Hoću li izgubiti posao zbog umjetne inteligencije? Hoće li me pratiti i ucjenjivati zbog mojih uvjerenja? Hoće li znati da se ne pridržavam medicinskih preporuka? Hoćemo li se otuđiti od svojih najbližih? Hoćemo li mi i naša djeca postati još veći robovi sistema u kojem živimo?..


Ovakvih pitanja ima tisuće i sva imaju isto “porijeklo”. Porijeklo iz našeg okruženja, koje kao primarne karakteristike nameće moć, novac i podjelu. Kao ljudi smo ipak svjesni činjenice da u našem društvu nadzor dominantno proizlazi iz potrebe za upravljanjem, tj. iskorištavanjem i kontrolom. Također, svjedoci smo korištenja najnaprednijih tehnologija isključivo u svrhu podizanja profita i stvaranja novih potreba (onih potrošačkih) kod ljudi.

Slični načini zlouporabe UI su neizbježna karakteristika društva u kojem živimo i to većina nas prepoznaje ili intuitivno osjeća. Očigledno je da današnja upotrebna vrijednost UI ne leži u domeni potrebne pomoći u razvoju svakog pojedinca, niti u stvaranju društvenog blagostanja i sigurnosti, kao ni u pravilnoj raspodjeli resursa, zbrinjavanja…

Zato većina ljudi doživljava umjetnu inteligenciju kao još jednu palicu iznad glave koja nam nemilosrdno prijeti i ugrožava nas. Ipak, istina je da nijedna palica nije udarala po ljudima sama od sebe, već da ju je netko koristio i dao joj tu uporabnu funkciju.

Sve navedene nedoumice i strahovi su isključivo posljedica načina života i organizacije društva oko vrijednosti koje smo postupno prihvatili kao “nužne” i učinili ih sve prisutnima u našem društvu. Skup tako usvojenih vrijednosti danas nazivamo potrošačkim društvom.

Čovjek nije stvoren da radi, pogotovo ne teške ili dosadne poslove. Čovjek je stvoren da živi i razvija svoje potencijale. Stoga je U.I. izuzetan alat koji će omogućiti razvoj i slobodu koju čovjek sada nema, ali tek pod jednim uvjetom, a taj je da osnujemo Kreativno društvo.

Izvjesna je velika opasnost od zloupotrebe umjetne inteligencije u našem potrošačkom društvu, kao što je izvjesna opasnost ako dopustimo malim bebama da se igraju s tvrdim predmetima ili strujom.

Ali hajdemo sada pričati o odraslim ljudima (ne o maloj djeci) i društvu gdje se sve pokušava usmjeriti k napretku i sigurnosti svakog pojedinca, a samim tim i cijele civilizacije.


U takvom društvu, Kreativnom društvu, pozicija umjetne inteligencije i naučnih otkrića fundamentalno se mijenja u odnosu na ovu današnju. Ako UI asocijativno povežemo s pojmom vode, tada ta voda nije više ona koja nas utapa i davi u vrtlozima nabujalih tokova profita i nehumanog društva, već je to voda koja otklanja žeđ, liječi, godi i daje mogućnost da se dalje razvijamo te evoluiramo u bolja bića.


Već danas, korištenje UI u domeni medicine, edukacije, znanosti i proizvodnje, otvara velike mogućnosti za društvo. Ali zbog potrošačkog formata društva njihovim namjenama upravljaju korporacije profitno zainteresirane isključivo za vlastite ciljeve a ne za stvarne potrebe ljudi. U Kreativnom društvu takve zloupotrebe neće postojati pa će kapaciteti UI biti korišteni isključivo za bolji život svih ljudi, dostupnost i kvalitetu medicinskih procedura, produbljivanje znanstvenih spoznaja, pronalaženje novih izvora energije, hvatanje u koštac s klimatskim promjenama i raznim onečišćenjima kojima smo otrovali planet…