Proteklih godina na području grada Trogira nastupile su velike promjene, koje nisu dale nikakav zamah posrnulom trogirskom gospodarstvu, pa čak ni trurističkoj industriji koja poprima oblik masovnosti. To su ključne djelatnosti za prosperitet i imaju ozbiljan odraz na mnoge dimenzije življenja, a gradska vlast nije u stanju izgraditi nekoliko pristojnih javnih tolata za mnogobrojne posjetitelje UNESCO-ovog grada.
Neizostavna potreba za vijestima o turizmu kao ključnoj industriji, gospodarstvu i graditeljstvu raste geometrijskom progresijom, bilo da je riječ o gradskim potporama i općenito gradskim financijama, poslovanju ili ekonomskim pitanjima. Toga uopće nema, pa je uz sve veće i izmišljene namete održivost turizma na klimavim nogama.
Iako pojedinim građanima sve to izgleda kao bezvoljnost graske vlasti. Drugi ukazuju da se gradonačelnik samovoljno razbacije proračunskim novcem grada, kad nije u statanju transparentno izvijestiti o svakoj planiranoj i kvantitativno ostvarenoj poslovnoj aktivnosti u odnosu potrošene iznose pri izvedbama pojedinih intervencija, kao što je recimo sanacija ravnog krova na športskoj dovrani, koja trenutno prokišnjava.
Na takvim objektima kao što su dvorane po metru četvrnom nova krovna podloga s izolacijom može koštati od 50 do 150 eura po metru četvornom. S obzirom da ravni krov dvorane u Trogiru ima površinu od oko 1200 četvornih metara nije teško zaključiti koliko bi sanacija koštala. Ali bi prije trebalo znati s kakvim je materijalma prije bila izvedena, pa i kako je sada zamišljena te kako bi bila izvedena sanacija, ili će u kojom slučaju biti rekonstruirana istim naterijalima kao i prijašnja te s kolikim.će se sada nivčanim sredstvima i kakvim materijalima obnoviti ?!
Građani očekuju da ih gradonačelni izvjesti o financijskim potporama, kakve gradske uprave daju u objekte ili projekte koji direktno pridonese održivosti i razvoju trogirskog turizma kao jednog od uspješnijih u Hrvatskoj ? Čiovljane zaninju proračunske stavke o nasipanju plaža mljevenim sitnim drobljenim šljunkom i žalom, pa i koliko ih sve to košta i koje tvrtke izvode ?
Nejasnoće oko gradnje mosta preko Foše
Navodno je nova čelična konstrukcija mosta preko Foše koštala duplo više nego što je bilo predviđeno?
Novi pješački čelični most u Trogiru preko kanala Foša navodno je koštao oko milijun eura?!
Početna procijenjena vrjednost i planirani trošak projekta iznosili su od 400 000 – 500 000 eura bez PDV-a. Ali nakon što su radovi započeli, izmišljeno je da stari temelji nisu bili u adekvatnom stanju te da ih je potrebno kompletno rekonstruirati, zbog čega je navidno konačna cijena narasla na otprilike milijun eura. Novi armirano betonski temelji, prikladni konstrukciji mosta s jedne i druge strane kanala nisu mogli koštati niti 40 – 50 tisuća eura ?! Tko koga tu laže i zašto? Veliko je pitanje kome pojedine zlorabe i financijske pronevjere idu na korist?
Ključne informacije o mostu
Lokacija – Kanal Foša, povezuje staru gradsku jezgru s kopnom (parkingom i tržnicom).
Dimenzije i težina
Most je dug 30 metara, širok oko 10 metara te težak oko 65 tona. Izrađen je od čelika u brodogradilištu u Vranjicu. A to da uključuje klupe za sjedenje i mrežu za ležanje, i da je most privukao pozornost te da je osvojio kvazi nagradu, građanima to doista ništa znači. Jer ni invalidi preko njega ne mogu prelaziti …
Trogirski turistički zamah ne ostvaruje se zbog gradske vlasti ili gradinačelnika, koja kao nesposobna namjerno kumuje ljetnom prometnom krkljancu i nevjerojatnim svakodnevnim gužvama, već zbog vrjednih malih privatnih i poduzetnih iznamljivača i ugositelja kojima gradska vlast nabija nevjerojatne poreze na nekretnine, na apartmane, turističke kapacitete i usluge …?! Hoće li im oporezovati čak i zrak?
Mnoge trogirske građane zanima koliko je osobno djelovanje gradonačelnika pripomoglo građanima Trogira da komunalna naknada za odvoz otpada i smeća bude jeftiju ? Ili je u među trenutu ove godine od svibnja postala rekordno najsukuplja u državama članicama EU?!
Građani pitaju što se zbilo da su uslijedile promjene na Krbanima, i to takvih razmjera da su voljom pojedinca na tom prigradskom području zelene površine najednom pretvorene u građevinsku zonu?
Ne zna se je li to bila gradonačelnikova samovoljna odluka ili je u pitanju što drugo?
