Hrvatski građani više ne žele šutjeti kada im zlonamjerni državni i lokalni dužnosnici zdravlje i okoliš godinama “programski” sustavno uništavaju. Veliki je građanski prosvjed 5. rujna 2026. u Zagrebu razotkrio zdravstvene probleme, pojedine aktere i nered u državi na kojeg su mnogi dugo ukazivali. Otrovni otpad u Lici postao je simbol bahatosti nadležnih državnih i lokalnih dužnosnika koji su godinama štitili kriminalne interese uvoznog lobija, umjesto zdravog života svojih građana.
Korupcija je apstraktna, nasljeđena iz prijašnjeg sustava postala rasplinuta na koju su se hrvatski građani navikli kao na štogod što je neizbježno. Ali kada pojedini poduzetnici organizirano uz državne dopuštenice, dozvole ili suglasnosti truje vodu koju pijete, zrak koji udišete i zemlju na kojoj uzgajate hranu, to više nije pitanje političke podobnosti nego golog opstanka naroda. Baš zato je tema ekološkog trovanja skroz drugačija od svega što je dosad mobiliziralo građane.
Ono što naročito bode oči je činjenica da je pobuna zbog ekocida krenula iz Like. Ta hrvatska pokrajina desetljećima slovi kao neosvojiva i čvrsto branjena narodna utvrda, kojom dominira bistra pitka voda i planinski velebitski krajolik u kojem ponosni Ličani kao čvrste stjene postojano žive. Iako mnogi lički građani glasuju samo za pojedine stranke koje uvijek mogu računati na nihovu poslušnu odanost. Ličani su svjesni hrvatski građani koji misle svojim glavama gledajući dugoročno na zdravu životnu sredinu kao na zavičajne vrjednote do kojih s ponosom drže za razliku od pojedinih korumpiranih dužnosnika koji im to kao potkupljeni zlotvori onemogućavaju i zatiru.
Sada baš takvi su građani ponosni Ličani izašli na ulice i poručili onima koji ih truju da im je dosta. Ta činjenica govori više od bilo kakve analize. Potvrdili su i relevantni nalazi Instituta za vode i to ono najgore. Podzemne vode u Divoselu zagađene su mikroplastikom, uključujući teflon koji spada u takozvane vječne kemikalije. Te tvari ostaju u okolišu stoljećima i povezuju se s rakom, hormonalnim poremećajima i drugim teškim bolestima. Ovo više nije teoretska prijetnja nego potvrđena kontaminacija i zagađenje kojeg se ne može tako lako sanirati i na brzinu očistiti.
Dok su građani tražili istinu, pojedini su korumpirani ministri i vladini dužnosnici uvjeravali javnost da nema razloga za paniku. Sada kada je struka kopetentno potvrdila onečišćenje, njihovi istupi o političkoj histeriji raspadaju se poput kule od karata. Laž više ne može sakriti smrad nagriženog sustava koji je godinama dopuštao da uveženi otrov završava u prirodi.
Pojedini državni i lokalni dužnosnici bez obzira na stranačke boje godinama u sprezi djeluju, pa su u potpunosti nadzirali javni prostor nametanjem promidžbenog narativa o svemu i svačemu, pa čak i domoljublju. Prikrivanje zlorabe položaja i negativnog političkog djelovanja u zbilji je služilo kao neprobojan zid kojim su se skrivali i zaglušivali problemi građana. Sada je taj zid probiven pitanjem koje se ne može relativizirati ni ideološki obojiti. Otrov ne pita za stranačku knjižicu.
Hrvatska nema nikakvu strategiju zbrinjavanja otpada. Ne postoje sustavi recikliranja, spalionice ni bilo kakav koherentan plan što učiniti s otpadom koji se gomila i odlaže na bezborjnim neprikladnim (ilegalnim) odlagalištima diljem države. Sve se svodi na skladištenje boca i sumnjive požare u kojima gori opasni materijal dok se zrak pretvara u otrovnu juhu. To je zbilja koju vlast nije ni pokušala promijeniti.
Naročito je zanimljivo kako je prosvjed uspio okupiti hrvatske građane koje je teško staviti na istu stranu. Pojedini saborski zastupnici, aktivisti, navijači, ratni veterani i obični građani hodali su zajedno, jer im je svima jasno da otrov ne bira političku boju. To je poruka koja nadilazi uobičajene podjele i pokazuje koliko je duboko nezadovoljstvo.
