Europska Komisija diktatorski kao naddržavni aparat ne odustaje od upravljanog nadziranja svekolike internetske komunikacije i poruka europskih građana, kojeg samovoljno uspostavlja kao “program pretraživanja”
Europska komisija i države članice EU godinama se ničim pozitivnim ne bave što bi moglo poslužiti boljem prosperitetu i na korist europskih naroda i država kao održivih, nego uglavnom prihvaćaju UN-ove uništavajuće programe, poznatije kao Agende istrjebljenja većine stanovnišva. Komisija se zlonamjerno bavi nametanjem opasanih programskih mjera i okrutnih i ograničavajućih smjernica iz UN-ovih programa Agende 2030 i Agende 30 koje državama članicama EU-a kao naddržava diktatorski zadaje da ih bespogovorno provede. Najvjerojatnije samo zato kako bi čim prije provedbama smjernica Agende 2030 zacrtanom dinamikom u što većem broju nestajalo europsko stanovništvo i narodi, ali i države članice EU kao neodržive te projektiranjem pojačanih programiranih ograničenja i upravljanog nadzora nad Europljanima i raznim drugim digitalnim okovima i besmislicama kao što uz plastičnu bocu mora biti i čep, tako i o zabranama i ograničenjima zbog izmislica o lažnim pandemijama, ili o klimi na koju se uopće ne može utjecati te o ugljičnom dioksidu CO2 u atmosferi, kojeg ima taman toliko koliko treba, i još koje kakvim sličnim glupostima i izmislicama ali, i nedavno najavljenom “mobiliziranju” i “aktiviranju” ušteđevine koja “besposleno” leži na bankovnim računima, što je zapravo zakamuflirano otimanje štedenje europskim građanima, možda samo zato kako bi uskoro mogla započeti preuzimati njihovu stambenu imovinu?!
Čelnici Komisije očito nemaju nikakvog ozbiljnijeg posla nego kako bi kao brutalni diktatori izigravali bezglave dužnosnike, time što pokušavaju digitalnom tehnologijom i sustavima umjetne inteligencije uspostaviti neograničene mogućnosti upravljanog nadziranja i skeniranja privatne komunikacije europskih građana, koju bi po potrebi ugradile u trajni pravni okvir.
Europska Komisija kao svi drugi Bruxelleski administratori kao zgubidani otkad je Ursula von der Leyen kao neizabrana podmetnuta za predsjenicu Komisije kao europske vlade doista ne znaju što bi sa sobom, pa su se upustili u uspostavljanje nadziranja internetske komunikacije i poruka europskih građana programom “control chat”. Nakon što je obvezno masovno nadziranje i skeniranje privatnih poruka u parlamentima uvijek iznova nailazilo na otpor, Komisija diktatorski preko država članica EU-a sada u igru uvodi takozvani „program pretraživanja“. Iza kojeg se ponovo krije mogućnost automatskog alogaritamskog pregledavanja privatne komunikacije – čak i daleko izvan kruga pojedinih osumnjičenika. Aparat nadzora dobiva novo ime, ali osnovno načelo ostaje isto.
Što je Chat Control?
• Cilj mjere: Službeno je namijenjena borbi protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na internetu čime će se nadzirati sva slikovita video, govorna i pisana komunikacija Europljana.
• Kako funkcionira: Omogućuje internetskim servisima i platformama (poput Meta-e, Googlea i drugih) dobrovoljno nadziranje, pregledavanje i skeniranje sadržaja poruka i komunikacije korisnika.
• Zaštita enkripcije: Usvojenim amandmanima u tekstu je naglašena zaštita end-to-end enkripcije (tajnosti šifrirane komunikacije), ali rasprave i prijepori oko daljnjeg širenja i obveznog nadzora i dalje traju.
• Godine trajnosti: Izglasana kratkoročna mjera vrjedi do 3. travnja 2028. godine.
Čelnici Komisije očito nemaju nikakvog ozbiljnijeg ni pametnijeg posla nego kako bi kao robotizirani povjerenici izigravali utjecajne dužnosnike nad Europljanima, do kojih više nitko nigdje u svijetu ne drži. Možda i zato što godinama kao bezidejni pokušavaju digitalnom tehnologijom i sustavima umjetne inteligencije uspostaviti neograničene mogućnosti upravljanog nadziranja i skeniranja privatne komunikacije europskih građana, koju bi po potrebi ugradile u trajni pravni okvir.
Veliko je pitanje znaju li europski dužnosnici i službenici općenito kako funkcininira programirana digitalna sadašnjica u odnosu na ukradeni diplomski uradak robotizirane predsjednice Komisije Ursule von der Leyen kao i mnogih kupljenih diploma kakvima se pojedini europski i saborski zastupnici i dužnosnici diče ?! Iako se nadziranje internetske komunikacije službeno opravdava borbom protiv seksualnog zlostavljanja djece i zaštitom djece, to je tek samo zakamufliran izgovor zbog nametanja dodatnih pojačanih digitalnih oblika sveopćeg nadziranja nad prijašnih godina robotiziranom većinom Europljana te među njima i europskih zastupnika i čelnika Komisije i država članica.
