Danas 30. kolovoza se navršilo 17 godina od najveće tragedije u povijesti hrvatskog vatrogastva, kornatske tragedije

Danas 30. kolovoza se navršilo 17 godina od najveće tragedije u povijesti hrvatskog vatrogastva, kornatske tragedije

Advertisements

Ovoga petka, 30. kolovoza, na 17. godišnjicu Kornatske tragedije, u 15:24 sati u svim vatrogasnim postrojbama diljem Hrvatske, formirao se postroj vatrogasaca i vatrogasnih vozila.

Prigodnim govorom i paljenjem svijeća iskazana je dužna počast svim poginulim vatrogascima u Republici Hrvatskoj, a posebno vatrogascima koji su nastradali na otoku Veliki Kornat 2007. godine.

U toj nesreći, najvećoj tragediji koju bilježi hrvatsko vatrogastvo, život su izgubili: Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Jurićev Mikulin, a samo dan ranije, gaseći požar na Hvaru, smrtno je stradao i Marinko Jurić, pripadnik DVD-a Stari Grad.

U 15:25 sati, u znak počasti, bit će uključena zvučna i svjetlosna signalizacija na postrojenim vatrogasnim vozilima, u trajanju od jedne minute.

Vlada je na sjednici u četvrtak proglasila 30. kolovoza “Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce”, u spomen na dan kada je 2007. poginulo 12 vatrogasaca prilikom gašenja požara na otoku Velikom Kornatu.

“Vatrogasci su u službi građana već dugih 160 godina, spremni su podnijeti žrtvu vlastitog života kako bi spasili ljude i imovinu od požara, poplava, potresa, pandemija i drugih ugroza u RH. Nažalost, izvršavajući svoju humanu dužnost brojni vatrogasci su izgubili vlastite živote ili su doživjeli ozlijede koje svjedoče težini ovakvog posla”, istaknuo je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković. 

“Kornatska tragedija najveća je mirnodopska nesreća koja je pogodila hrvatsko vatrogastvo, ali i Republiku Hrvatsku”, naglasio je Tucaković. 

Tog kobnog 30. kolovoza 2007. godine na licu mjesta poginula su šestorica vatrogasaca – najmlađi, Marko Stančić iz Šibenika, imao je samo 17 godina, a tek dvije godine stariji bio je Hrvoje Strikoman (19), iz Vodica.

Na mjestu su poginuli i 20-godišnji Gabrijel Skočić, iz Vodica, 33-godišnji Dino Klarić, iz Šibenika i njegov vršnjak, Ivan Marinović, iz Grebaštice te 42-godišnji Ivica Crvelin, iz Tisnog.

Idućih dana, u bolnici su preminuli Tomislav Crvelin (23), Josip Lučić (19) i Ante Crvelin (23), iz Tisnog, Ante Juričev Mikulin (22), Karlo Ševerdija (17), iz Vodica i Marinko Knežević (52), iz Boraje.

Preživio je jedino Frane Lučić iz Tisnog.

Rutinska intervencija na Kornatu Velom 30. kolovoza 2007. neobjašnjivo se pretvorila u pravu kataklizmu, najveću vatrogasnu nesreću u Hrvatskoj ikad.

Nešto prije podne, stigla je dojava o požaru na Kornatu, u uvali Vrulje. Vatrogasce je u Vojarni bribirskih knezova u Šibeniku čekao helikopter koji ih je trebao prebaciti na požarište.

Protivno pravilima vatrogastva, među okupljenima je bio i maloljetnik (Marko Stančić, DVD Tisno), pa čak i otac i sin (Ivica i Ante Crvelin), bilo je vatrogasaca koji nikad nisu prošli obuku za helikopterski desant… Učinjeno je tog dana puno propusta, vjerojatno baš zato što vatru na kornatskom otočju nitko nije doživljavao kao ozbiljnu prijetnju.

No, toga dana kao da je sve pošlo krivo. Helikopter je imao problema pri spuštanju, iskrcao ih je tek iz trećeg pokušaja, udario je o stijenu, osjetio se miris benzina… o čemu je i na sudu govorio jedini svjedok događaja, Frane Lučić.

Kruška s vodom bila im je predaleko, krenuli su uz klanac prema kruški, teško se krećući po oštrom kamenjaru. Odjednom, zapljusnula ih je strahovita vrućina, čuo se huk vatre koja je sve pred sobom, pa i nesretne vatrogasce, nesmiljeno pržila. Na njima se topila oprema, kombinezoni, cipele… Satima su čekali pomoć previjajući se od bolova, u panici su nemoćno jaukali i zapomagali.

Prvi im je u pomoć stigao helikopter HGSS-a i odvezao trojicu stradalih. Franu je odvezao drugi helikopter, a u Zadar je stigao oko 20 sati, gdje je učas stigla Hitna, do koje je došao oslanjajući se na medicinsko osoblje.

Satima je trajalo izvlačenje stradalih s Kornata. Šest vatrogasaca podleglo je ozljedama još na Kornatu, a preostalih šest je odlazilo jedan za drugim, iz dana u dan… Preživio je samo Frane.

Dražen Slavica, županijski vatrogasni zapovjednik, bio je jedini optužen za kornatsku tragediju, jedini potencijalni krivac za smrt 12 svojih kolega na kornatskom požarištu. Državno odvjetništvo Slavicu je teretilo za brojne propuste u organiziranju intervencije, za upućivanje maloljetnika na požarište, kašnjenje u pružanju pomoći stradalima, itd.

Dražen Slavica nakon višegodišnjeg sudskog procesa pravomoćno je oslobođen krivnje.

Za izazivanje požara nehajno odbačenim opuškom cigarete u suhu travu, u uvali Vrulje, bio je optužen sezonski radnik NP-a Kornati Paško Petrina, kojeg se teretilo za ugrožavanje ljudi i imovine. No, oslobođen je optužbe još 2012.

Nakon tragedije ostavku je podnio tadašnji zapovjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Mladen Jurin, a tajnik DVD-a Vodice, inače osnivač i začetnik vodičkog vatrogastva, Gordan Gorki Alfirev se ubio. Nije mogao nositi na svojoj duši teret smrti četvorice vodičkih vatrogasaca za čije se stradavanje osjećao odgovornim, kao onaj koji ih je mobilizirao i poticao na angažman u DVD-u. Tako je naoko bezazleni kolovoski požar ljeta 2007., nošen snažnim jugom i nekim ezoteričnim silama, odnio i svoju trinaestu žrtvu…

Frane Lučić vjeruje u teoriju umirovljenog časnika HV-a Nediljka Pušića koji je privatno istraživao kornatsku tragediju i došao do saznanja da bi samo detonacija odbačenih NATO bombi CBU-87, zaostalih nakon bombardiranja Srbije u “kosovskom ratu”, ispuštenih i kod Kornata, mogla izazvati tako razorne i smrtonosne ozljede kod vatrogasaca.

U prilog tome, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju 2009., naveo je i satelitsku snimku napravljenu na dan tragedije, koja prikazuje iznad Kornata golemi pyrocumulus, baš kakav je zabilježen na slikama eksplozije CBU-87 u Afganistanu. A i ozljede vojnika u Afganistanu nevjerojatno su nalik onima sprženih vatrogasaca na Kornatu.

– Najviše me boli to kad su saznali da sam stradao. Nisu htjeli pomoći, nego smo pet sati čekali pomoć – izjavio je za HRT 2012. Frane Lučić. Da je pomoć stigla na vrijeme, možda bi neki od stradalih vatrogasaca s ozljedama sličnim Franinima, uspjeli preživjeti.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements