Znanstvenici koji se ne boje reći istinu

Znanstvenici koji se ne boje reći istinu

U suvremenom svijetu čovjeku previše znače karijera, mišljenje javnosti i profesionalno ostvarenje. Ponekad o tome ovisi ne samo visina plaće, već i sam život. Rijetko tko pristaje biti crna ovca ili izopćenik.

No zamislite, novcem se ne plaća samo profesionalnost, vještina i iskustvo, već i savjest i, što je strašno, istina o kojoj ovise životi milijuna ljudi.

Danas se upravo to događa. Tijekom međunarodne konferencije „Globalna kriza. Vrijeme istine”, koja je održana u prosincu 2021. godine, čovječanstvu su izrečene od ljudi skrivene istine o ciklusu kataklizmi. Svakih 12 000 godina naš planet je izložen galaktičkoj interakciji, a sada ulazimo u aktivnu fazu takvog ciklusa.

Prije 12 000 godina Zemlja je već doživjela dramatične klimatske promjene. Pratile su ih katastrofalne vulkanske erupcije, pomicanje magnetskih polova, globalno zagrijavanje, podizanje razine oceana i završile su naglom glacijacijom. Na našoj planeti postoje dokazi prethodnih katastrofa koje su se dogodile ne samo prije 12 tisuća godina, već i prije 24 i 36 tisuća godina.

Široke mase građana praktički nisu svjesne katastrofe koja je na pomolu, jer se te informacije ne pojavljuju u medijima, prešućuju se i ne objavljuju. No, čovječanstvo ima sreću da među nama ima znanstvenika, poštenih ljudi koji javno govore istinu.

Što nam kažu IPCC stručnjaci, klimatolozi i mediji

Što sve ovo govori čovječanstvu? Umjesto istine, ljudima se ponavlja samo jedna mantra: antropogeni (ljudski) čimbenik utječe na klimatske promjene, dolazi globalno zatopljenje, pa hitno moramo smanjiti emisiju ugljičnog dioksida.

No, izravan dokaz da CO₂ nije glavni pokretač zagrijavanja našeg planeta je činjenica da se istovremeno zagrijavaju i drugi planeti i sateliti Sunčevog sustava na kojima, očito, nema antropogene emisije stakleničkih plinova. Može li naš antropogeni CO₂ i metan doći do drugih planeta?

Mediji plasiraju laži o klimatskim promjenama, navodno zbog emisije ugljičnog dioksida u atmosferu. I ljudi, nemajući istinite informacije, vjeruju u tu laž.

Razumljivo, znanstvenici su prvi trebali otvoreno govoriti o uzrocima klimatskih promjena. Stoga je 1988. godine osnovan Međuvladin panel za klimatske promjene, IPCC. Svrha aktivnosti ove skupine bila je procijeniti rizike od klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Grupa je počela izdavati kratka izvješća za političare i medije. A sada je vrlo ponosna na svoj monopol u području pružanja podataka, odnosno na hegemoniju.

Climategate

2009. i 2011. godine, nepoznati hakeri su preko arhiva elektroničke pošte ključnih istraživača provalili u IPCC sustav izvještavanja. Iz te korespondencije pokazalo se da se uz raspravu o znanstvenim temama raspravljalo o temama bullying-a protivnika i njihovim konceptima. Odlučivalo se kako diskreditirati, pritisnuti ili otpustiti urednike znanstvenih časopisa koji su se usudili objaviti članke znanstvenih protivnika. Raspravljalo se o tome kako sakriti podatke koji nisu u skladu s trendom zatopljenja. Ispada da su stručnjaci svojim autoritetom odlučivali što je znanost, a što ne.

Nakon negodovanja javnosti, izvijestili su da u prepisci uopće nisu mislili na to. Provedene su istrage o aktivnostima IPCC znanstvenika i u svim slučajevima oni su oslobođeni.

Grafikon „hokejaške palice”

Važna točka u slučaju curenja informacija bio je takozvani grafikon„hokejaške palice”. Na njemu je temperatura već nekoliko tisuća godina gotovo na istoj razini, a u zadnjih 100 godina počela je naglo rasti. I tako je nastala takozvana„hokejaška palica”.