Transparent kojeg je nosio jedan od prosvjednika savršeno sažima raspoloženje naroda. Poruka je bila jednostavna i razorna: dosad ste krali, sad nas i trujete. Ta rečenica pogađa srž problema i pokazuje da su građani shvatili kako korupcija više nije jedini problem. Sada se radi o znatno opasnijem procurjelom pitanju.
Inicijativa iz Gospića pametno je odbila dopustiti političarima da preuzmu njihov pokret. Oni ustraju na tome da predstavnici političkih stranaka i zastupnici ne govore na njihovim skupovima jer znaju da bi to vlast iskoristila za etiketiranje prosvjeda kao oporbene smišljene namještaljke kako bi se nekoga prevarilo. To što Građanska akcija ustraje na tome da je jedini način da se prosvjedni zahtjevi ne pokopaju u političkim igrama, može ali i ne mora biti argument u ovakvoj medijskoj zbilji.
Slučaj Divoselo tek je vrh ledenog brijega. Diljem Hrvatske postoje brojna divlja odlagališta i lokacije zagađene opasnim otpadom o kojima nitko ne govori. Svaka od njih predstavlja ekološki tempiranu bombu za zdravlje lokalnog stanovništva i ekosustav koji nas hrani.
Ono što poglavito zabrinjava je činjenica da su nadležne institucije godinama zatvarale oči pred onim što se događa. Nitko nije odgovarao za nezakonito i ilegalno odlaganje više od tridesetak tisuća tona opasnog otpada. Tek sada, kada je javnost digla glas, USKOK i druge institucije počinju oznanjivati nalaze koji su trebali biti poznati davno prije. Hrvatska nije država bezakonja nego prava i pravednosti.
Vlada žurno još u ovom ili tijekom nadolazećih mjeseci mora riješiti problem ličkog otpada ! To može i mora biti prioritetno pitanje bez obzira na prijašnje propuste, koruptivne radnje pojedinih dužnosnika i kriminal koji je zbog toga nastao, jer i mimo takvih u Hrvatskoj postoje kreativni pametni i sposobni pojedinci koji vrlo brzo mogu izgraditi čvrstu infrastrukturu na koju se bar kratkorično može prebaciti sav taj nagomilani otrovni otpad po europskim pravilma, dok ga se ne vrati onim državama iz kojih je dovezen. Naravno bez da se neodgovorno lažima beskrajno izmiče od nagomilanog problema i ukazuje na koje kakve nerješive izmislice i pretpostavke samo kako se otrovni otpad žurno ne bi uklonio s poroznog ličkog tla na kvalitetno izgrađeno odlagalište.
Lokalini i državni nadlažni dužnosnici i službenici godinama su zanemarivali ekologiju i sada se suočavju s posljedicama vlastite nebrige. Bezobzirno ne treba prstom upirati u ovu ili onu političku stranku ili osobu, nepopravljiva je šteta nanešena. Pristupi li se sada stručno i odgovorno dugoročno se situacija može popraviti iako se na brzinu ne može izgraditi djelotvoran infrastukturski sustav koji nikada nije ni projektiran, ali bi mogao u krstkom roku od mjesec, dva ili tri.
Pojedini prosvjednici kažu da građani ne mogu prosvjedovati svaki dan, jer moraju raditi i preživljavati. Ali pritisak će se nastaviti drugim sredstvima, uključujući moguće blokade prometnica. Ako se autoceste počnu blokirati zbog otpada koji truje Liku, to bi mogao biti ozbiljan sigurnosni i politički problem.
Za pojedine razotkrivene dužnosnike to predstavlja početak kraja jednog modela vladavine koji se zasnivao na korupciji, klijentelizmu i nadzoru nad javnim izvješćivanjem. Kada građani počnu povezivati političku korupciju s organiziranim sustavnim trovanjem, gubi se zadnji sloj zaštite kojeg su pojedini dužnisnici imali. Građani više ne prosvjeduju protiv ideja nego protiv istinskih prijetnji vlastitom zdravlju.
U konačnici, najveći neprijatelj ove vlasti nije ni većina čestitih aktualnih dužnosnika i službenika, ni oporbeni zastupnici, ni aktivisti, ni pojedini mediji. Najveći neprijatelj je smrad otpada koji se više ne može skriti. Kada se jednom otvori Pandorina kutija ekoloških zločina, više se ne može zatvoriti. Građani su vidjeli što se sve krije iza tridesetak tisuća tona nezakonito uvezenog, doveženog i odloženog otrovnog otpada i sada traže račune na vidjelo.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
