Dvostruko iskazivanje cijena za trgovce i druge subjekte obvezno je još samo do kraja ove godine koja je na izmaku, no dvostruke cijene mogu i poslije tog roka ostati na policama i u cjenicima, ako prodavatelji tako žele i odluče. Dakle, odluka o dvojnom iskazivanju cijena je na samim trgovcima. Zanimljivo će biti vidjeti koji će od njih poslušati glas naroda koji više nego glasno traži od trgovina da nastave s dvojnim iskazivanjem cijena. 

U svakom slučaju, sa zadnjim danom ove godine službeno prestaje dvojno iskazivanje cijena u kunama i eurima – u trgovinama, kafićima, obrtima i svim ostalim prodajnim djelatnostima. No, neslužbeno – dvojno iskazivanje cijena ostaje moguće i svatko tko nešto prodaje sam će donositi odluku o tome hoće li prikazati cijene u kunama ili samo u eurima.

Dvojno iskazivanje cijena (u kunama i eurima) bilo je obvezno od od 5. rujna prošle godine do 31. prosinca ove godine, no, kako rekosmo, a bitno je to naglasiti – trgovcima nije zabranjeno da imaju dvostruke cijene i nakon 1. siječnja 2024. godine, ako to žele.

“Potrošači se nisu još navikli na euro, tako kažu i dosadašnji rezultati ankete koju provodimo. Potrebno im je još vremena, zbog čega smo Ministarstvu financija uputili dopis kojim tražimo dvojno iskazivanje cijena i u 2024. godini”, izjavila je za medije predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, Ana Knežević.

Anketa je dostupna na stranici udruge, kojoj se, dodaje Knežević, potrošači stalno javljaju s upitom hoće li se dvojno iskazivanje cijena nastaviti, jer se još nisu navikli na cijene u eurima.

“Potrošači još uvijek sve preračunavaju u kune i boje se kako će to raditi kad cijene budu samo u eurima. Javljaju nam se, međutim, i mali, kvartovski trgovci kojima najviše dolazi starija populacija. Bila sam nedavno i sa studentima jednoga fakulteta, pitala sam ih što oni, mladi misle, i odgovor je bio isti – i dalje preračunavaju sve u kune, a dvojno iskazane cijene im uvelike pomažu pri donošenju odluke o kupnji određenog proizvoda ili usluge”, napominje Knežević.

Preporuka Europske komisije ne brani zemlji članici da nastavi dvojno iskazivanje cijena. Tim više i tim bolje. Nema, dakle, nikakve zakonske prepreke koja trgovce sprječava da nastave s iskazivanjem cijena u kunama. Nema pravila prema kojem od 1. siječnja trgovci više ne smiju imati cijene i u eurima i u kunama. U HUZP-u se nadaju da će biti onih koji će nastaviti s tom praksom, no Martin Evačić, direktor Narodnog trgovačkog lanca, ujedno i predsjednik Udruge trgovine pri HUP-u, smatra da to nije potrebno. 

“I nama trgovcima je dvojno iskazivanje veliko opterećenje, jer traži dvostruku evidenciju, općenito više posla. Trgovac, ako želi, može zadržati dvojne cijene, pri čemu će ih mnogi vjerojatno još mjesec ili dva iduće godine sigurno i imati, odnosno micat će kune postepeno, kako budu mijenjali i cijene”, kaže Evačić. Kune, drugim riječima, ne moraju s polica nestati preko noći, ali, eto, trgovci ne kriju da jedva čekaju da tako bude. Nažalost.

Nevjerojatno je to kako u ovoj priči trgovci još glume žrtve i kako se još žale kako bi im dvojno iskazivanje cijena zadalo više posla. Još bi ih mi morali žaliti kako će puno raditi. Pa radite ukoliko želite nešto zaraditi. Zašto vam je teško raditi? Nije li kupac uvijek u pravu? Koje ste vi to škole završili, gospodo veleumnici prodajnog procesa kada ne znate abecedu prodaje?

Ako želite profit i zaradu, gospodo trgovci, morate poštivati želje i potrebe svojih potrošača, u protivnom će vam ti isti potrošači preko noći okrenuti leđa pa nećete više moći glumiti velike face i šefove koji donose nekakve važne odluke i koji bolje od nas samih znaju što je dobro za nas, jer ćete ostati praznih džepova. Prestat ćemo vas hraniti. Bojkotirat ćemo svjesno i namjerno sve one trgovine koje ne osluškuju naš glas. Mi smo ti koji vam dajemo naš novac i dužni ste poslušati naš glas. U protivnom vas čeka ulica i prosjačenje na ulici. Danas prosjačite u odijelima, ali već sutra biste to mogli činiti u dronjcima. Tanka je danas linija od materijalnog bogatstva do materijalnog siromaštva.