Ovaj grafikon koji je objavio IPCC su naširoko rasprostranili mediji i političari. Bio je uključen u dokumentarne filmove, šepurio se na prosvjedima. I također je u prepisci klimatologa rečeno da je bilo dosta kritika na račun podataka i statističkih metoda koje su korištene za izradu ovog grafikona. Međutim, autori su zanemarili ovu informaciju.

Bilo je znanstvenika koji su napisali radove s komentarima na ovaj grafikon, ali njihovi radovi nisu objavljeni u časopisima visokog ranga. Članci znanstvenih protivnika teorije o antropogenom utjecaju na klimatske promjene još uvijek nisu prihvaćeni, a njihova istraživanja se ne financiraju. Ako uspiju objaviti članak, onda ga prate oštre medijske kritike.

Znanstvenici koji otvoreno govore istinu

Sudionici projekta Kreativno društvo kontaktirali su znanstvenike koji su složno, tijekom konferencije„Globalna kriza. Vrijeme istine” razotkrili lažnu teoriju klimatskih promjena. Iznijeli su svoj stav o utjecaju antropogenog čimbenika, o uzrocima katastrofa koje se događaju na Zemlji te o svojim istraživanjima u području klimatskih promjena.

Tako je, doktor znanosti u području primijenjene filozofije, viši suradnik za ekološku politiku i glavni urednik u Environment & Climate News Harold Sterling Burnett, u komentaru na konferenciji, primijetio da je tijekom vremena razina ugljičnog dioksida u atmosferi drastično fluktuirala kroz geološku povijest Zemlje. U prošlosti su te brojke iznosile čak 5000 dijelova na milijun. Trenutno su oko 420 dijelova na milijun. Stoga su tijekom dugih vremenskih razdoblja pokazatelji varirali, ali općenito su se smanjivali, precizirao je znanstvenik.

„Vulkanska aktivnost, podzemna vulkanska aktivnost na Antarktici, pa čak i u nekim područjima Grenlanda i Islanda, pridonosi otapanju ledenjaka. To ni na koji način ne utječe na emisije CO₂. Mi ne kontroliramo oceanske struje, ne kontroliramo Zemljino geomagnetsko polje i kako se ono mijenja ili pomiče tijekom vremena – misli se na magnetske polove. Mi ne kontroliramo orbitu naše Zemlje. Ako ne kontroliramo te stvari, a te stvarno pokreću sve, onda ih stoga moramo proučavati,” rekao je g. Burnett.

Znanstvenik je rekao da su vlade zemalja svijeta kroz UN stvorile Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama.

„Pomislili biste da će proučavati klimatske promjene, ali oni su pojasnili da proučavaju antropogene uzroke. Stoga su isključili sve prirodne čimbenike. Rekli su: „Ne, ne, nećemo proučavati ima li Sunce ikakvu ulogu. Nećemo proučavati imaju li vulkani ikakvu ulogu. Nećemo proučavati igraju li ulogu pomaci oceanskih struja. I ne razumijemo puno što se događa s oblacima, tako da ih nećemo posebno uzeti u obzir. Ono što ćemo proučavati su ljudske emisije CO₂, jer to je nešto što možemo kontrolirati.” Ovako znanost ne bi trebala funkcionirati”, rekao je Harold Sterling Burnett.

Doktor znanosti je dodao da ako napravite nepouzdane ili manjkave pretpostavke, tada modeli neće raditi, jer njihovu kvalitetu određuje isključivo točnost onoga što je u njih ugrađeno.

„Klimatski modeli nisu mogli točno predvidjeti ili točno odražavati temperature iz prošlosti. Oni ne mogu točno prikazati temperature u sadašnjosti. Ali rečeno nam je da možemo vjerovati njihovim prognozama za buduće temperature. Po mom mišljenju, to je nerazumno“, rekao je znanstvenik.

„Želim živjeti u prilagodljivom društvu. Društvo koje se prilagođava je društvo koje se ne zatvara u rješavanju pogrešnog problema”, dodao je Bernett.

