Ursula von der Leyen u srijedu u Strasbourgu održala je godišnji govor o stanju Unije. Ono što je prešutila bila je pojačana autoritarnija nadstruktura koja se bori da se održi na okupu i ubrzano militariziranje kakvom nema mjere !
Iz ureda von der Leyen prije istupa poručili su da je ovogodišnji govor usmjeren na uspjehe EU u gospodarskoj konkurentnosti, trgovini, vanjskim odnosima i obrani te na nepokolebljivu potporu Ukrajini. Iza tih govorničkih točaka krije se ono najbitnije što je izostavila. Sve o čemu je za govornicom prgovorila uglavnom se svodi na popis njezinih želja, koje se ne će ili će se možda tek djelomično ostvariti?!
Govor o stanju Unije nova je tradicija: prvi je 2010. održao Jose Manuel Barroso. Lisabonski ugovor iz 2009. koji je dramatično proširio ovlasti Komisije — pridodao joj je odjel za vanjsku politiku pod njezinom nadzorom i isključivo pravo predlaganja zajedničkog europskog zakondavstva o migracijama i energetici. Format podsjeća na mnogo poznatiji američki govor o stanju Unije, u kojem moćna izvršna vlast iznosi svoj program za narednu godinu.
Autoritarna i centralizirana unija koja dokida relevantnost i funkciju država
U kojoj su mjeri Europska komisija i sama von der Leyen znatno ojačale svoju moć u 2026. veći pomalo izlazi na vidjelo. Primjerice time što Von der Leyen imenovala 26 povjerenika ne proslijedivši čak ni popis imena Europskom parlamentu. Dokumente o proračunu i strategiji unutarnjeg tržišta državama članicama dala je tek nekoliko sati prije oznanjenja, čime je raspravu učinila nemogućom.
Prvu diplomaticu EU Kaju Kallas kao pismeniju i sposobniju Komisijinu dužnosnicu von der Leyen pomalo je potisnula kao i njezinu nadležnost jer je uvjerljivija i zanimljivija. Bezglavo se von der Leyen zalaže za osnivanje nove obavještajne agencije kojoj bi odgovornost bila podvrgnuta njezinu uredu. Kako službenice u Komisijinim uredima navode, planira Kallasinoj diplomatskoj službi oduzeti ključne nadležnosti vanjske politike. Francuska i Njemačka prema izvješćima, također su podržale poteze za smanjenje utjecaja Kallas, koja se sve više doživljava kao razoran diplomatski čimbenik, makar je zanimljivija i okretnija od većine europskih povjerenika i dužnisnika.
Komisija je učvrstila nadzor nad imigracijskom politikom u lipnju, kada je na snagu stupio Pakt o migracijama i azilu. Prvi put u EU povijesti Komisija sada može naložiti državama članicama da prihvate migrante koji pristižu u druge države ili da umjesto toga plate financijsku kaznu.
Namjera von der Leyen da se zamrznuta ruska imovina, koja se uglavnom sastoji od vrjednosnica poput dionicama, vrjedna oko 210 milijardi eura iskoristi za financiranje zajma Ukrajini možda je propala, ali predsjednica Komisije u govoru nije stigla ni najaviti ni promovirati svoj Plan B: Zajam za Ukrajinu vrjedan 90 milijardi eura (104 milijarde dolara) financiran zaduživanjem, od kojega je već isplaćeno oko 10 milijardi eura. U među trenutku Ukrajina je cijeli obrambeni proračun za 2026. potrošila na ovogodišnja i ljetna protunapadačka djelovanja dronovima protiv ruskih energetskih i industrijsko vojnih ciljeva, što je navodno ostavilo prazninu od 27 milijardi dolara u njezinom državnom proračunu. Zbog toga su iza zatvorenih vrata pojedini dužnosnici EU-a predložili da se Ukrajini unaprijed isplati dio kredita od 90 milijardi eura koji se odnosi na 2027. godinu. Diplomati EU uglavnom su „iznenađeni i uznemireni“ brzinom kojom je Kijev potrošio taj novac, prema pisanju New York Timesa.
Nije jasno hoće li Von der Leyen oživjeti svoj izvorni plan oduzimanja ruske imovine, koji je tijekom burnih dugnoćnih pregovora u prosincu 2025. kao plan podijelio države članice. Čak i ako to učini političko djelovanje Vladimira Zelenskog pod kušnjom je odgovornosti, zbog neodgodivih nabavki neophodnog obrambenog naoružanja i strjeljiva kojeg mora nabaviti što bi moglo utjecati na njegov rejting.