A, znamo da većinu materijalista duhovno bogatstvo nikada nije niti zanimalo. Naprotiv. Zaziru od njega. Ne žurite stoga s nadmenošću, gospodo. U našim je rukama moć, a ne u vašima i nemojte stoga žuriti s vašim zaključcima i govoriti nam što je dobro, a što ne za nas. Mi to ipak znamo najbolje. Bez naših novaca vi ste svi bijednici i siromasi i zato se prestanite praviti važni i bahatiti se. Tko visoko diže nos, uskoro će ići bos, kaže narodna poslovica. Vaše trgovine upravo mi preko noći možemo učiniti praznima ako nam se ne bude svidjelo vaše ponašanje prema nama.

Zapamtite, jedino naš glas odlučuje o vašem opstanku na tržištu. Jeste li svjesni toga? Jeste li svjesni da je uvođenje eura, inflacija i divljanje cijena financijski uništilo većinu naših građana? Naravno da niste. Zašto biste vi u vašim luksuznim životima o tome razmišljali kada je vama dobro, zar ne? Ali možda vam neće dovijeka biti tako dobro… Nemojte se opuštati. Ostanite budni ako želite nastaviti sanjati. 

Uzmimo za primjer enormno visoke plaće menadžmenta kojima bi se mogao nahraniti čitav grad na godišnjoj, a ne na mjesečnoj bazi. Ljudi s takvim primanjijma ne mare za narod, potrošače, kupce, ne mare za malog čovjeka od kojega žive. No, potrošači se počinju buditi i osvještavati svoju moć. Nismo više naivni. Ne kupujemo više ono što nam ne treba. Ne idemo po restoranima dijeliti novce, već sami kuhamo i družimo se po našim domovima. Trošimo u skladu s našim mogućnostima, a ne nemogućnostima – što bi trgovci htjeli. Ne zadužujemo se, već čak unaprijed podmirujemo račune. Kontroliramo troškove života i smanjujemo ih ako je to moguće. Sve više plaćamo gotovinom i izbjegavamo internetsko bankarstvo i kartice, jer su varljive. Rate su također za nas prošlost, jer su također varka. Kupujemo vrlo osviješteno i oprezno.

Bojkotom bilo kojeg proizvoda ili usluge pa tako i same trgovine – potrošači odlučuju o nestanku istog ili iste sa slobodnog tržišta.

Za očekivati je da će se kupci u velikom broju od siječnja nadalje okrenuti onim trgovinama koje će ispoštivati njihovu želju za dvojnim iskazivanjem cijena te da će bojkotirati one trgovine koje će im servirati samo psihološke cijene u eurima koje će samo vizualno djelovati prihvatljivo, a kada bismo ih preračunali u kune, pali bismo u nesvijest od skupoće. 

“Ali tko dosad nije naučio, nema ni nade da hoće”, smatra uporno Evačić. Neka on samo smatra to što smatra. Ne obazirimo se na to, već budimo mudri. 

Nije narod glup, narod je samo mudar i ne želi trošiti više nego što ima u džepu, a bez dvojnog iskazivanja cijena mogli bismo samo nasjesti na jeftinu psihologiju tobože ‘prihvatljivih’ cijena u eurima koje su sve samo ne prihvatljive. Ne znamo što nije poskupjelo, poskupjelo je apsolutno sve i zato kupci iz dana u dan postaju sve oprezniji, a trgovci sve nervozniji, jer su im trgovine sve praznije.

Stručnjak za trgovinu Slobodan Školnik također smatra da je 16 mjeseci bilo dovoljno. Potrošači se ne bi složili s njim, jer gledaju svoje interese, a ne interese trgovaca. Interes trgovaca je da nasjednemo na ‘lijepe cijene’ i potrošimo što više novaca u njihovim trgovinama. No, to im neće poći za rukom jednostavno zbog toga što ljudi nemaju novaca i ne žele ga više bezglavo dijeliti uokolo onima koji ga ionako imaju previše. Nareske kupuju na šnite, govoreći djelatnicima za pultom sa suhomesnatim proizvodima da im narežu pet šnita parizera u doslovnom smislu. Svaka čast ljudima na mudrosti. O čemu pričamo? Nova valuta učinila nas je opreznijima no ikada. Svaki euro prevrnemo nekoliko puta prije no što ga nepovratno potrošimo. 

No, Školnik je uvjeren da ćemo se naviknuti na cijene u eurima bez ikakvih problema. “Potrošači će se odmah naviknuti, još i lakše kad kune na cijenama više ne bude”, uvjeren je.

Shvaćate li o čemu se ovdje radi? Trgovci jedva čekaju da tih naših kuna nestane s cijena kako bismo mislili da smo nešto jeftino platili. Nismo toliko naivni, gospodo trgovci. Znamo da jedva čekate da sve cijene budu samo u eurima, ali vjerujte da ćemo nastaviti sve preračunavati u kune kako bismo osvijestili skupoću svih proizvoda i usluga i dva put ćemo razmisliti hoćemo li nešto kupiti ili ne. Pri svakoj kupnji dobro razmislimo je li to što činimo bacanje novaca u vjetar ili stvarna kupovina nečega što nam treba, tek tako da znate.