Europski parlament u srpnju je 2026. godine usvojio kratkoročnu mjeru Chat Control koja omogućuje mnogo toga ne samo dobrovoljno nadziranje i skeniranje privatnih poruka na digitalnim platformama.
Reakcije i kontroverze Chat Control
• Teoretičari kao kritičari: Udruge za zaštitu privatnosti, stručnjaci i pojedini političari upozoravaju da ova mjera predstavlja uvođenje masovnog nadziranja i špijuniranja građana i pretraživanja i skeniranja njihove internetske komunikacije na mala vrata te ugrožava digitalnu privatnost. Iako je vrjedeća do 3. travnja 2028. godine, pojedinci smatraju da se ona više nikad ne će ukinuti, nego da će se dodatno pojačati.
• Podržavatelji: Većina bezidejnih europskih političara i dužnosnika koji slijede smjernice UN-ove Agende 2030 ukazuju na značitbu postojanja instrumenata u borbi protiv najteže internetske kriminalke i zlostavljanja djece.
Tuzemni stručnjaci upozoravaju : Ne igrajte se nadziranjem internetske komunikacije (Chat Control) ! To znači kraj anonimnosti na internetu’ | tportal Chat Control: EU proposal for mandatory private message scanning. Experts (Zlatan Morić, Leon Juranić, Vlaho Hrdalo, Marko Gulan): – Creates Europe’s largest ma…
Kritičari upozoravaju na temeljni raskid s digitalnom tajnom komunikacije: Milijuni europskih građana protiv kojih ne postoji nikakva sumnja da su zlorabili internet, ni počinili kazneno djelo mogli bi dospjeti u programirane alogaritamske i automatizirane sustave nadziranja, iako protiv njih ne postoji nikakva čak ni pojedinačna sumnja. Ni nakon godina političkog otpora Chat Control kao projekt nije skinut s dnevnog reda. Vijeće nastavlja pregovore.
Sada slijedi novi pokušaj, pod bezazleno milozvučnim nazivom „plan pretraživanja“, što bi pružateljima usluga trebalo omogućiti da odrede kako će se određena područja njihovih usluga pretraživati u potrazi za materijalom povezanim sa zlostavljanjem.
Pojedinci koji se usude progovoriti ukazuju na navodne konstruktivne pregovore koji su navodno u tijeku? Ne kažu tko s kime pregovara, niti o čemu ! Planovi takvog pretraživanja i sveopćeg nadziranja ne moraju se ograničiti samo na pojedine osumnjičenike. Mogu obuhvatiti mnoštvo osoba kao i sve spoznaje iz pojedine usluge o bilo kojoj temi. Kod velikih aplikacija za razmjenu poruka ili usluga elektroničke pošte time bi milijuni korisnika mogli dospjeti u tehničke sustave provjere. Bivši politički dužnosnik Patrick Breyer sada suzdržano govori o „dopuštenju za skeniranje“ ali i upozorava na besmislenost masovnog snimanja i skeniranja privatne internetske komunikacije (chatova i e-pošte) bez postojanja sumnje.
Svatko može biti osumnjičen
Ovakvim se pojačanim nadziranjem logika pravne i demokratske države zatire i u potpunosti negira: Najprije se skenira, a tek se zatim traži sumnja. Izvidne radnje i istražne mjere time više nisu nužno pokrenute na osnovu konkretne sumnje. Umjesto toga, trebalo bi se stvoriti tehničku infrastrukturu koja može preventivno provjeravati i analizirati privatne poruke većih korisničkih grupa. Uključujući i lažno pozitivne rezultate, ali i da ne govorimo o tome kako bi nadležna tijela također potajno mogla tražiti druge spoznaje poput „političkog neprimjerenog ponašanja“, ako to požele.
Bivši zastupnik u Europskom parlamentu Breyer s razlogom upozorava na trajnu legalizaciju takvog masovnog nadziranja i skeniranja. Njegova kritika nije usmjerena protiv progona seksualnog zlostavljanja djece, nego protiv sustava koji u tu svrhu obuhvaća i komunikaciju europskih građana protiv kojih ne postoji nikakva sumnja. Ključno je pitanje smije li zaštita djece biti dovoljna kao opravdanje za otvaranje privatne komunikacije cjelokupnog stanovništva tehničkim alogaritamskim mehanizmima nadziranja. Pri tom bi s ustavnopravnog stajališta mogle postojati velike prepreke, poput obiteljskog prava.
