U nastavku proučavanja našeg Ustava, danas se želimo pozabaviti s nekoliko problematičnih članaka koji nisu u skladu niti sa člankom 3. Ustava (za one koji prvi put čitaju naše objave, pogledati Treći dio – jedan od najvažnijih članaka ustava RH). Kao što smo prethodno vidjeli, jednakost svih građana RH jedna je od vrednota i temelj za daljnje tumačenje Ustava, svih zakona, akata, odluka itd. koja donose javna tijela.
Ustav, članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki
Ovdje ćemo se usredotočiti na stavak 2. ovog članka: „svi su pred zakonom jednaki”.
Ukoliko su svi pred zakonom „jednaki” kako je onda moguće imati ovakve članke u istom tom ustavu?
Članak 76.
„Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.
Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora.
Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora.
Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.“
Osim saborskih zastupnika, dozvolu za počinjenje bezbroj kaznenih djela za koje je kazna manja od 5 godina, imaju i predsjednik države, raznorazni suci, nećemo ovdje ispisati sve, pročitajte sami sljedeće članke ustava koji daju imunitet određenim javnim službenicima (predsjednik RH članak 105a., suci sudbenog suda članak 119.).
Ukoliko smo, prema članku 14. ustava RH svi jednaki pred zakonom, bez obzira na „društveni položaj ili neke druge osobine, kao na primjer građanski zastupnici, suci koji su čak i pod prisegom da će svoju dužnost obavljati poštujući ustav i zakone, kako je onda moguće imati „imunitet” koji omogućava izvršenje kaznenih djela za koje su propisane kazne manje od 5 godina? Gdje je tu neka jednakost? Gdje su ustavni suci koji su pod prisegom čuvati integritet i suverenost RH i njenih građana?
Nije ni čudo što nas svi ovi pljačkaju gdje tko koliko stigne i uzmogne, nije ni čudo da se pojedine „oporbene” stranke rukama i nogama beskruptulozno bore za „vlast” – jer to nije samo vlast nego i dozvola za kriminalna djela!
Postoji li rješenje? Naravno da postoji: nitko u društvu u kojem je „jednakost” temeljna vrednota ne smije imati nekakav „imunitet”! Umjesto imuniteta treba uvesti punu odgovornost za svaku odluku koju donose: svaki zastupnik mora biti odgovoran svojim biračima za svaku odluku koju donosi ili za koju glasa! Nadalje, postupak zamjene zastupnika mora biti brz i trajan. Svaki zastupnik mora ispuniti svako obećanje dato tijekom kampanje! Ukoliko to ne učini na zadovoljstvo svojih birača, birači ga mogu ili smijeniti ili biti bez zastupnika i samostalno donositi odluke (o ovom ćemo u jednom od narednih objava). Isto se odnosi i na predsjednika države i sve druge službenike građana RH.
A što se sudaca tiče, oni moraju svoje odluke donositi poštujući ustav i zakone, a naročito poštujući sva temeljnja prava čovjeka, ljudskog bića! Prava čovjeka su suverena te ih nitko, ama baš nitko nema prava ograničavati a kamoli tek oduzimati u bilo kojim situacijama.
Nikada nije kasno za promjene, potreban je samo dovoljan broj ljudi kojima je puna kapa ovakvog trulog sustava koji opstaje isključivo zbog potlačenih građana koji smatraju da se ništa ne može promjeniti pa stoga pognute glave životare i jedva preživljavaju, ili svoju snagu nalaze u beskrajnom kritiziranju drugih, ali sami sebe nikada ne vide.
Kakav ćemo život imati ovisi isključivo o nama samima i o našoj želji da živimo u pravednom društvu koje društvo doista svim svojim građanima omogućava dostojanstven život, i to ne samo na papiru nego i u praksi.
Treba i hrabrosti i odlučnosti da se svemu ovome jednom zauvijek stane na kraj! Imamo li dovoljno takvih ljudi, hrabrih i odlučnih? Nemojte gledati okolo: gdje ste VI, vi koji čitate ovo? Jeste li VI hrabri ili radije tražite hrabre ljude da vam budu vođe, nerazumijevajući da vam vođe ne trebaju, da upravo potreba za „vođama” drži svo čovječanstvo zarobljenim već tisućama godina?
Ne trebaju vam vođe, treba nam razuma i ljubavi za sve ljude oko nas. Potrebna nam je želja za dobrobit svih ljudi, potrebna nam je sloboda od vlastitog ega i potrebe za ‘biti boljim’ od drugih. Kada to postignemo kao ljudi, tek onda imamo nadu za bolji život u pravednom društvu.
Mi smo u većini, zaustavimo ih!
Zapratite nas i pridružite nam se u borbi za bolju i ljepšu Hrvatsku.
