Možda ste propustili da je 24. travnja prošle godine država Kalifornija konačno postigla ono o čemu je zeleni pokret desetljećima mogao samo sanjati. Kalifornijska uprava za energiju uspjela je proizvesti 95 posto ukupne energije iz potpuno obnovljivih izvora. A rekli su nam da to nije moguće postići. I tvrdili smo da je to nemoguće postići, ali samo nekoliko mjeseci nakon što je Bidenova administracija preuzela dužnost, Kalifornija je uspjela učiniti upravo to.

“Oduševio sam se”, rekao je Eliot Meinzer, upravitelj najveće elektrodistribucijske mreže u Kaliforniji. “Odlično je. Značajno smo smanjili ukupni ugljični otisak zemlje.” 24. travnja 2021., dame i gospodo, označite datum. Trenutak je to koji će ući u povijest na isti način kao Edisonov izum žarulje sa žarnom niti ili slijetanje Neila Armstronga na Mjesec. To je dan kada smo vidjeli tračak svjetla u budućnosti čovječanstva.

Tako su nam rekli na vijestima, ali nije bilo baš tako. Za početak, sam mjesec travanj nije pravo vrijeme za provjeru opstojnosti elektrodistribucijske mreže. To je najumjereniji mjesec u godini, kada je potrošnja najmanja. A ni mreža u kojoj je to postignuto nije pokrivala cijelu državu – primjerice Los Angeles, daleko najveći grad u Kaliforniji. I, da budemo iskreni, nije ni sva proizvedena energija bila potpuno obnovljiva. Kako je, iako prilično pristrano, priznao i Los Angeles Times, suprotno tvrdnjama iz kalifornijskog priopćenja o korištenju isključivo obnovljivih izvora, “izgorjelo je i mnogo prirodnog plina”.

Prema znanstvenicima, prirodni plin je fosilno gorivo i tehnički nije obnovljiv, a postoji još jedna zapanjujuća i pomno prešućivana činjenica: to čudo zelene energije zbog kojeg su poludjeli čelnici kalifornijske elektrodistribucije, to nešto “nevjerojatno” “, trajao je pune (pogodite što?) četiri sekunde. Ne dani, ne sati – sekunde, četiri sekunde. Time su se kalifornijski političari hvalili: 4 sekunde ne baš obnovljive energije, no slavlje je prikrilo nezgodnu istinu.

Samo nekoliko mjeseci ranije, sredinom kolovoza, kalifornijska zelena energetska mreža doživjela je potpuni kolaps. Pola milijuna stanovnika ostalo je bez struje usred toplinskog vala. Mrežni operateri tada su objavili da bi se stvari mogle pogoršati. Počevši od kasnog poslijepodneva i navečer, prema njihovom predviđanju, kada se ljudi vrate kući s posla u nadi da će koristiti struju – što neki Amerikanci rade – cijeloj će državi nedostajati tisuće megavata, što znači da će milijuni Kalifornija ostati bez struje. A to bi bila neosporna katastrofa. Kako bi to spriječila, Kalifornija je primijenila strategiju poznatu zemljama u razvoju: restrikcije električne energije.

“Skoro je 15 sati”, tweetnuo je gradonačelnik Los Angelesa 6. rujna 2020. “Vrijeme je isključiti većinu velikih potrošača, postaviti termostate na 25°C ili koristiti obične ventilatore umjesto rashladnih uređaja. Ugasite sva nepotrebna svjetla i isključite sve uređaje koje ne koristite. Potrebno je da svi pomognu u štednji struje.” Svi osim, naravno, gradonačelnika Los Angelesa, koji je na Twitteru kad god poželi, ali poruka je ipak bila sasvim jasna: priznajemo poraz. Više se niti ne pretvaramo da smo u stanju svojim građanima osigurati životni standard primjeren zemlji “prvog svijeta”, s najtežim obvezama u SAD-u. Sad smo kao Tegucigalpa (glavni grad Hondurasa – pribl. prev.). Molimo vas da se pridružite igri – i dugogodišnji Kalifornijci uglavnom jesu, ali problem još uvijek nije riješen.

Kalifornijska uprava za energetiku upravo je objavila izvješće u kojem se predviđaju smanjenja u cijeloj Kaliforniji za najmanje sljedećih pet godina, a rujan je, kao i uvijek, najgori mjesec za to. Ili, kako je to formulirao potpredsjednik ove mreže, „osiguranje pouzdane opskrbe energijom velika je odgovornost. A tu odgovornost postaje sve teže ispuniti s postojećim alatima.”