Nećete se tako lako dočepati našeg novca za kojim toliko žudite. Novac treba znati zaraditi i zaslužiti, a zaslužuju ga oni koji poštuju svoje kupce i njihove želje i potrebe. U prodaji – kupac je kralj, a trgovac prosjak, upamtite to svi vi koji nikada niste slova o prodaji pročitali, a bavili biste se prodajom. Ne pitamo vas za vaše diplome, s obzirom da živimo u krajnje korumpiranom društvu. Vi sami iskazujete svoje neznanje o prodaji kada tako bahato nastupate dijeleći nam lekcije o tome što je za nas dobro, a što ne. Nismo vas to pitali, jer sami znamo što je dobro za nas. 

Neke će trgovce jako skupo koštati odustajanje od iskazivanja kunskih cijena, uvjereni smo u to. Svojeglavost se oduvijek skupo plaćala. Nametanje svoje volje također. Eto prigode za one trgovce koji žele privući kupce – to će uspjeti nastave li iskazivati cijene u kunama. Kupci će u širokom luku izbjegavati trgovine koje će iskazivati cijene samo u eurima. To je čista prevara. Naslovna fotografija prikazuje trgovinu i jedan račun koji smo sami fotografirali kako bismo zorno prikazali psihološku razliku dok na istom računu gledamo cijenu u kunama s lijeve strane i u eurima s desne strane.

Naravno da iznos od 54,98  eura na prvu djeluje prihvatljivije nego iznos od 414,25 kuna i upravo zbog toga trgovci žele da kune što prije nestanu s naših polica i računa. Žele sakriti pravu cijenu nekog proizvoda. Žele prikriti poskupljenja. Prije no što kune zauvijek nestanu s naših polica i računa, primijetit ćemo kako je kratica za našu valutu napisana malim slovima (kn), dok je kratica za eure napisana velikim slovima (EUR) – kao najava onoga što ostaje među nama i konačni oproštaj od naše netragom nestale valute koja nam još bar na ovaj način pomaže uštedjeti novac koji bismo možda u žurbi nepreračunavanja u kune bacili u vjetar. 

Paradoksalno je to da nam je to dvojno iskazivanje cijena još jedini kontakt s kunama i jedini spas. Nakon toga slijedi potop. Ove nas kune na policama trgovina i na našim računima još jedine čuvaju od tog potopa, otvarajući nam oči i govoreći nam – pazite se, ne trošite novce i ne nasjedajte na psihološke cijene u eurima. 

Kako stoji u odgovoru Ministarstva financija Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača, “osim lakšeg privikavanja na novu valutu, obveza dvojnog iskazivanja uvedena je prvenstveno sa ciljem zaštite potrošača kako bi se lakše uočilo koji su poslovni subjekti neispravno preračunali, ili neopravdano povećali cijene svojih dobara ili usluga”. 

Analizirani su i zakoni država članica koje su posljednje uvodile euro kao službenu valutu. Posebno se uzelo u obzir iskustvo Slovenije, Slovačke, Latvije i Litve. U spomenutim državama razdoblje dvojnog iskazivanja započelo je neposredno nakon objave Odluke Vijeća Europske unije kojom je utvrđen fiksni tečaj konverzije i trajalo je šest mjeseci od dana uvođenja eura, osim u Slovačkoj u kojoj je obveza dvojnog iskazivanja trajala 12 mjeseci od dana uvođenja eura, kaže Ministarstvo.

“Uvažavajući preporuke Europske komisije te prakse drugih država članica koje su posljednje uvele euro, Ministarstvo financija smatra kako je razdoblje od ukupno 16 mjeseci dvojnog iskazivanja cijena primjereno za upoznavanje s novom valutom”, zaključili su. 

A mi potrošači, odnosno većina nas, kako medijske ankete pokazuju, odlučili smo da želimo da se dvojno iskazivanje cijena nastavi kako se trgovci ne bi skrivali iza prekrasnih i uljepšanih psiholoških cijena u eurima. I nakon nestanka kune, kuna je još uvijek ta koja nas jedina spašava od propasti. Ta kuna ispisana na računu i na policama trgovina naš je spas. 

Nećemo upasti u te psihološke zamke. Trgovcima je na pameti samo profit, a potrošačima samo ušteda. Na suprotnim smo stranama. Većina trgovaca nikada neće gledati naše interese, već isključivo svoje vlastite. Nažalost. No, sigurni smo da će biti trgovina koje će osluškivati bilo tržišta i poštivati želje i potrebe svojih kupaca. One trgovine koje budu na strani kupaca će napraviti nešto dobro i za sebe i za nas i na tome im unaprijed zahvaljujemo. Vrijeme je za mudrost s obje strane prodajnog procesa. 

Izvor informacija za članak: 24 sata