelji sitnog židovskog trgovca starim kovanicama. Kad mu je bilo jedanaest i pol godina, sudbina ga je spojila s agentima „Slobodnih zidara“. Zbog njegova, za tu dob neuobičajeno aktivnog karaktera, kao i zbog njegovih kvaliteta „pametnog sitnog obrtnika“, ti su ga ljudi „primijetili“, kao dobar “materijal” za novu figuru na šahovskoj ploči njihovih velemajstora.
„Prošlo je 6 mjeseci od tog kobnog poznanstva i bliskog kontakta s predstavnicima “Slobodnih zidara”, kad je, tad već 12-godišnji dječak, postao siroče. Dan je na skrb rodbini, koja ga je poslala u grad Fuerth, na učenje u poznatoj sinagogi. Do tada su „novi prijatelji“ dječaku već otkrili neke tajne. Znajući to, počeo je drugačije shvaćati život. Opće znanje ga nije previše zanimalo. U sinagogi je, međutim, eksperimentirajući svojim sposobnostima na vršnjacima, postao prava lisica. Vodio je neku vrstu mjenjačkog posla i obavljao operacije za novac. Sastavio je razne antičke kolekcije.
Kad je već bio mladić, vratio se u Frankfurt, a njegovi zaštitnici nisu se žurili pružiti ruku pomoći siročetu, nego su promatrali njegovo ponašanje u uvjetima ‘siromaštva’. I Mayer se održao. Prihvaćao je sve ponuđene poslove, postupno povećavajući krug svojeg poslovanja. Zadovoljni rezultatima ovog ‘testa’, pokrovitelji su mu dali posao u bankarskoj kući Oppenheimer u Hannoveru, gdje je prilično brzo i učinkovito stekao praktično radno iskustvo na raznim položajima te je prehodao sve stube u karijeri, od dna do vrha.
Grad Hannover u Njemačkoj bio je gnijezdo “slobodnih zidara” u to doba. Zato nije slučajno nakon Vilima III Oranskog, britansko prijestolje naslijedila upravo Hanoverska dinastija (daleka rodbina Stuarta). Usput, ovakva je situacija i danas, jer Windsori (trenutna Kraljevska kuća Ujedinjenog Kraljevstva) izravno potječu iz kuće Hannovera.
Ako ste se pitali zašto se neki Englezi još uvijek žale na „njemačku upravu“ u Velikoj Britaniji – to je razlog. Inače Rothschild, uvježban i obrazovan za određene stvari, vratio se nazad u Frankfurt. Zasad su ga držali, takoreći u rezervi… Za to je vrijeme tip pokušao pokrenuti posao sa starim kovanicama i devizama. Kad je sazrijela politička situacija, Mayer je ubačen u veliku igru. Imao je 21 godinu. Isti „Slobodni zidari“ spojili su ga s još jednim likom na svojoj šahovskoj ploči – nasljednikom princa Williama IX (budući Hessen Kurfürst) iz kuće Hessen-Hanau…
Wilhelm I. (Hessen-Kassel) (1743 – 1821)
Kurfürst dolazi iz njemačkog jezika. Bio je to naslov za moćnog vojvodu u feudalnoj Njemačkoj, koji je imao pravo sudjelovati na carskim izborima… Već za pet godina Mayer Amshel postao je sudski službenik, odnosno reklamni agent, dobavljač potrebne robe za sud, kasnije je imenovan glavnim dvorskim agentom kneževske kuće Hessen-Hanau. Ali glavnu su zadaću pred njega postavili “Slobodni zidari” – tajna kontrola financijskih aktivnosti Wiliama IX.
Usput, William je, prema savjetu “Slobodnih zidara”, postao prvi njemački princ koji je počeo davati kredite s kamatama. Kao rezultat toga, među njegove dužnike (i stoga su „Slobodni zidari“ na njih mogli izravno utjecati) spadalo je više od polovice vladara u Europi. Štoviše, princ William je svoje vojnike „iznajmio“ drugim zemljama, naravno, u prvom redu dajući prednost zemljama na koje su mu ukazali ‘masoni’. Zahvaljujući svojima tajnim zaštitnicima, postao je “prijatelj” Hanoverijanaca. Velika Britanija je bila njegov glavni klijent, jer je uvijek trebala vojsku, također radi kontrole nad svojim kolonijama u Sjevernoj Americi.
Te njemačke trupe, koje su pripadala Williamu, kasnije su se borile s vojskom Georgea Washingtona u Valley Forgeu. (usput ove vojnike su nazivali Hessianima prema njihovom poslodavcu iz kuće Hessen-Hanau). Više je Nijemaca nego Britanaca bilo u britanskoj vojsci protiv ‘Amerikanaca’. U isto su vrijeme dobavljeni njemački vojnici iz Prusije u službu „Amerikancima“ (ili, još preciznije, u službu Europljana koji su se nastanili u britanskim kolonijama, a većina njih bili su Britanci). Pruski kralj Fridrik Veliki, koji je dobavljao ove vojnike, surađivao je s tajnom organizacijom „Slobodnih zidara“, jer bio je mlad i pod utjecajem njenih ideja.
