Nedavno izvješće otkriva da je broj ljudi ubijenih eutanazijom dramatično porastao otkako je legalizirana u Belgiji 2002. Od tada je eutanazija ubila više od 27.000 ljudi u zemlji.
Eutanazija je postala legalna 2002. godine zbog uvođenja iznimke u zakon o zabrani ubijanja drugih.
Iznimka je nudila “rješenje” odraslim pacijentima koji su imali “ozbiljnu i neizlječivu” bolest koja im je nanosila velike patnje. Nadali su se da će ova iznimka stati na kraj prikrivenoj eutanaziji koja se prije prakticirala.
Od svoje legalizacije, eutanazija je ubila više od 27.000 Belgijanaca, no to je samo broj smrtnih slučajeva koji se bilježi.
Vjeruje se da je stvarni broj slučajeva ubijenih eutanazijom puno veći.
Prema izvješću:
Komisija nema mogućnost procijeniti udio broja prijavljenih eutanazija u odnosu na broj stvarno izvršenih eutanazija. Drugim riječima, ove brojke samo odražavaju dio stvarnosti eutanazije u Belgiji.
Nije iznenađenje da se broj eutanazija ubrzano povećava.
Prema članku iz 2021. u The Journal of Medicine and Philosophy, postoje zaštitne mjere u pogledu zakonitosti eutanazije, ali čini se da nema nadzora koji bi osigurao da se zaštitne mjere stvarno poštuju.
Alex Schadenberg, izvršni direktor Koalicije za sprječavanje eutanazije, sažima tri glavna očita problema s prihvaćanjem eutanazije u Belgiji:
Broj i razlozi ubijanja eutanazijom i dalje rastu
Zakon nema nadzora jer Povjerenstvo uključuje nekoliko liječnika za eutanaziju, uključujući predsjednika Povjerenstva dr. Wima Distelmansa koji vodi kliniku za eutanaziju LEIF-EOL
Komisija priznaje da postoje neprijavljeni smrtni slučajevi eutanazije, ali belgijska vlada nije učinila ništa da riješi ovaj problem
Legalizacija eutanazije bila je kontroverzna u Belgiji 2002. godine, a iako je u porastu, kontroverzna je i danas.
U 2014. nacija je počela dopuštati eutanaziju za djecu, što je izazvalo daljnju raspravu o smrti uz pomoć liječnika.
Velečasni dr. Tadeusz Paholczyk, direktor obrazovanja u Nacionalnom katoličkom bioetičkom centru u Philadelphiji, objasnio je zašto vjeruje da eutanazija nije rješenje za patnju:
Pojedinci koji se bore s teškim bolestima, iako mogu biti vrlo kompromitirani i nesposobni donositi vlastite odluke, ostaju osobe velike moralne vrijednosti. Oni pridonose općem dobru jednostavno time što postoje, a ne čineći ili birajući. Štoviše, neprestano pozivaju svakoga od nas na viši i ljepši standard potpunog prihvaćanja, podrške pune ljubavi i autentične brige, čak i posebno usred vrlo izazovnih medicinskih okolnosti. Oni nam podižu ljestvicu i mi bismo trebali odgovoriti podizanjem kvalitete njihovih života.
Studije su pokazale da ljudi koji traže pomoć pri umiranju to ne čine zato što traže bijeg od svoje boli, već zato što su depresivni, beznadni, nemaju podršku i boje se da će biti teret.
Kada netko pati na ovaj način, ponuditi mu smrt kao rješenje nije suosjećanje.
Umjesto toga, treba im ponuditi podršku, pomoć i brigu.
Studije su pokazale da to može biti vrlo učinkovito, s jednim izvješćem koje otkriva da je 72% starijih ljudi koji su izrazili želju za umrijenjem promijenilo mišljenje unutar dvije godine nakon što su se njihovi osjećaji usamljenosti i depresije pravilno riješili i poboljšali.
