Zabluda o anarhiji

Zabluda o anarhiji

Kreativno društvo se zalaže za red i mir u društvu. Red i mir je ono što svaki čovjek želi. Red i mir je mantra današnjih službi. Policija i vojska uvode red i mir, a njihovo kršenje je veliki prekršaj za koji se odgovara u pravnom sustavu. Tako treba i biti!

Mi danas živimo u uređenom društvu i kojem red i mir postoji i to je civilizacijska tekovina za koju možemo zahvaliti vlastima i uređenom političkom društvu. Zar ne?

Hmmmm…..

Pokušajmo malo proučiti ove ideje koje stoje u eteru kao istinite i koje svi bez razmišljanja prihvaćaju. Svi želimo red i mir i nitko ne želi ono suprotno. A što je suprotno? Anarhija?

E, pa nije!

Nitko ne želi anarhiju, zar ne? Zašto? Zato jer je to odsustvo rada i mira, nastanak kaosa, doslovno ratno stanje u kojem ljudi bez kontrole i posljedica pucaju jedni na druge i maltretiraju jedni druge. Takva se slika mnogima pojavi u glavi kad se spomen ova riječ. Političari se često koriste kada žele naglasiti stanje neposlušnosti prema vlastima.

Ipak, anarhija je nešto potpuno drugačije od onoga što nam se prezentira.

anarhija (im.) 1530-ih, “odsutnost vlade”, iz francuskog anarchie ili izravno iz srednjovjekovnog latinskog anarchia, iz grčke anarhije “nedostatak vođe, stanje ljudi bez vlade” (u Ateni, korišteno za Godinu trideset tirana, 404. pr. kada nije bilo arhonta), apstraktna imenica od anarhhos “bez vladara”, od an- “bez” (vidi an- (1)) + arkhos “vođa” (vidi arhont).

arhont (im.) jedan od devet glavnih sudaca drevne Atene, 1650-ih, od grčkog arkhon “vladar, zapovjednik, poglavica, kapetan”, upotreba imenice participa prezenta od arkhein “biti prvi”, odatle “početi, početi od ili s, napraviti pripremu za;” također “vladati, voditi put, upravljati, vladati, biti vođa”, riječ nesigurnog porijekla.

Dakle, anarhija je društvo u kojem nema vođe, vladara, lidera, onoga koji je prvi, iznad svih.. pravi prijevod ove riječi bio bi „bezvladarstvo”, nikako bezvlađe u smislu nereda.

Netko zasigurno ima interes pretvoriti značenje ove plemenite i slobodarske riječi u nešto ružno, odbojno, nešto što donosi nesigurnost i nered, a znamo i tko su ti koji imaju takav interes.

Plemenitost i želja za slobodom je ugrađena u svakog čovjeka. Naravno, sloboda ne znači da svatko može raditi što ga je volja, postoje pravila i zakoni. Pitanje je koja je svrha vladara? Jesu li oni jamstvo slobode? Želja da čovjek upravlja samim sobom i društvom u kolektivnom smislu pretvorena je u opasnost za društvo i označena željom za rušenje vlasti i tzv. društvenog poretka. Svatko tko kaže da ne želi da njime netko vlada, označen je anarhistom što se u biti izjednačava s teroristom, a to je, naravno, zamjena koja je nametnuta od Arkona.

anarhija (im.) 1530-ih, “odsutnost vlade”, iz francuskog anarchie ili izravno iz srednjovjekovnog latinskog anarchia, iz grčke anarhije “nedostatak vođe, stanje ljudi bez vlade” (u Ateni, korišteno za Godinu trideset tirana, 404. pr. kada nije bilo arhonta), apstraktna imenica od anarhhos “bez vladara”, od an- “bez” (vidi an- (1)) + arkhos “vođa” (vidi arhont).