S druge strane, geolog, stručni recenzent Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, SAD, Gregory Wrightstone, tijekom svog govora na konferenciji, primijetio je da se čini da ne postoji nikakva korelacija između povećanja CO₂ i temperature.

„Kada se promatra izvana, između ostalog, ono u što smo pozvani vjerovati je da su trenutne temperature netipične i bez presedana. Nikada nismo vidjeli takve temperature tisućama godina. Ali to uopće nije tako”, rekao je znanstvenik.

Prema njegovim riječima, trend zagrijavanja u kojem se trenutno nalazimo započeo je prije više od 300 godina. Međutim, zatopljenje je primijećeno 250 godina prije nego što je čovječanstvo počelo emitirati CO₂.

„Od nas se traži da vjerujemo da su one prirodne sile koje su određivale dinamiku temperature od pamtivijeka odjednom prestale u 20. stoljeću. Kako to?” upitao je gospodin Wrightstone.

Profesor kemije, magistar fizikalne kemije i spektroskopije Ole Henrik Ellestad iz Norveške rekao je tijekom konferencije da postoji karta koja pokazuje temperaturne promjene u proteklih 11 tisuća godina. To su ledene jezgre s Grenlanda.

G. Ellestad je primijetio da prema IPCC-u Sunce ne utječe na nas, ali to je paradoks.

„Nije jasno kako su došli do toga. Osim toga, danas vidimo da se zagrijavanje ne događa samo na našem planetu, već i na drugim planetima. I to na Mjesecu, gdje je potpuno drugačija atmosfera koja nema veze s CO₂. Dakle, sasvim je jasno da Sunce igra ulogu koja nedostaje u njihovom modelu”, rekao je.

Na konferenciji je govorio i Hans Borge, doktor znanosti iz područja primjenjene matematike, direktor The Climate Realists iz Norveške.

„Kao što vidimo, prije nekoliko tisuća godina, prije otprilike dvije tisuće godina i prije otprilike 3000 godina, imali smo topla razdoblja. A to sve govori da su to bila razdoblja globalnog zatopljenja. To je bilo mnogo prije nego što su antropogene emisije CO₂ dosegle značajne razine. Stoga znamo da prirodne fluktuacije mogu biti velike,” rekao je znanstvenik.

Prema njegovim riječima, CO₂ je plin koji vrlo malo utječe na klimu.

„IPCC modeli pretpostavljaju da što je viša razina CO₂, to je viša razina vodene pare. A vodena para je plin koji najviše utječe na klimu. Ali pretpostavka da više CO₂ znači više vodene pare nikada nije dokazana,” rekao je Hans Borge.

Jan-Erik Solheim, počasni profesor Instituta za teorijsku astrofiziku Sveučilišta u Oslu, također je dao svoj komentar za međunarodnu konferenciju „Globa kriza. Vrijeme istine. ”Znanstvenik je komentirao poznati IPCC-ov grafikon „hokejaške palice”.


„U ovom grafikonu smo vidjeli što rade stručnjaci IPCC-a. Nekako produžuju tu crtu sve do beskonačnosti, kao da temperatura sve više raste zbog emisije CO₂ ili klime. I to je ono što mislimo da je pogrešno. Naša prognoza je da će zahlađenje početi uskoro. I moramo biti spremni na to”, rekao je Solheim.

Profesor je rekao da je zajedno s nekim kolegama proveo eksperimente kako bi otkrio može li CO₂ stvarati toplinu ili ne.

„Napravili smo male staklenike i pokušali ih grijati sunčevom energijom izvana, ili iznutra umjetnim grijanjem. Uspjeli smo potvrditi da ugljični dioksid zaustavlja toplinu. Ali nismo mogli otkriti činjenicu bilo kakvog zagrijavanja. To je misterij. Stoga CO₂ ne može doprinijeti zagrijavanju. Ali ono što zapravo može uzrokovati zagrijavanje je voda, vodena para”, rekao je znanstvenik.

Pokazao je grafikon na kojem je plava krivulja površinska temperatura oceana, a crvena temperatura kopna.


