Vno ča smo mi Hrvati

za vrime Italije u Istri i Dalmaciji

pasali i provali,

to ni nidan ni u najgoren sanju

moga sanjati.

A, kako nan je pokle Drugega rata

bilo da ni ne govorin.

Joped smo svoju porciju

svakakovih muk dobivali

i na Golen otoku finjivali.

Da, da, ni druži, kako ni fašisti,

nisu spali,

Jeni i drugi su nas tukli,

mučili i ni krive ni dužne,

nevine u jame i pržune hitali.

Da bi se škapulali

po cilen svitu smo bižali

za koru kruha

dan i noć smo rintali

i cili život na našu dragu domaju pensali.

Denas smo se, fala dragen Bogu,

doma tornali i u liberanoj Hrvackoj

po našu zakantali.

Svima vnima ki su nas mučili

i po nami peštali,

sve smo uprostili.

U ime ljubavi u kolo sriće

smo se čepali

i cilen svitu povidali

da Božji narod smo mi Hrvati.

Ninega mi ne mrzimo i

u ime zajedničkog dobra

Bogu se za sve ljude svita molimo.