Pogledajmo današnje tzv „uređeno društvo” koje jamči red i mir. Društvo vladavine prava i demokratskih tekovina. Osvrnite se oko sebe. Vidite li red i mir? Vidite li uređenje ili kaos? Jedna zemlja avionima i bombama napada drugu u ime reda i mira… i dovodi u tu zemlju kaos i nered (Irak, Afganistan, Libija). Vidite li kako se novcem i dugovima uništavaju životi ljudi, kako se hiperprodukcijom uništavaju zemlju, kako bogati upravljaju cijelim svijetom te kako se ljudi lažu i potkradaju? Je li to crveno?

Društvo u kojem živimo prezentirano je kao demokratsko društvo u kojem vlada narod. Ali, što se vama čini? Je li to istina ili je to ambalaža, a unutar ambalaže se krije nešto drugo? U ambalaži se krije hijerarhija! Hijerarhija je suprotno od anarhije. Ako nije jedno drugo je!

hijerarhija (im.) kasno 14. st., jerarchie, ierarchie, “rang u svetom redu; jedan od tri odjela devet redova anđela”; labavo, “vladavina, dominion”, od starofrancuskog ierarchie (14. st., moderni francuski hiérarchie), od srednjovjekovnog latinskog hierarchia “rangirana podjela anđela” (u sustavu Dionizija Are svećenikopagita), od grčkog hierarkhia “vladavina visokog svećenika ,” od hierarhes , vođa svetih obreda”, od ta hiera “sveti obredi” (srednji broj od hieros “sveti;” vidi ire) + arkhein “voditi, vladati” (vidi arhont). Osjećaj “rangirane organizacije osoba ili stvari” prvi put zabilježen 1610. -ih, u početku svećenstva, vjerojatno pod utjecajem višeg smisla.

Tamo gdje je hijerarhija nema reda, već je vertikala prema redu kojeg je vrhovni arhon uspostavio. To nije crveno. Crvena je horizontalna. Ono što je u redu u istom je rangu, nitko nije veći niti manji.

Ovoj zabludi mnogo je doprinijela službenoj povijesti jer je prijašnja društva prikazala kao nasilna, osvajačka, divlja, za razliku od civiliziranih društava reda i zakona koji su osnovani od Sumera pa nadalje. Ali, povijest divljaštva, ratova, osvajanja, svirepih ubojstava počinje tada kad je uspostavljeno društvo reda i zakona, za razliku od prijašnjih kultura koje nisu ratovale, osvajale niti su imale oružje. Oni koji su se borili protiv takvog društva prikazani su vandalima, divljacima, i varvarima.

Ta se laž vidi i danas. Lažu nas svakodnevno jer to mogu, svoju vlast predstavljaju kao jedinu alternativu. U tome nažalost uspijevaju. Puno ljudi misle da, kada ne bi bilo vladara, da bi se mi međusobno pobili i da zato vlast mora postojati. To je program koji se upucava generacijama i ljudima koji tako misle trebaju se pitati zašto tako misle.

Današnje društvo u kojem ljudi rade za manjinu koja se nalazi na vrhu i vlada odvojeno od interesa čovječanstva. Društvo nereda i nepravde.

Kreativno društvo u kojem je glavna jedinica čovjek i on je temelj tog društva, a društvom vladaju ljudi na vlastitu korist. Društvo reda.
Kreativno društvo je društvo reda. Svi su ljudi isti! Nema vladara, nema archona, nema hijerarhije! Postoji red, zakoni, pravila, nema bezvlađa. Postoje službe i posljedice koje se sprovode za kršenje zakona. Nema kaosa, prava, nereda. To nije društvo u kojem će tekovine biti samo zapisane na papriu kao danas, već će se provoditi u praksi… ljudi mogu i žele vladati sami nad sobom.
Da li ćete ovo društvo nazvati anarhijom ili nećete sasvim je svejedno. Jasno je objašnjeno čemu ovo društvo teži pa nema i ne može biti nedoumica i kontroverzi.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp