Grade moj,

ne mogu bez tebe,

tu sam rođen, tu sam rastao,

čovjekom postao.

Rastao sam ja,

rastao si ti, grade moj.

Volim svirku na tvojim ulicama,

violine u Oktogonu čije strune miluju moju dušu.

Prolazim tvojim ulicama i trgovima,

volim miris kestena na Cvjetnom,

golubove na Jelačiču,

i priče moga dide o Banu.

Grade moj,

pitam se kakav bih bio da sam odrastao

na nekim drugim ulicama i trgovima,

na nekim livadama i šumama,

bio bih isti, jer ti si mi,

grade moj, dao i livade i šume,

dao si mi ulice i trgove moje Trešnjevke,

moga kvarta s Remizom

kamo svaki tramvaj

hrli na kraju dana.

Dao si mi ljepotu velegrada,

toplinu obiteljskog kvarta,

dao si mi glazbu života,

volim te grade moj…