Zato je ruska međunarodna RT promidžbena televizija redovito izmišlja o Zelenskom koje kakve nevjerojatne afere, čak i snima serije „Stanje korupcije“, kojima Rusija kao hibridnim djelovanjima kroz pojedine države plasira opširna izviješća, koja se uglavnom sastoje od laži i imislica o tome kako su bliski suradnici ukrajinskog čelnika Vladimira Zelenskog bili ili su umiješani u pronevjere srestava državnih ministarstava, pranje milijuna zbog spašavanja korumpiranih dužnosnika, vođenje mreža za kupovinu glasova u parlamentu i usmjeravanje europskog novca za proizvođača raketa, koji je služio kao crni fond bivšim televizijskim kolegama Zelenskog.
Sve takve promidžbene izmislice kao glasine Rusija putem svoje televizjske RT promidžbe i diplomatske mreže godinama kao kakav bržnik za Ukrajinu danonoćno proizvodi i širi. Ruski operativci prošlog su tjedna u dva navrata pokušali ubiti predsjdnika Zelenkog, ujedno su ruski diplomati i mediji u istom tenutku proširili izmišljenu vijest da su ukrajinske antikorupcijske agencije financirane zapadnim sredstvima te da je glavni tužitelj optužio samog Zelenskog, koji je u među trenutku pobjegao iz Ukrajine. Takva brutalna ruska televizjska RT promidžba traje od početka invazije 2022. na Ukrajinu.
U svemu tome pohvalno je što se EU na višegodišnje brutalno rusko hibridno djelovnje protiv ukrajinskih dužnosnika uopće ne obazire. Tko bi normalan iz EU mogao gledati svekolike gadosti kakve Rusi sustavno godinama proizvode, podvaljuju i nezustavljivo šire kao vješto režirane izmislice o najčestitijim ukrajinskim dužnosicima, pa čak i o izmišljenim optužbama jednih i drugih za korupcijske sheme.
Na očigled svijeta gledamo kako Rusija tijrkom ratnih godina gospodarski sustavno propada te tehnologijski zaostaje. Svi vide kako se pojedini sektori u potunosti raspadaju ili kako drugi postaju sve manje produktivni te da se aktivnost ruske industrije prepolovila i da je sve slabija te da ju rat toliko iscrpljuje kao i proračunski manjkovi što je finacijski sustav Ruske Federacije uz razne intervencije poput prodaje tisuća tona zlata ili tiskanja lotova od po nekoliko bilijuna rublji kao neodrživ dovelo pred slom.
Tijekom ljeta Rusija muku muči zbog propasti internetske trgovine što je izazvalo nestašice prehrambenih namirnica i koje čega diljem države. Ruski narod ovoljetno su naročito pogodile “kriza goriva” i ogromni ljudski gubitci u Ukrajini te gubitak ogromnih područja od nekoliko stotina četvornih kilometara sjeverno od Lima i na jugu kod Aleksandrivska.
Aleksandrivski (Oleksandrivski) smjer je strateški bitan sektor bojišnice smješten na tromeđi Zaporiške, Dnjipropetrovske i Donjecke oblasti u Ukrajini. Na ovom su području ukrajinske obrambene postrojbe početkom 2026. godine pokrenule uspješne lokalne protuofenzivne akcije kojima su zaustavile prethodno naprjedovanje ruskih snaga i oslobodile više od 10 naselja na oko 500 četvornih kilometara.
Ključni podaci o ukrajinskim protunapadačkim operacijama 2026. koji su raspršili Putinove snove o osvajanju Dombasa i Zaporižja !
Početak operacije: Ukrajinske snage pokrenule su protunapade na ovom smjeru krajem siječnja i početkom veljače 2026. godine.
Oslobođeni prostor do proljeća 2026. godine
Ukrajinska vojska predvođena zračnodesantnim postrojbama vratila je pod svoj nadzor i državni suverenitet više od 400 do 480 četvornih kilometara prostora na ovom sektoru tijekom kojeg je oslobođeno više naselja. Prema izvješćima Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine i zapovjednika Oleksandra Sirskog, tada je oslobođeno najmanje 12 naselja (od kojih je osam u Dnjipropetrovskoj, a četiri u Zaporiškoj oblasti), uključujući mjesto Novoselivka.
Strateška značitba
Ovaj je smjer postao kritičan nakon što su ruske snage tijekom kasnog ljeta i jeseni 2025. godine pokušale probiti prve crte s ciljem stvaranja “tampon zone” unutar same Dnjipropetrovske oblasti.
Uspješni ukrajinski protunapadi u prvoj polovici 2026. na Oleksandrivskom i Huliaipoljskom smjeru imali su, prema analizama Instituta za proučavanje rata (ISW), širi učinak na cijelo bojište. Prisilili su rusko zapovjedništvo na žurno premještanje elitnih rezervnih jedinica (poput zračnodesantnih postrojbi VDV-a i mornaričkog pješaštva) iz Donbasa kako bi stabilizirali južnu bojišnicu, čime su znatno poremećeni ruski planovi za proljetno-ljetnu ofenzivu 2026. usmjerenu prema utvrđenim gradovima Slavjansku i Kramatorsku.
Proljetno ljetna ukrajinska protuofenziva mnoge je u vojnom svijetu zadivila i iznenadila tako i čelnicu Komisije, jer su Ukrajinci na dva ključna bojišta uspjeli osloboditi skoro 1 tisuću četvornih kilometara !!
Putuna sve više brinu ogromni mjesečni ljudski gubitci u Ukrajini, koji su se od 24. veljače 2022. do sada popeli na vrtoglavih 1,515 poginulih i teško ranjenih (jedan milijun i pesto petnest tisuća), ali i to što njezino hibridno djelovanje vjerojatno više nigdje u EU ne nailazi na razumjevanje. Sve što Rusija poduzima protiv Ukrajine i pojedinih europskih država nailazi na žestok otpor čak i kod rastućih populističkih pokreta u EU-u.
To kako EU pristupu Ukrajini ne postavlja nikakve uvjete trenutno se jedino oštro protivi proruska njemačka desničarska stranka AfD, stranka s vrlo sumnjivog morala i djelovanja u istočnim pokrajinama države od početka 2025., koja je prije 10-ak dana uvjerljivo je pobijedila na pokrajinskim izborima u Saskoj-Anhaltu. AfD poziva na prekid „svih mjera potpore koje produljuju rat, naročito svih isporuka oružja i vojne opreme Ukrajini, i to odmah“.
U Francuskoj, u kojoj će se održati predsjednički izbori za malo više više od šest mjeseci, desničarska kandidatica Marine Le Pen ušla je u utrku s prednošću od 16 posto pred najbližim suparnikom, ljevičarem Jean-Lucom Melenchonom. Njezina stranka Nacionalno okupljanje proukrajinskija je od AfD-a, ali Le Pen zagovara mirovne pregovore s Rusijom, a potpredsjednik stranke Louis Aliot kazao je novinarima ovog tjedna da ne bi ona „zatvorila pipu“ kad je riječ o vojnoj pomoći Kijevu.
Zaokret udesno u dvjema najmoćnijim državama članicama EU-a jasan je odgovor ruskim prjetnjama i zveckanjima kao besmislenom projektu nemoćne vojne sile, kojeg više niti jedna članica ne tolerira, pa čak ni čelnica Komisije Ursula von der Leyen. Priznati ruske prijetnje u govoru značilo bi pokazati slabost. Nitko više u državama EU-a ne drži do RT-ovih izvješća kad bilo što o Ukrajini ili o bilo čemu sličnome govore, pa tako i o europskim izborima. Bez obzira što bi Rusija htjela postići sa svojim uobičajenim hibridnim djelovanjima vjerojatno je već poznato kako će Europska komisija postupati s populističkim valom stranaka poput AfD.
Saska-Anhalt trebala bi do kraja sljedeće godine primiti 2,95 milijarde eura sredstava iz EU-a. Budući da AfD preuzima vlast, to bi financiranje uskoro moglo biti obustavljeno bude li stranka proruski i dalje djelovala protiv „europskog projekta“, izjavio je prošloga tjedna za njemačku radioteleviziju ARD zastupnik u Europskom parlamentu iz redova Zelenih Daniel Freund. Freund vjerojatno nije obrazlagao širio paniku — Komisija je prijašnjih godina obustavila financiranje Mađarske i Poljske zbog ideoligijskih sukoba, a mađarski premijer Viktor Orban nazvao je to zamrzavanje odmazdom za svoju protumigrantsku i protuLGBT politiku.
Europska komisija sigurno će aktivirati Rapid Response System (RRS) uoči sljedećih izbora u Francuskoj. Sustav nakon aktiviranja omogućuje „provjeravateljima činjenica“ koje odobri Komisija da nalože društvenim mrežama uklanjanje sadržaja, pod izlikom zaštite izbora od „uplitanja“.