Nemoj više kukati. Provjerite imamo li struje. Umjesto toga samo kukate kako nemate dovoljno sredstava. Što se uopće dogodilo s prethodnim alatima? E, među tim alatima bila je i famozna nuklearna elektrana San Onofre, ali je zatvorena prije desetak godina zbog prosvjeda zelenih aktivista, navodno zbog nečega što se tada zvalo okoliš, da bi zaštitili nešto s čim ni oni sami nisu bili osobito upoznati. , ali da to nije važno. Država je ugasila taj centar i zatvorila ga. I što se dogodilo nakon toga? Koje su posljedice zatvaranja tvornice San Onofre?

Znanstvenici procjenjuju da je zbog njegovog zatvaranja u atmosferu ispušteno 37 milijuna tona ugljičnog dioksida. Ako, poput svih njih, vjerujete da je ugljični dioksid zagađivač, bio je vrlo loš za okoliš. Ali to nije spriječilo Kaliforniju da nastavi kako je i bila – zagađivati ​​u ime očuvanja okoliša. Država je sada objavila planove za zatvaranje nuklearne elektrane San Luis Obispo u klancu Diablo. Ta elektrana opskrbljuje strujom milijune Kalifornijaca. Zbog ovih i zatvaranja nekih drugih aktivnih elektrana, Kalifornija je prisiljena uvoziti trećinu potrebne energije, što je sramota za ovu navodno najbogatiju državu u SAD-u.

Dakle, što god pričali o kalifornijskim političarima, kad je riječ o energetici, oni nedvojbeno nemaju pojma što rade, što znamo jer je njihova dosadašnja nesposobnost višestruko potvrđena. Prosto je vrijedno divljenja koliko su nesposobni. I zato je sasvim prirodno da oni žele još više moći i autoriteta kada je energija u pitanju. Ostalo je još toliko toga za uništiti. Ovaj tjedan, kirurški prilagođeni guverner, Gavin Newsom, najavio je novi način dodavanja dodatnog opterećenja kalifornijskoj ionako preopterećenoj električnoj mreži. Čovjek je došao na ideju. Želi zabraniti vozila na benzin i dizel i prisiliti sve da voze električne automobile koji se pune na punionicama koje u Kaliforniji više ne rade.

Dakle, čovjek koji nikada nigdje nije radio i koji ne bi znao promijeniti ni žarulju u kući drži vam predavanje o energiji, arhitekturi i transformaciji. Isti onaj koji upravlja državom koja više ne može opskrbiti strujom ni perilicu rublja kaže vam da želi kontrolirati kakav auto vozite. Pokušajte, na trenutak, vidjeti širu sliku. Ako vam taj čovjek može reći koji auto da vozite, što vam onda ne može reći? Zašto onda on ne bi umjesto tebe odlučivao što ćeš raditi, jesti, s kim ćeš spavati? Naravno, riječ je o totalitarnom instinktu, tj. oblik potpune kontrole, te da je zabrana automobila na benzin i dizel, između ostalog, udar na vašu neovisnost.

Suština je da će električna vozila moći kontrolirati isti ljudi koji kontroliraju električnu mrežu, što znači da će vam regulatorno tijelo sljedeći put kada vam odluči isključiti struju također onemogućiti da bilo gdje idete. Nećete moći nikamo stići iz Kalifornije. Još par stvari o svemu tome. Prije svega, sve to rade jer su jako zabrinuti zbog emisije ugljičnog dioksida, a izgaranjem fosilnih goriva dodaju se nove količine ugljika i uništava planet. Da ste uistinu zabrinuti zbog svega ovoga, što biste prvo odmah zabranili? Naravno, putovanje privatnim avionom. U samo 60 minuta leta privatni zrakoplov ispusti više ugljičnog dioksida nego prosječno američko kućanstvo u tri mjeseca.

Stoga privatni zrakoplovi proizvode više stakleničkih plinova nego cijela Danska, ispuštajući oko 15 puta više zagađivača od komercijalnih zrakoplova. Čovjek bi pomislio, budući da privatnim zrakoplovima uglavnom voze bogati, a kult globalnog zatopljenja je najpopularniji među bogatim i utjecajnim pojedincima, da bi se i oni sami odrekli putovanja privatnim zrakoplovom. A upravo je suprotno. Od završetka pandemije broj putovanja privatnim zrakoplovom je u porastu. Od 2019. broj letova mlaznjaka u poslovne svrhe porastao je za više od 22 posto. Više od 70 posto letova privatnim zrakoplovima odvija se unutar SAD-a. Što ti ljudi uopće rade? Pa, to su ili putujući političari poput Gavina Newsoma, koji ne koristi komercijalne letove, i naravno slavne osobe, poput pjevačice Taylor Swift. Njezin je mlaznjak samo ove godine u atmosferu ispustio 8300 tona ugljika. Zanimljivo, zar ne?