Opće pozato je da bi se do 2030. trebao izgraditi nadvožnak s Čiovskog mosta, koji bi se priljučio na zaobilaznicu Trogira i prema Splitu, pa bi područje Krbana imalo posebnu zadaću za budući prometni razvoj …
Građani su s razlogom postali nezadoviljni prometnim kolapsom, kojeg stvara kružni tok oko magistrale i Čiovskog mosta?!
Naravno u optjecaju su mnogi negativni poslovni komentatori kakvi katkad poprimaju ulogu kompetentnih stručnjaka, kad se gubi razlika između mišljenja i činjenica, Nedostatak volje za tradicijsko graditeljsko nasljeđe i skepticizma prema nezakonitim novogradnjama na Krbanu, Mastrinki i na više lokacija prema Okrugi prerasta u ozbiljan gubitak povjerena u aktualnu gradsku vlast.
Pomicanjem interesa pojedinaca iz gradske vlasti uglavnom prema nezakonitim gradnjama na područjima koja pokrivaju trogirski prostorni plan, javlja se težnja potpunijeg razumijevanja kompleksnih procesa koji neminovno dovode i do novih stručnih ekspertiza i pojačanog uplitanja državnih tijela poput DORH-a, Državnog inspektorata te i drugih državnih institucija.
Zbog nastojanja trogirskih privilegiranih službenika ili osobno gradonačelnika Ante Bilića da se prikriju mnoge nepravilnosti i nezakonitosti, ne samo zbog nezakonitih i bespravnih gradnji, građani su gubili povjerenje u aktalnu gradsku vlast …
Uvala Šaldun na Čiovu
Danas mnogi trogirski građani s nevjericom razgovaraju o ekocidnim posljedicama zbog bezobzirog višegodišnjeg odlaganja i pretjeranog nasipanja svakakvog naričito građavinskog materijala uz obalu na Čiovu, što se uvelike odrazilo i na uvalu Šaldun kao fenomen prirode.
Pojedini su stručnjaci godinama ukazivali naročito prije nekoliko godina SDP-ovskoj neokomunističkoj trogirskoj vlasti na posljedice zbog bezobzirog višegodišnjeg nasipanja i iskrcavana matrijala od raznih iskopa uglavnom od nezakontitih gradnji uz obalu na otoku Čiovu, što se uvelike odrazilo i na uvalu Šaldun u kojoj je postojala pješčana plaža, koja zbog nebrige gradske vlasti nestaje, na čijem se podmorju nalazilo jedinstveno mrjestilšte školjki, kao što su Periske, kojih zbog pretjeranog naspianja uopće više nema kao ni pjeska na plaži.
Pitanje kojeg građani s vapajem sada postavljaju dotiču se gorućeg i dugogodišnjeg problema ekocida, devastacije obale i neučinkovitosti inspekcijskih te lokalnih službi, što je na žalost česta pojava na jadranskoj obali, uključujući otok Čiovo i uvalu Šaldun.
Izgleda da su stručnjaci godinama uzaludno upozoravali na ovaj problem, jer je sustav zaštite okoliša i pomorskog dobra u Trogiru zakazao na razini provedbe zakona, dok su lokalni interesi i ilegalna gradnja nadvladali brigu za prirodnu baštinu. Nezakonito nasipanje obale (tzv. “dohranjivanje plaža” građevinskim otpadom i iskopima) pretvorilo je nekadašnje prirodne pješčane i šljunčane uvale u umjetne operne površine, trajno uništavajući podvodne ekosustave.
Ključni razlozi zašto su upozorenja stručnjaka ignorirana
Institucijska inertnost i administrativna spora djelotvornost, ili su se razne takve zlotvorske radnje poticale iz gradskog urada kako bi se sustavno činile zbog pogodivanja nezakonitim gradjnama, pa čak i uz samu obalu, koje sada treba rušiti ?!
Građevinske i ekološke inspekcije često reagiraju prekasno – tek nakon što je šteta već učinjena. Kazne za ilegalno odlaganje materijala i nadohranu obale bez elaborata zaštite okoliša bile su niske ili se uopće nisu naplaćivale.
Izostanak kontrole građevinskih iskopa
Zbog procvata (često ilegalne) gradnje na Čiovu, investitorima je bilo najjeftinije i najbrže građevinski otpad, zemlju i kamenje iskrcati ravno u more ili uz samu obalu, umjesto na propisana odlagališta.
Prividna “briga” lokalnih vlasti
Pod krinkom “pripreme za turističku sezonu” lokalne vlasti godinama su prešutno odobravale ili same provodile nasipanje plaža neadekvatnim materijalom (zemljom i nepravilnim kamenjem umjesto prirodnim oblutkom/pijeskom), što dovodi do zamućenja mora i trajnog nestanka autohtonih plaža.
Katastrofalne posljedice za podmorje i uvalu Šaldun
Gušenje morskog dna
Pijesak i mulj nastali ispiranjem nelegalno nasipanog materijala doslovno su zacementirali i ugušili morsko dno.