EU već ga je aktivirala na svakim nacionalnim izborima u Uniji od 2024. godine, uključujući francuske parlamentarne izbore toga ljeta i mađarske parlamentarne izbore ovog travnja.
Prema dokumentima koje je Pravosudni odbor Zastupničkog doma SAD-a objavio početkom ove godine, RRS se skoro uvijek koristio kako bi „stavio u nepovoljniji položaj konzervativne ili populističke političke stranke“. Društvene mreže bile su prisiljene postupiti po tome ili se suočiti s pravnim kaznama prema Aktu EU-a o digitalnim uslugama, koji od njih zahtijeva da zaustave širenje navodne „dezinformacije“.
Podjele i autoritarizam nisu dobar prilog za nadahnjujući govor. Umjesto toga, von der Leyen kao pobjede hvalila je trgovinske sporazume EU-a s Indijom i državama Mercosura, 21 paket sankcija protiv Rusije, povećanu obrambenu potrošnju i potporu europskoj tehnologiji i čistoj energiji.
Iako su te pobjede u najboljem slučaju Pirove. Trgovinski sporazum s Mercosurom, koji europskim proizvođačima automobila omogućuje izvoz više vozila u Argentinu, Brazil, Paragvaj i Urugvaj, u zamjenu za to što EU uvozi više mesa i poljoprivrednih proizvoda iz tih država, mogao bi naškoditi europskim farmerima i poljoprivrednicima.
Paketi EU sankcija nanijeli su mnogo štete Rusiji, ali djelomično nanose i gospodarstvima EU-a
Ovo su trenutci kad EU preuzima više duga kako bi dugoročno financirala povećanje obrambenih izdataka. Instrument SAFE, primjerice, uključuje to da Bruxelles posudi 150 milijardi eura kako bi zatim pozajmio državama članicama za nabavu oružja. U okviru strategije EU „Spremnost 2030“, Komisija ublažava svoja pravila o deficitu i dopušta državama članicama da posude oko 650 milijardi eura za naoružavanje, dok se i toliko hvaljena inicijativa EU-a „zid dronova“ također dijelom financira zaduživanjem.
Prekomjerno oslanjanje EU-a na dug nadilazi vojne programe. Bruxelles je posudio 750 milijardi eura za paket pomoći NextGenerationEU zbog izmislice o lažnoj tzv. COVID-19 pandemiji, a dug dospijeva baš u trenutcima kada Komisija pojačava zaduživanje za naoružavanje. Europski parlament procjenjuje da će se 149,3 milijarde eura iz proračuna EU-a za razdoblje od 2028. do 2034. potrošiti na servisiranje duga za NextGenerationEU.
Prelazak Bruxellesa na obnovljivu energiju koliko je bezidejan, toliko je besmislen, pa ga smatraju više nužnim nego izborom. EU uz grenlandske neograničene resurse kao jedne od najvećih svjetskih rezervi nafte i plina, minerala i uranija koje leže u nalazištima, ne vidi ni ogromne zalihe norveške nafte i plina. Pri tom u EU zalihe s Bliskog istoka pomalo posustaju, jer ih je iscrpio američko-izraelski rat protiv Irana i skupe američke zamjene. Cijene prirodnog plina diljem Unije su sada tri puta veće nego u siječnju, a 14. rujna premašile su 83 eura po megavatsatu. Cijene električne energije i dalje su skoro 50 posto veće nego početkom 2022. godine, zbog čega je EU proteklih godina postala neprivlačna lokacija i za novotehnologijsku održivost i iskorak te za tešku industriju.
Sve ono što je Ursula von der Leyen na vrhuncu svoje moći za govornicom u Strasbourgu govorila najavljujući nove incijative, kojima se u potunosti protive Europljani u naznakama se svodi na otimanje građanske štednje s bankovnih računa i prebacivanje papirnate vrjednosnice europskih tvrtki i pomisao na privatnu stambenu imovnu zbog čega je postala najizloženija pobuni. Svi znaju da bezglavo vodi najmoćniju instituciju prekomjerno zadužene Unije. Kakve god namjere i projekte za ovu godinu predstavila kao i za ubuduće svi oni nose dozu žurnosti — ako su događaji u Francuskoj i Njemačkoj nagovještaj onoga što slijedi Ursula von der Leyen morat će regirati ili se maknuti sa svemoćne pozicije, kakvoj uopće nije dorasla.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