„Prvo dolazi do promjene temperature mora, nešto kasnije do promjene temperature kopna. I onda se nakon otprilike godinu dana, točnije nakon 10-11 mjeseci, mijenja razina ugljičnog dioksida. Odnosno, kada temperatura u moru padne, onda se nakon 10-11 mjeseci smanjuje i razina ugljičnog dioksida”, dodao je gospodin Solheim.

Znanstvenik je rekao da crvena krivulja pokazuje antropogeni doprinos ili ljudski doprinos u smislu rasta emisije ugljičnog dioksida. Bio je manji od 3% od 1960. Ali priroda proizvodi ostatak udjela ugljičnog dioksida. Dakle, 97% rasta dolazi iz prirode.

Istina se skriva, zaključci znanstvenika se ne objavljuju

Znanstvenici koji su zajedno govorili na konferenciji primijetili su koliko je teško reći istinu, izraziti svoje mišljenje, koje se ne poklapa sa stavom IPCC-a. Tako je gospodin Harold Sterling Burnett izjavio da je teško dobiti objavu jer časopisi to ne žele čuti.

„To utječe na vašu karijeru. Vaši vas kolege gledaju s prezirom i ne dobivate državne potpore jer vlada ne daje potpore za istraživanje prirodnih pokretača klimatskih promjena ili za proučavanje stvari koje dokazuju da ljudi ne utječu na klimatske promjene. Jer vlast ima motiv: proširiti sferu utjecaja. Poznajem istraživače koji su napustili ovo područje jer smatraju da ne mogu izraziti svoje iskrene nalaze ili ih objaviti u publikaciji ili dobiti priznanje u svojoj karijeri”, rekao je znanstvenik.

S druge strane, gospodin Gregory Wrightstone je dodao da ako postoji interes za znanstveni proces, onda nećete moći objaviti puno podataka.

„Dr. Will Happer je naš predsjednik koalicije za CO₂ i ima dokument koji je pripremio s dr. Wyngaardenom o klimatskoj osjetljivosti. Ne mogu to objaviti ni u jednoj prestižnoj publikaciji. Ali ovo je studija koja označava prekretnicu,” rekao je Wrightstone.

Osim toga, znanstvenik je naveo da je nedavno blokiran na Linkedinu.

„Ne govorim o nekim kontroverznim stvarima, ja objavljujem znanstvene činjenice, a one se brišu. I kontaktirali su me i rekli:„Ne, ovo je konačno. Ne dopuštamo objavljivanje takvih informacija na Linkedinu,” dodao je gospodin Wrightstone.

G.Ole Henrik Ellestad također je izvijestio o agresivnoj raspravi.„Ako izađete u medije, možete izraziti svoje mišljenje, ali onda ćete biti žestoko kritizirani. I tada nećete imati puno prilike reći nešto u obranu. Ali najvažnije je da nećete ući u medije s prvom objavom”, rekao je.

Gospodin Hans Borge primijetio je da je akademska sloboda pod pritiskom.„Moram reći da mnogi koji dođu u red klimatskih realista to rade nakon što su već postali umirovljenici, jer se jednostavno ne usude to učiniti do mirovine. Istraživači koji tvrde drugačije ne dobivaju potpore i ne mogu govoriti u znanstvenim publikacijama”, rekao je Hans Borge.

Apel znanstvenicima-klimatolozima

Tijekom konferencije upućen je apel znastvenicima-klimatolozima koji brane antropogeni čimbenik, s pozivom da prevladaju svoj ponos i progovore o stvarnim uzrocima klimatskih promjena. Trenutno još postoji šansa da sve isprave i pokažu svoje ljudske kvalitete. Nema potrebe da se međusobno sukobljavamo, sada čovječanstvo ima zajedničkog neprijatelja – klimu.

Sudionici konferencije naglasili su da ljudi trebaju saznati istinu da u nadolazećim desetljećima cijelo čovječanstvo mogu odnijeti kataklizme, ako ne bude zajedničkog nastojanja cijelog čovječanstva da se nadvlada ovaj neprijatelj. Laži koje dolaze iz svih izvora mogu nas sve dovesti do litice ako zajedno ne promijenimo situaciju u kojoj se nalazimo.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp