Voljeti sebe

Voljeti sebe

Zaista ne možeš biti radostan, ako sebe ne zavoliš. Ljudi koji sebe ne vole, ovise o bljescima sreće koje im drugi donose. Ovise o iluzijama. Oformimo školu voljenja. Počnimo u svojem domu, u svojem djetinjstvu i prvim koracima. Bez obzira koliko godina imamo. Teško je znati, volimo li sebe. I možemo se testirati. Sami sebe.

Ostati sami sa sobom i pratiti vlastite misli. Kakve su? O kome i o čemu mislimo? Jesmo li radosni sami sa sobom? Drugi test je pogledati sretnije od sebe (bar na prvi pogled) i upitati se što osjećamo. Ako smo sretni, jer je netko drugi sretan, onda smo zavoljeli sebe.

Kako još znati volimo li sebe? Promotriti kako se drugi ljudi odnose prema nama. Ima li tenzija, napada, izbacivanja nervoze, liječenja kompleksa na nama. Kako se odnose drugi ljudi prema nama? Pristojna doza ljubavi prema sebi i samopoštovanja uvijek odbije te nezadovoljnike samima sobom. Vjerujte mi, ustuknu! Kao da si “nečistog” polio svetom vodicom.

Odličan pokazatelj te ljubavi prema sebi je i pojava ljudi koji zrače ljubavlju. Zapravo, oni su tu uvijek oko nas, ali ih u svom nevoljenju samih sebe, nismo primjećivali. Nismo ih mogli vidjeti, nismo bili sposobni. Voljenjem sebe, oči se podosta otvore. Onaj koji voli sebe, istoznačno voli i druge. Jer shvaća koliko smo svi mi Jedno.

I da su zapravo male razlike i u najvećim različitostima. Te razlike nikada ne veliča naša duša, to radi negativni ego. On će nam reći da smo bolji ili veći od nekog drugog. Ali “praf za praf”, svi smo mi tu negdje…

Može nam se netko ili nešto sviđati ili ne, ali nema pojave “loših” emocija. Čim se one pojave, ukazuju nam da ne volimo neki dio sebe. Ne prihvaćamo. U voljenju sebe, mi prihvaćamo različitosti, poštujemo ih i uvijek biramo koliko ćemo biti tome blizu. Imamo se pravo udaljiti, ako je to dobro za nas i za druge.

Čovjek koji voli sebe, zna da uvijek ima izbor. Svjestan je da apsolutno nema što izgubiti i da će mu u život doći baš ono što treba. On ne trguje. On ne prodaje. I ne kupuje. Takav čovjek zna što zaslužuje. On pruža od sebe ono što poštuje životne zakone. Ne sili apsolutno ništa. Reći će što želi, ali to neće zahtijevati. On nije nametljiv, nije agresivan ni u jednom obliku. On se ne pokazuje, ne šepuri sa svojim perjem, ne kiti se s tuđim perjem.

Čovjek koji voli sebe je autentičan. Ne poprima tuđe energije. On ih osjeti, ali ih nema potrebe zadržavati. Jer ima svoju energiju Ljubavi. To su izuzetno ugodni ljudi, ljudi sa stavom (koji neće nametati drugima, ali će ga reći, ako bude upitan), nemaju potrebe opravdavati ili objašnjavati svoje stavove. On zna da je do stanja Ljubavi prošao mnoge faze i mnoga kriva uvjerenja i stavove. Itekako se dobro sjeća koliko je bio uvjeren da je u pravu, a nije bio u pravu.

Takvi ljudi zrače svjetlošću. Iznutra su rasplesani, a mirni i staloženi. Takvi su ljudi vrlo zreli, a iz njih viri radosno dijete. Oni su ozbiljni i odgovorni, a puni humora. U silnoj potrebi da nas netko voli, zaboravljamo koliko je važno voljenje sebe i samopoštovanje. U silnoj želji da nekoga volimo, zaboravljamo prvu osobu u svom životu, s kojom moramo biti dvadeset i četiri sata dnevno, osobu od koje ne smijemo otići, samoga sebe.

Biti sam sa sobom onako kako treba, najveće je ljudsko postignuće. Sve ostalo onda dođe kako treba, rješivo je, moguće je… Biti bez samoga sebe je uludo trošenje životne energije i vremena koje smo dobili na poklon.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp