Pandemija je 2020. godine dovela do općeg smanjenja broja stanovnika u većini zemalja,zbog značajne stope mortaliteta.

U zemljama poput Španjolske,vladini službeni podaci bili su 70.000 mrtvih, dok nam je statistika dala gotovo 60.000 više smrtnih slučajeva nego što je objavila izvršna vlast. To se, međutim, nije dogodilo u ostalim zemljama Europske unije.

U ovoj maloj analizi htjeli smo krenuti od službenih brojki za 2020. i usporediti ih s 2021. i 2022. kako bismo vidjeli što se dogodilo u Europskoj uniji i eurozoni nakon pandemije.

U Europskoj uniji u posljednje dvije godine gubimo stanovnika u odnosu na 2020. godinu, 0,11 posto u 2021. i 0,04 posto u 2022. godini, što znači da smo u dvije godine izgubili 656.428 stanovnika. Ako napravimo istu analizu za zemlje eurozone, imamo bolje vijesti! Eurozona je 2021. ostala “ravna”, ali je 2022. porasla za mršavih 0,1%, što znači da je stanovništvo u 20 zemalja eurozone poraslo.

U 2020. godini EU je imala 447,5 milijuna stanovnika; 2022. godine imala je 446,8 milijuna. Podatak je zabrinjavajući jer znamo da je natalitet u svim zemljama EU mizeran, a ako te brojke nisu jako zabrinjavajuće pale, to je zbog imigracije koja je održala europsko stanovništvo.

S druge strane, vidimo da Francuska gori jer je predsjednik Macron odlučio odgoditi umirovljenje Francuza za dvije godine, kako bi pokušao izbjeći bankrot mirovinskog sustava na srednji rok. Airef [španjolsko neovisno tijelo za fiskalnu odgovornost] upravo je snažno “pljusnuo” ministra socijalnog osiguranja, a sve zbog njegove katastrofalne reforme,za koju kaže da će je predstaviti Europi bez pregovora s CEOE [španjolskom konfederacijom poslovnih organizacija] ili bilo kojim drugim poslovnim predstavnikom.

Prema ovoj neovisnoj agenciji, za nekoliko godina to će Španjolsku dovesti do toga da će imati dug veći od 150% svog BDP-a ako želi nastaviti isplaćivati ​​mirovine. Jedan od velikih problema svih zemalja je taj što se, na sreću, očekivani životni vijek produžio, s druge strane smanjuje se masa radnika koji mogu ostvariti dovoljan prihod za mirovinski sustav. Uskoro bi zbroj javnih službenika, umirovljenika i nezaposlenih mogao biti veći od radnika proizvodnog sustava. Stoga će skupljati više ljudi od onih koji rade na podršci sustava.

Ukratko, postajemo regija starijih ljudi. Imamo 17 zemalja koje rastu,naspram deset koje su u padu. Ono što se događa je da oni koji opadaju to čine brže od onih koji rastu.

Zemlje koje postotno najviše rastu su Luksemburg, Irska, Cipar, Malta i Švedska, koje su vrlo male. U apsolutnim vrijednostima, Francuska je zemlja koja je najviše porasla, dodavši 357.051 stanovnika više u 2 godine, a slijede je Nizozemska sa 183.087, Švedska sa 124.737, Belgija sa 108.696 i Španjolska sa 100.191. Španjolska je peta zemlja po apsolutnoj vrijednosti koja najviše doprinosi. S druge strane, zemlja koja je najviše pala je Italija, koja ima pad stanovništva od 658.366 stanovnika i nedvojbeno je najlošija u ovoj varijabli. Šesta najvažnija zemlja u EU, Poljska, koja se smanjila za 303.891 stanovnika; Rumunjska, koja se smanjila za 290.740 stanovnika; Hrvatska, nova članica Eura, pala je za 179.091 stanovnika; a Češka iako je porasla 2022. ima gubitak od 177.232 stanovnika. Europska komisija, kojom predsjeda Von der Leyen , uronjena je u svoju klimatsku agendu 2030. (Green Deal) i zabrinutost da je naša hrana najzdravija na svijetu, do te mjere da nas želi natjerati da jedemo insekte umjesto da brinemo o demografskoj zimi koja nas čeka. Znam samo za jednu zemlju, Mađarsku, koja provodi vrlo ozbiljne i agresivne planove poticanja nataliteta, koja je u dvije godine izgubila 80.516 stanovnika, ali čini se da u vrlo kratkom vremenu može preokrenuti natalitet u svoju zemlju. Ostali naši “veliki Vođe” misle da je emigracija rješenje, zaboravljajući da se to može okrenuti u bilo kojem trenutku (kriza 2008.-2014. uzrokovala je povratak mnogih kolumbijskih emigranata u svoju zemlju podrijetla) i također su potrebne politike kulturne integracije kako bi se spriječila poznata geta koji društveno izobličuju svaku zemlju.

Dovoljno je samo pogledati Francusku i posebno Pariz da bi se to znalo. Europa i njezini čelnici moraju u svoje planove, i to odmah, uključiti mjere za promicanje nataliteta i smanjenje naše ovisnosti o iseljavanju u sljedećih 20 godina.