Zašto je transparentnost za Kreativno društvo od tolike važnosti da je uvrštena u osam njegovih temelja? Najkraće rečeno, zato što se potpunom transparentnošću uklanja mogućnost za korupciju odnosno „zamračivanje“ sredstava i informacija.
Ako svaki čovjek ima pristup podacima o kretanju i raspodjeli javnih sredstava, kao i podacima o statusu provedbe odluka društva, stječe se jedan od najvažnijih preduvjeta za ravnopravno sudjelovanje u „vlasti“, dakle u donošenju odluka koje se tiču svakoga. Ako postoji vidljivi trag kretanja svake lipe u platnom prometu, jasno je da krađa, mito i raznorazna mešetarenja nisu mogući, čime se „zanimanje“ lopova unaprijed svrstava među potpuno neisplative, a nezamislivo velika sredstva koja u potrošačkom društvu „isparavaju“ daleko od očiju javnosti, ostaju na raspolaganju čitavoj zajednici. Pojam „siva ekonomija“ lagano nestaje iz rječnika, a ljudi se navikavaju na poštenu, pravednu i logičnu raspodjelu sredstava, kao što su unutar potrošačkog formata odnosa bili naviknuti na kriminal u svim porama društva i bizarne sudske odluke ako mu se pokuša stati na kraj.
Transparentnost se i u potrošačkom društvu često spominje, kao nekakav dokaz demokracije i pravednosti. Međutim, mutne radnje svih vrsta su vidljivost najvažnijih ugovora i novčanih transakcija svele gotovo na nulu, a cijelu ovu tajnovitost prihvaća se kao nešto normalno i prirodno.
Zašto se u današnje vrijeme smatra nepristojnim nekoga upitati kolika mu je plaća? Možda zato što nekome odgovara da se forsira tajnovitost kad su financije u pitanju. Možda zato da bi bila manje očita nepravednost u činjenici da neki biznismeni ili vrhunski sportaši u jednoj godini zarade više nego prosječan čovjek za cijeli život. Možda odgovor i nije toliko bitan; bitno je da u Kreativnom društvu nema prostora ni za čiji grabež, jer prvo djelo te vrste bi počinitelja maknulo s pozicije na kojoj je bio, uz vraćanje svakog otuđenog novčića.
Kad je u pitanju transparentnost, naravno, jednu od ključnih uloga igraju mediji. U Kreativnom društvu sva su javna glasila u rukama naroda, dakle ljudi. Vijesti se objavljuju prema kriteriju njihove važnosti za čitavo društvo, a ne prema filtru nametnutom od privatnih korporacija koje sponzoriraju određeni televizijski kanal ili internetski portal. Bespotrebno širenje straha i promicanje za čovjeka štetnih proizvoda, postupaka i ideja, urednika medija dovodi u situaciju da mu narod „presudi“ svojom odlukom o smjeni jer, podsjećamo, sva vlast je u rukama ljudi.
Potrošački format odnosa čovjeka osuđuje na stalnu borbu za preživljavanje. Tada podsvijest u želji da sačuva „adut u rukavu“ i izađe kao pobjednik u tržišnom (i svakom drugom) natjecanju, navodi na tajnovitost i neiskrenost prema drugom čovjeku, u kojemu uvijek vidi takmičara u natjecanju. Kreativno društvo, naprotiv, izgrađeno je na način da u čovjeku potiče iskrenost, otvorenost i istinitost u privatnim i u poslovnim odnosima. Ne postoje tajni ugovori i sporazumi sklopljeni u bilo čije ime, zato što jednakost među ljudima podrazumijeva istu dostupnost informacija za svakog čovjeka. Nema više potrebe za istraživačkim novinarima koji će mukotrpno kopati po smeću nečije financijske prošlosti, mrsiti paukovu mrežu tkanu novcem poreznih obveznika i danonoćno raditi na povezivanju bezbroj sumnjivih elemenata tajnovito spojenih na tko zna kako visokim razinama politike, biznisa itd. Svaki kriminal, a pogotovo onaj organizirani, postaje nemoguć, jer radnje koje štete društvu bivaju svakome vidljive, a skrivanja iza imuniteta, profesionalnih tajni, „sinkope“ i sličnih nebuloza skrojenih za potrebe „elite“ unutar potrošačkog društva – više ne prolazi.
Pošten i iskren čovjek od drugih više ne biva promatran kao naivčina, ovca i slabić, nego kao uzor, primjer, temeljna jedinica zdravog društva za dobrobit svakog čovjeka.