Svjetlost i tama tema su savršenstva inkorporiranog u svaku stanicu svega što postoji na ovom sićušnom modrom planetu i reflektira se u svim aspektima i svim segmentima ljudskog postojanja.

Ovih dana pitam se, dolazi li možda konačno kraj tom crno bijelom doživljaju bivanja i rađa li se možda neki novi svijet koji će iznjedriti život u svjetlosti, a sunce će i dalje izlaziti na jednoj i zalaziti na drugoj strani, pri tome ne remeteći čovjekovu imaginaciju, jer njegovo će srce sjati i kada sunce zađe i kada njegov put postane kraći i najkraći, kao što se događa, po ne znam koji puta, ovih posljednjih dana prosinca, kada mrak zauvijek nestaje s neba, a porađanje Sunca donosi novu nadu stoljetno napaćenom čovjeku, kao nagradu za njegovu vjeru u rađanje novog dana.

 

Zimski solsticij jedan je od četiri ključna trenutaka u godini. S njima započinje novo godišnje doba, pojavljuje se nova vrsta energije s kojom dolazi, kako do vanjske, tako i do unutarnje promjene čovjeka. U tim ključnim trenucima naš osobni razvoj može dobiti snažan poticaj. Duhovno značenje zimskog solsticija ima posebnu dubinu, jer tada iz najdublje tame počinje naš hod prema svjetlosti.

 

Proslave ponovnog rođenja Sunca vezuju su uz umiranje vegetacije i ulazak u dugotrajno razdoblje u kojem dani postaju sve kraći, a noći sve dulje. To je vrijeme mirovanja, kada su naši preci morali živjeti od onoga što su ulovili i sakupili u doba plodnosti i života prirode.

Vrijeme ovih događanja različito je na sjevernoj i južnoj zemljinoj polutki.

Na sjevernoj odvija se u prosincu, a na južnoj u lipnju.

Međutim, bez obzira gdje i kada se događalo, ovo je razdoblje bilo prilično teško za drevnog čovjeka koji je živio oskudno, a nedostatak svjetla stvarao je u njemu dodatnu tjeskobu. Obuzet strahom, svoj pogled upućivao je nebu, moleći milost i u jednom trenutku primijetio je da dnevna svjetlost postaje sve dulja četiri dana nakon zimskog suncostaja (solsticija), te da u tom trenutku proces kreće u obrnutom smjeru.

Primijetio je ponovno rađanje svjetlosti.

Novo porođenje.

 

Tako se pobjeda ponovnog rođenja tijekom tisućljeća povijesti ljudskoga roda, počinje vezivati upravo uz zimski solsticij, a istovremeno utječe na evoluciju čovjeka i njegove svijesti, kao i na vjerovanja i religije koje se pojavljuju na različitim područjima našeg planeta.

U drevnom Egiptu 21. prosinca bog Oziris, koji ima karakteristike bogočovjeka i koji je spasitelj i otkupitelj grijeha koji je umro i koji je pokopan. No nakon ponoći najtamnije noći u godini, svećenici bi iz osvijetljenog hrama iznijeli dijete i okupljenima tako nagovještavali da je Oziris ponovno rođen. U mitu o Ozirisu stoji da ga je zbog ljubomore raskomadao njegov brat Set.

Dijelove tijela sakupile su i oživjele Ozirisove sestre Izida i Neftis.

Slična priča pojavljuje se i u staroj Grčkoj, i to vezano uz boga Dionizija kojega na zimski solsticiji ubijaju, raskomadaju i pojedu divlje žene. Nakon toga u ritualu se pojavljuje malo dijete koje predstavlja Dionizija koji se ponovno rađa.

 

U davnim vremenima u tom se ritualu žrtvovao čovjek, no poslije je ljudska žrtva zamijenjena kozom, a žene povorkom koja je Dionizija pokapala i nedugo zatim pozdravljala kao novorođeno čedo.

Stari Rimljani u to su doba godine slavili Saturnalije, što je trajalo i po tjedan dana, a počinjalo je nekoliko dana prije zimskog solsticija.

I drevni Kelti proslavljali su smrt starog Sunca i rođenje novoga u ovo vrijeme godine, a za njih je to bilo magično doba, tijekom kojeg božanstvo Sunca putuje kroz podzemni svijet i spoznaje tajne života i smrti, te iz podzemlja dovodi duše koje će se reinkarnirati.