Nestanak mrjestilišta i pješčane plaže
Prirodne struje u uvali Šaldun odnijele su lakši, prirodni pijesak jer je poremećena mikrolokacijska dinamika mora, dok je teški građevinski materijal trajno izmijenio konfiguraciju uvale.
Stradanje plemenite periske (Pinna nobilis)
Periske su iznimno osjetljive na zamućenje mora i promjenu sedimenta, jer se hrane filtriranjem vode. Prekomjerno nasipanje i taloženje čestica doslovno ih je zatrpalo i onemogućilo im opstanak. Bitno je napomenuti da je situaciju s periskama na cijelom Jadranu i Mediteranu dodatno dotukla i smrtonosna zaraza parazitom (Haplosporidium pinnae), jer je antropogeni pritisak (poput ovog na Čiovu) uništio njihova staništa i prije nego što su imale šansu za oporavak. Vjerojatno je i taj smrtonosni parazit prije 6 godina organizirano podmetnut kao i onaj na trogirske palme ?!
Ovaj slučaj zoran je primjer kako kratkoročni profit pojedinaca (gradskog službenika) i nedostatak vizije održivog razvoja mogu u nekoliko godina ili desetljeća uništiti ono što je priroda stvarala tisućama godina.
Za uvalu Šaldun na Čiovu (područje Grada Trogira) trenutno su aktivni službeni pravno-administrativni koraci lokalne samouprave za cjelovito uređenje i sanaciju, dok su građanske i političke inicijative usmjerene na rješavanje ekoloških incidenata poput izlijevanja otpadnih voda.
Usporedo s time, na stupile su na snagu ključne promjene u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama koje lokalnim jedinicama daju veće ovlasti i drastične kazne za neprovođenje reda.
1. Inicijative i pravni koraci za uvalu Šaldun
Uvala Šaldun prolazi kroz veliku administrativnu i infrastrukturnu transformaciju vođenu od strane Grada Trogira, ali i pod povećalom javnosti zbog komunalnih problema.
Službeni pravni i ekološki koraci
Ministarstvo zaštite okoliša pokrenulo je postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat uređenja obalnog pojasa uvale Šaldun u duljini od oko 950 metara. Projekt uključuje gradnju šetnice, uređenje kupališta, prihvat plovila te, ključno za sanaciju, rješavanje instalacija vodovoda i odvodnje. Također je formalno predložen novi obuhvat granice pomorskog dobra za taj predio.
Građanska participacija
Kroz trogirski projekt participativne proračunske potpre “I tebe se pita!”, neupućeni mještani Čiova čuju samo ono što gradske vlasti govore, koje nikad ne ukažu na ekocidni problem kojeg su sami stvorili.
Iako Čiovljani izravno sudjeluju na javnim tribinama vjerojatno kako bi izgledalo da među predloženim biraju komunalne projekte za uređenje plaža i javnih površina u uvali za koje je šverc unaprjed dogovren.
Reakcije na ekološke incidente
Lokalne građanske i političke opcije (poput platforme Zajedno za Trogir) javno su prosvjedovale i upozoravale na teške ekološke incidente kod crpne stanice (KCS) Šaldun, gdje je dolazilo do višednevnog izlijevanja otpadnih voda u more, zahtijevajući žurnu stručnu odgovornost i transparentnost u komunikaciji prema kupačima.
2. Nove zakonske izmjene o pomorskom dobru
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama korjenito je promijenio pravni režim na obali, usmjeren na veću zaštitu od devastacije i jasniju raspodjelu odgovornosti:
Ključna promjena : Što donosi u praksi?
Status općeg dobra
Pomorsko dobro je opće dobro izvan pravnog prometa. Na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava te su u potpunosti zabranjeni zakup i najam.
Uloga gradova i općina
Jedinice lokalne samouprave (JLS) imaju zakonsku obvezu donošenja Odluke o redu na pomorskom dobru te uvođenje pomorskih redara koji izravno nadziru obalu.
Dozvole umjesto odobrenja
Stari sustav koncesijskih odobrenja zamijenjen je strožim dozvolama na pomorskom dobru koje se izdaju putem javnog natječaja.
Otvorenost plaža
Na morskim plažama više nema podizanja ograda, naplate ulaza niti potpunog isključenja opće upotrebe, čime se jamči slobodan pristup svima.
Drastične kazne za čelnike
Ako općine i gradovi ne uklone nezakonite objekte ili ne provode zaštitu obale, kazne za JLS iznose od 33.000 do 132.000 eura, dok gradonačelnici i načelnici plaćaju osobne kazne do 6.600 eura.
Unatoč strožim pravilima, u praksi se primjena pojedinih dijelova zakona suočava s administrativnim zastojima u donošenju podzakonskih akata, što ponegdje usporava legalne sanacije i redovito održavanje obale od strane lokalnih samouprava.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