Kad je figura Williama IX (koji je u to vrijeme bio jedan od najbogatijih ljudi u Europi) završila s igrom na šahovskoj ploči Arkona, žrtvovali su ga za vrijeme igre s „Napoleonskim ratovima“. William je morao napustiti zemlju i živjeti mnogo godina u emigraciji. Pokušajte pogoditi kome je “privremeno” povjerio sve svoje poslove i novac. Rothsihildu!
Johann Adam Weishaupt (1748 – 1830)
Na šahovskoj je ploči bio obična mala mačkica, a zbog velikoga Williamovog kapitala, Mayer Rothschild je počeo sklapati financijske sporazume za ogromne iznose novca na međunarodnoj razini, s velikim dobitkom za Arkone. Za omogućavanje velikih međunarodnih transakcija, ‘Slobodni zidari’ su Rothschildu čak pružili i dio svoje izvrsno organizirane špijunske mreže, koja je bila mnogo mobilnija nego najbolje tajne službe europskih kraljevskih kuća. Štoviše, ti ljudi nisu samo donosili najnovije vijesti, nego su prevozili gotovinu i vrijednosne papire. Kasnije, kako ne bi otkrili špijunski sustav ‘Slobodnih zidara’, reći će da je Rothschild stvorio čitavu mrežu agenta-doušnika, poput kraljevskih špijunskih službi. Te su glasine bile djelomično potkrijepljene činjenicom koja je kasnije postala poznata – Rothschild je sponzorirao organizaciju poznatoga tajnog reda Bavarskih ‘iluminata’. I to je stvarno istina. Ali ona je nastala, ne zbog Rothschildovog “zadatka”, već na zahtjev ‘Slobodnih zidara’, koji su dogovorili sastanak 1770. godine između jednog od svojih brojnih “učenika” – Adama Weishaupta, i Mayera Rothschilda, kako bi prvi organizirao tajni red ‘Iluminata’ na sveučilištu njemačkog grada Ingolstadta (Gornja Bavarska), a drugi kreditirao ovaj projekt. Mnogo su uložili u ovaj red po pitanju svjetskih političkih zbivanja. Zato su dali zadatak Weishauptu, ne samo da proširi i ojača ovaj red, već i da u njega privuče najbolje i najpametnije ljude iz industrije, poslovanja, obrazovanja. A kako bi za svoj red čvrsto privezali dužnosnike visokog ranga i uspostavili apsolutnu kontrolu nad njima, bilo im je dopušteno koristiti sva sredstva, uključujući i besramne ucjene, podmićivanja i seks. Usput, službeni datum osnivanja ovog reda smatra se 1776. Obratite pažnju na ovaj datum, jer to je godina kad je u Sjedinjenim Državama potpisana Deklaracija o neovisnosti. Upravo su Bavarski iluminati počeli silom propagirati stari slogan Arkona: sloboda, jednakost, bratstvo. Njihovi su krugovi intenzivno razrađivali arkonski plan ‘Novoga svjetskog poretka‘, koji se kasnije počeo realizirati u osnivanju SAD-a.
Želim napomenuti da su Illuminati samo jedna karika u lancu tajnih društava “Slobodnih zidara”, to je neka vrsta ‘sinkronizacije’, kako bi se zataškao trag i zakrpale rupe za moguće curenje informacija. Pravi iluminati, prijatelji Arimana, osnovani su stoljećima ranije u mezopotamskome tajnom društvu ‘Bratstvo zmija’. I njihovo tajno društvo postoji do danas.
Što se tiče Rothschilda. pridružio se svojim odraslim sinovima u velikim političkim igrama. Još 1770. oženio se kćerkom židovskog trgovca koja je rodila njegovih pet sinova i pet kćeri. Kad su momci odrasli, također su se pridružili krugu „Slobodnih zidara“. Prvo ih je Rothschild učinio svojim pomoćnicima, a zatim ih je, na zahtjev svojih gospodara, raspodijelio u različite države: Nathan Rothschild organizirao je banku u Londonu, Salomon u Beču, Kalman (Karl) u Napulju, Jacob (James) u Parizu. A u Frankfurtu, nakon Mayerove smrti 1812. godine upravljanje bankom ostavljeno je najstarijem sinu Amshelu, koji je također otvorio banku u Berlinu. U XIX. stoljeću braća su već kreditirala, ne samo vladare i njihove države, nego je, zbog “slobodnih zidara”, taj novac utrošen na organiziranje ratova i opskrbe za cijele vojske.
Amschel Mayer (June 12, 1773, Frankfurt—December 6, 1855, Frankfurt), Salomon Mayer (September 9, 1774—July 27, 1855, Vienna), Nathan Mayer (September 16, 1777—July 28, 1836, Frankfurt), Karl Mayer (April 24, 1788—March 10, 1855, Naples), and Jakob, or James, Mayer (May 15, 1792—November 15, 1868, Paris)