Dakle, ako sami pokušavate smanjiti svoj ugljični otisak, pomislili biste da će manje misliti o vama i vašem monovolumenu nego o svojim mlažnjacima G4. Ali ne, njih za njihov G4 nije ni najmanje briga. Zato Taylor Swift, Gavin Newsom, Nancy Pelosi i slični drže lekcije o klimi, ali nikada neće odustati od svojih privatnih zrakoplova – jer kada letite svojim avionom, ne samo da se ne morate brinuti o covidu (ne čak ne moraju nositi masku), ali ne i na zakone koji se odnose na klimatske promjene.

Dakle, Kalifornija nije zainteresirana za sprječavanje kreatora politike poput Gavina Newsoma da putuju gdje god žele, ali želi kontrolirati kako vi putujete. Pa, to je Kalifornija. I tako dođete u iskušenje da kažete: “Pa dobro, Kalifornija je prekrasna, ali očito je vode luđaci koji je pretvaraju u zemlju Trećeg svijeta. Možda je sve ovo samo dio njihovog popisa ideja kako uništiti ovo najljepše mjesto na planetu.” Ali ne, nema samo Kalifornija ovaj problem. Sve se to ne događa samo u njoj.

Iste se stvari događaju na mnogo trezvenijim mjestima poput Virginije. Prema zakonu, benzinski i dizel motori moraju se postupno ukinuti do 2035. godine, što je skoro sutra. Slične zakone usvojili su Massachusetts i Washington. Isto vrijedi i za New York i Oregon. Ukupno 15 američkih saveznih država podržalo je plan Kalifornije o forsiranju vozila s nultom emisijom, od kojih niti jedno nije zapravo s nultom emisijom – ta su vozila samo električna i stoga se lako mogu kontrolirati putem električne mreže, a nije riječ samo o tih 15 američkih države, ali i savezna vlada. Prema Bidenovoj administraciji, počevši od 2035., svi će morati voziti električna vozila.

Tajnik Grenholm: Svi mi nastojimo postići cilj koji je postavio predsjednik – postići stopostotnu čistu električnu energiju do 2035. i nultu emisiju ugljika do 2050. Ako već vozite električno vozilo, podrazumijeva se da se to ne odnosi na vas.

Senator Ed Markey: Nema razloga da plaćate 4-5 dolara za galon goriva kada možete imati potpuno električno vozilo.

Senatorica Debbie Stebenau: Nakon dugog čekanja zbog nedostatka čipova, konačno sam dobila svoje električno vozilo, odvezla sam se prošlog vikenda od Michigana do ovdje bez zaustavljanja na benzinskim postajama bez obzira na cijenu goriva.

Pete Buttigieg: Što nam više smetaju visoke cijene goriva, to više profitiraju oni koji si mogu priuštiti kupnju električnog vozila.

Ovo je još jedna serija idiota koje nitko ne bi angažirao, svaki s dugom poviješću neuspjeha. Nitko od njih nikad ništa nije postigao u stvarnom životu, a koji nam sada drže predavanja o moralu i kako vaš auto uništava planet, a oni sami i dalje lete privatnim avionima. Dokle će ova država biti prisiljena sve to trpjeti? Nema razloga da plaćate četiri ili pet dolara za galon goriva, kaže Ed Markey koji je cijeli život proveo na grbači ljudi i nema pojma koliko išta košta. Električno vozilo košta preko 60.000 dolara, ali to je samo dio cijene. Punjenje električnog vozila u zemlji u kojoj ih već ima veliki broj košta više od rezervoara benzina.

Ili kako je to objasnio švedski novinar Peter Imanuelsen: “Cijena električne energije u Norveškoj određena je na dolar po kilovatsatu. Po toj cijeni, jedno Teslino punjenje koštat će vas 100 dolara.” Pa ipak, političari diljem svijeta, koji su možda u dosluhu s tvrtkama električnih vozila, tjeraju ljude da kupuju proizvode koje ne žele. Ključna riječ je “sila”. Nije riječ o dobrovoljnoj transformaciji kao u demokraciji, gdje ljudi sami upravljaju svojim životima i biraju kako žele živjeti. Ne, ovo je opet nešto što nam svima nameće mala skupina ljudi s vrha – revolucija odozdo, kao i uvijek.

