Direktiva je postavila obvezujući cilj da na razini EU-a do 2030. godine bude najmanje 32 posto energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije. Također su zacrtani posebni ciljevi za sektore grijanja, hlađenja i prometa. Rok za prijenos direktive u nacionalno pravo bio je 30. lipnja 2021. godine.

Komisija je u srpnju 2021. poslala Hrvatskoj službenu opomenu nakon koje je u svibnju 2022. godine uslijedilo obrazloženo mišljenje. U veljači 2023. Komisija je odlučila pokrenuti postupak protiv Hrvatske pred Sudom EU-a, jer nije prenijela direktivu, naročito jer nije dostavila korelacijsku tablicu ili dokument s objašnjenjima gdje je prenesena svaka odredba direktive.  

Nakon što je od strane Hrvatske stigla korelacijska tablica, Komisija je odlučila obustaviti postupak pred Sudom. Međutim, nakon što je ocijenila tablicu, Komisija je zaključila da prijenos direktive još uvijek nije dovršen. Stoga je Komisija odlučila izdati dodatno obrazloženo mišljenje Hrvatskoj koja sada ima svega dva mjeseca vremena da odgovori na ovu opomenu i poduzme sve potrebne korake i mjere kako bi spriječila daljnje kritike i upozorenja od strana Komisije EU.

U suprotnom, Komisija može odlučiti uputiti slučaj Sudu Europske unije. Postupak povrede prava EU-a ima tri koraka. Prvi je slanje službene opomene, a ako se stvar ne riješi tom opomenom, šalje se obrazloženo mišljenje u kojem se traži da se osigura sukladnost sa zakonodavstvom Unije.

Ako država članica još uvijek ne surađuje, Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije. Većina ovakvih slučajeva obično se riješi prije upućivanja Sudu. No, eto, nije baš ugodno biti pod stalnom prismotrom, kontrolom i vodstvom EU-a i odgovarati na njihove zahtjeve u rekordnom roku.

Kad se samo sjetimo kako su se naši ljudi (ne svi, ali velika većina njih) veselili ulasku u Europsku uniju, kao da se radi o ulasku u neki bajkoviti svijet, a danas možemo jasno vidjeti što to znači u praksi – da s nama upravlja netko izvana, a naši su političari samo lutke na njihovim koncima koji su dužni ispunjavati sve njihove zadane ciljeve i udovoljavati svim njihovim zahtjevima koji se, podrazumijeva se, tiču cjelokupne zajednice zvane EU – čiji smo svi mi sastavni dio. Tražili ste, gledajte. Njihova želja, naša zapovijed.

Zar je to suverenost? Od naše samostalnosti nije ostalo ni s. Nije uopće ugodan osjećaj dobivati stalno neke nove direktive i pravila od strane EU te ukore koji se odnose na neispunjavanje istih i osjećati se poput malih, jadnih poslušnika koji nemaju nikakvu moć odlučivanja o vlastitoj sudbini, već samo možemo snuždeno kimati glavama i raditi ono što nam se naredi. Dijele nam opomene i packe kao pučkoškolcima. Tako kako se mi osjećamo dok svemu tome svjedočimo, vjerojatno su se osjećali i nestašni učenici pri dobivanju ukora predisključenja iz škole. Bože, oslobodi!

Izvor: hina.hr