Dok je narod spavao uljuljkan lažnim obećanjima slobode, jednakosti i demokracije, nekolicina njih je tijekom godina lagano, ali sigurno mijenjala Ustav kako bi imali “pravo” na vlast te vladanja nad naivnim “slobodnim i ravnopravnim” građanima, umjesto da služe svojim biračima za što su i bili izabrani kao zastupnici!
Uvijek se sjetite dva važna i temeljna članka ustava RH:
Članak 1. st. 2. i 3.
“U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i
ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.”
Ovaj stavak 3. je izuzetno važan, treba riječi pažljivo čitati, a ne samo letimice, baciti oko, te pročitati bez razumijevanja što uistinu piše. A onda sve pročitati u kontekstu kako se to što piše uklapa s društvenim uređenjem za kojeg se narod odlučio, opisano u I. Poglavlju ustava, Izvorišne osnove.
Izvorišne osnove st. 1., točka 12.
“(…) i poslije u ustavima Socijalisticke Republike Hrvatske (1963-1990) na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. (…)
Izvorišne osnove st. 1., točka 13.
“(…) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”
Izvorišne osnove st. 2.
“Poštujući na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih
gradana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.”
Za one koji ne razumiju važnost izvorišnih osnova, odnosno to se još zove i ‘preambula’, treba napomenuti da su izvorišne osnove temelj na koje se onda pojedini članci nadograđuju, i to na način da isti moraju potvrđivati ono što je u izvorišnim osnovama prihvaćeno od strane onoga koji ima pravo o tome odlučivati, a u ovom slučaju to je narod, Republike Hrvatske!
Opet vas podsjećamo na članak 3. gdje je ravnopravnost jedna od temeljnih vrednota prema kojem se tumače svi ostali članci ustava.
A kako se onda dolje navedeni članci, koji su tijekom godina naknadno promjenjeni, uklapaju u gornje navedene članke i stavke izvorišnih osnova?
Ustav, Članak 80.
Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava;
– donosi zakone;
– donosi državni proračun;
– odlučuje o ratu i miru;
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske;
– raspisuje referendum;
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom;
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom
saboru, u skladu s Ustavom i zakonom;
– daje amnestiju za kaznena djela;
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.”
Postavljamo sljedeće pitanje: gdje je nestala vladavina naroda RH u daljnjim člancima ustava? Narod, svoju vlast ostvaruje ili putem svojih zastupnika ili samostalno i neposredno. Može li zastupnik imati veće ovlasti od onoga koga isti zastupa? Naravno da ne može! Neki smatraju da su se građani biranjem zastupnika odrekli svojih prava o odlučivanju, to ne može i ne smije biti točno! Zastupnik mora zastupati isključivo interes svojih birača, svih građana RH te zastupati isključivo interes suverene i samostalne Republike Hrvatske. Zastupnici nisu izabrani da vladaju oni su isključivo birani da zastupaju istinske nositelje vlasti i njihove interese.
Postoji dobra izreka: zbog vlastitog neznanja ljudi propadaju. A mi, kao narod propadamo od samog uvođenja tkz. demokracije jer je narod naivan, umjesto da svoje zastupnike drži odgovornima za njihovo zastupanje u Saboru RH, narod još uvijek dragovoljno spava umjesto da preuzme svoju odgovornost da zaštiti svoja prava i suverenitet svoje države. To je naša zajednička dužnost.