Banka u Australiji objavila je da više neće davati kredite za kupnju vozila na konvencionalna goriva. Nećete ga više moći kupiti, jer ga nećete moći financirati. Europski parlament upravo je izglasao zabranu prodaje novih vozila na benzin u cijeloj Europi, koja bi trebala stupiti na snagu 2035. U toj istoj Europi semafori se gase jer nemaju dovoljno struje da ih drže uključenima cijelo vrijeme. Kako će to onda uopće funkcionirati? Nevjerojatno je da se to uopće događa. Vratimo se tri koraka unazad. Zabrana benzinskih i dizelskih motora, koje koristimo više od 100 godina, koji su u potpunosti definirali moderno društvo, najveća je životna promjena. Je li vas netko uopće pitao za to? Je li bilo rasprave? Nije.

Slušamo samo da to moramo prihvatiti jer je dobro za okoliš, a to je laž. Mjerljiva laž. Električna vozila su vrlo loša za okoliš. Roger McGrath nedavno je o tome pisao u časopisu Chronicle. Samo za bateriju jednog električnog vozila potrebno je, citiram, “preraditi najmanje 50 tona rude, naravno uz korištenje fosilnih goriva”.

Za jednu bateriju potrebno je najmanje “15 kilograma litija, 30 kg kobalta, 65 kg nikla, 45 kg bakra, 95 kg grafita i oko 250 kg čelika, aluminija, magnezija, plastike i drugih materijala”, sve osim od kojih se jedna dobivaju iz rude. A gdje će se svo to rudarenje odvijati? U zemljama trećeg svijeta, gdje ne postoji zakonska regulativa zaštite okoliša. I kako je to dobro za okoliš?

U Kaliforniji će pak, prema novoj naredbi Gavina Newsoma, svako vozilo trebati upravo te materijale. Tu nastaje problem. Jednostavno nemamo toliko litija i kobalta u SAD-u. Odakle ćemo ih onda nabaviti? Rudnici litija nalaze se u Kini. A ima ih i u Kongu. Iskorištavajmo Afriku, kako bismo kasnije mogli o sebi misliti da smo vrli u brizi za okoliš. Kako je prošle godine napisao New York Times: “Proizvodnja sirovina poput litija, kobalta i nikla, ključnih za izradu električnih vozila, uništava zemlju, vodu, floru i faunu i ljude”, a usput, je zemlja, voda, biljni i životinjski svijet i ljudi četiri su kategorije za koje ekološki lobi ne pokazuje apsolutno nikakav interes. Nije ih baš briga za zemlju. Baš ih briga za vodu. Ne mare za biljke i životinje, Ne mare za ljude.

Postala je religija. Suština je da se zbog toga osjećaju kao da su dobri ljudi i povećava njihovu kontrolu nad vama. I točka. Inače, ni na koji način ne razmatraju utjecaj svega toga na nacionalnu sigurnost. Što se tiče solarnih panela i vjetrogeneratora, materijali potrebni za izradu baterija za električna vozila dolaze nam – znate već – iz Kine. 40 posto svjetskog sirovog litija prerađuje se u Kini. Prema Bloombergu, kineski udio na tržištu litij-ionskih baterija je oko 80 posto. Čak i kad bismo mogli izbjeći taj problem rudarenjem litija u, recimo, Nevadi i zagađivanjem okoliša u širokom području oko rudnika, što onda? Pa, onda će stotine milijuna Amerikanaca ovisiti o vozilima koja vlasti mogu isključiti u bilo kojem trenutku, opremljena softverom koji prati svaki vaš pokret.

U društvu visokog međusobnog povjerenja, u kojem svi misle da im je vlast na usluzi, u društvu koje nije nedavno zaposlilo 87.000 naoružanih poreznih inspektora da uništavaju male poduzetnike i svakoga tko za njih ne glasa – u društva poput, recimo, Švedske od prije trideset godina, sve bi to bilo sasvim u redu jer bismo i sami vjerovali da nam vlast stoji na usluzi. Ali u društvu u kojem predsjednik Sjedinjenih Država drži govor poput onog prije dva dana u kojem izjavljuje da pola stanovništva čine kriminalni elementi, vjerojatno nije najbolja ideja tim ljudima povjeriti kontrolu nad svojim vozilom.

Ovo je automobilski ekvivalent digitalnog novca. Ako stvarno do toga dođe, bit će to najveća životna promjena za vas i vašu obitelj u generacijama, a o tome se uopće ne priča.