 

Inke, koji su živjeli na južnoj hemisferi, na području današnje Južne Amerike, zimski solsticij slavili su u lipnju, a u središtu štovanja također je bilo božanstvo vezano za Sunce – bog Wiracocha. Slavlje ovoga blagdana zabranili su španjolski osvajači koji su Inke htjeli silom preobratiti na kršćanstvo.

U Kini i u istočnoj Aziji, Dongzhi, jedna od najvažnijih svetkovina, također je vezana uz zimski solsticij, a korijene vuče iz drevne filozofije jina i janga – trenutka kada Sunce tone, rastu sile negativne energije, a nakon te prekretnice počinje dotjecati pozitivna energija.

U Iranu se za zimskoga solsticija proslavlja blagdan Shabe -Yalda.

Riječ je o svetkovini koja datira još iz perzijskih, predislamskih vremena. Tada se vjerovalo da je u najduljoj noći u godini rođen Mitra, bog svjetlosti i Istine. Dolaskom islama gubi se vjerska komponenta ovoga blagdana, a Yalda postaje dan kada se oko stola okupljaju obitelj i bliski prijatelji. Poslužuje se svježe i sušeno voće, a dugo u noć čitaju se priče i pjesme.

Slavljenje noći Yalde 2008. i službeno je uvršteno na popis iranske nacionalne baštine.

Iako se ne podudara sa zimskim solsticijem, valja napomenuti da je Buddha u prosincu doživio prosvjetljenje, pa se 8. prosinca slavi Bothi, dan kada je Buddha izašao iz beskonačnog kruga rođenja i smrti, odnosno reinkarnacije.

 

Židovi u prosincu slave Hanuku, blagdan svjetla, paleći svakoga dana po jednu svijeću na sedmerokrakom svijećnjaku menori.

U zapadnom kulturnom svijetu, u kojem prevladava kršćanstvo, proslava Božića koja se nadovezuje na pretkršćansko slavljenje novorođenog Sunca, nezamisliva je bez svjetlosti svijeća, a sama riječ “badnjak” u izvornom obliku označava panj “badanj” koji tinja cijelu noć, uoči ponovnog rođenja čeda – Isusa.

Kod slavenskih naroda poznat je običaj pridonošenja žrtvenih darova panju „badnjaku“ u obliku žita, meda, vina i drugih plodova koji simboliziraju obilje, a cijela obitelj uz prigodne pjesme i priče, iščekuje dolazak Spasitelja.

U mediteranskom kulturnom krugu poznat je običaj paljenja svijeća 13. prosinca na dan Svete Lucije, zaštitnice svjetlosti i očiju. Njeno ime dolazi od latinske riječi lux, lucis – svjetlost. U njenu se čast sije “božićno žito” koje simbolizira plodnost i obilje. U sredinu posude sa žitom stavlja se upaljena svijeća, a sve prestavlja simbolički prikaz Zemlje i Sunca, te povezanost mikro i makrokozmosa. Od Svete Lucije od Božića je 12 dana, a za to vrijeme žito naraste i najavljuje svježe zelenilo, odnosno, simbolički: novi život i plodnost u godini koja dolazi.

 

Zimski solsticij 2023., za sve koji se ravnaju po srednje europskom vremenu, dogodit će se u petak, 22. prosinca u 04:27h.

Znanstvenici se slažu da posljednjih desetak godina, a potrajat će otprilike još toliko, prolazimo kroz razdoblje preobrazbe kroz koju se naša galaksija vraća u ravnotežu, a znamo da je noć najcrnja prije svitanja.

Stoga, dopustite si da ovi dani budu posebni.

Odlučite sami želite li, u ovo vrlo zahtjevno vrijeme, okupiti obitelj, prijatelje, znance, susjede, znane i neznane ili ćete u tišini svojega srca poželjeti svima dobru kob i usmjeriti sve dobro u sebi prema Zemlji,

Suncu,

Galaksiji.

Budite svjetlost koju želite vidjeti.

Tihujte, meditirajte, molite, učite, plešite.

Slavite život

Radujte se novom Suncu i, bez obzira na težinu trenutka, sretni i radosni zakoračite u svjetlost koja nam se tako bezuvjetno nudi u svoj svojoj raskoši.

Sve što trebate je – prepoznati je.

Sretna vam Nova 2024. godina.