Europski parlament dosad je kako tako bezidejno zahtijevao uža ograničenja. Breyerovo stajalište više nije usmjereno na ciljane mjere protiv određenih korisnika ili skupina korisnika za koje postoji opravdana povezanost s materijalom u svezi sa zlostavljanjem. Komunikacija zaštićena end-to-end enkripcijom trebala bi prema trenutnim dobrovoljnim mjerama ostati izuzeta. Time se sukobljavaju dva modela: ciljane istrage s jedne strane i što šire mogućnosti tehničkog otkrivanja s druge.
Sve ide prema potpunom nadzoru
Načelno se ni Njemačka ne protivi takvim mogućnostima sveopćeg pojačanog nadziranja i skeniranja. Kritika Berlina iskazuje se time što nije zadovoljna Komisijinom stajalištem o spomenutom dokumentu, koji je usmjeren protiv dodatnih nacionalnih odobrenja za planove pretraživanja. Glavni problem njemačke savezne vlade nije samo pregledavanje i nadziranje privatne komunikacije, nego dodatne ustavne odnosno zakonske prepreke prije njezine primjene, čemu bi se mimo neupućenih europskih zastupnika i zadrtih ograničenih Komisijinih dužnosnika mogle usprotiviti komunikacijske i medijske znanosti?!
Paralelno s time dobrovoljno nadziranje internetske komunikacije (chat-a) već je ponovno pokrenuta. Vijeće je u srpnju potvrdilo prjelazno pravilo koje pružateljima usluga ponovno omogućuje dobrovoljne mjere otkrivanja. I ovdje je službeno obrazloženje zaštita djece. Međutim, i majka koja ocu svog djeteta pošalje fotografiju svog djeteta mogla bi također izazvati upozorenje u sustavu, nakon čega bi istražitelji mogli pregledati privatnu komunikaciju. Samo Vijeće tu uredbu označava kao iznimku od propisa o zaštiti podataka za elektroničku komunikaciju te njome želi omogućiti skeniranje, prijavljivanje i brisanje. Prjelazno rješenje trebalo bi se primjenjivati dok se istim trenutcima pregovara o trajnom sustavu.
Komisija je godinama pokušavala dok nije uspjela
Mjera je jasno određena, Komisijine neuspjele ili oslabljene ideje o pojačanom nadzoru ne nestaju. Vraćaju se s novim zakamufliranim pojmovima, novim postupcima i novim prikrivenim kompromisnim formulacijama. „Nalog za otkrivanje“, dobrovoljna skeniranja, a sada „plan pretraživanja“ – ambalaža se mijenja, osnovna politička ideja ostaje ista. Za europske građane to znači da privatna komunikacija gubi svoj karakter zaštićenog osobnog sadržaja na internetskim mrežama čim je tehničkim sustavima dopušteno da je preventivno pregledavaju. Chat, e-pošta ili datoteka tada ne dospijevaju pod povećalo tek kada postoji konkretna sumnja. Čelnici Komisije kao polupismeni ili kao bezglavi dužnosnici i skroz neupućeni u digitalnu zbilju sadašnjice bezidejno bez ikakvog pred znanja namjeravaju uspostaviti nadzor nad europskim korisnicima interneta (kakav već na svim mrežama postoji !), da sve može biti automatski pregledano i provjereno kako bi to samo oni znali.
Uz zaštitu djece, osobito među europskim konzervativcima danas se “politički” skoro svaka mjera pojačanog nadzora može prikazati prihvatljivom i dobrodošlom. Ali bi prava granica trebala biti ondje kada milijuni europskih građana protiv kojih ne postoji nikakva sumnja preventivno dospijevaju u tehničke sustave alogaritamskog nadiziranja. Na internetskim mrežama odavno postoje svi mehanizmi alogaritamskog nadziranja sumnjivih osoba kao zlotvorskih počinitelja koje ako zlorabe internet treba progoniti – ciljano, sredstvima pravne države i na osnovu konkretnih sumnji.
Europska Komisija kao diktatorski naddržavni aparat nad državama članicama EU godinama ne preza ni od čega kako bi u potpunosti uspostavila nadzor nad internetskom komunikacijom i porukama svih europskih građana te time i dužnosnika i zastupnika, pa ne odustaje od ovoljetno 9. srpnja na prjevaru odobrnih digitalnih okova poput Chat Control-a u Europskom Parlamentu, koje dovode do pojačanog nadziranja Europljana, i to u trenutcima kad pola eurozastupnika nije bilo na glasovanju, jer su već bili na godišnim odmorima. Ovoga puta pokušaj pod novim nazivom „program pretraživanja“.
Mnogi Europljani znaju kao i čelnici Europske Komisije i zastupnici da je skroz različito preventivno pregledavati i nadzirati komunikaciju mnoštva čestitih europskih građana ili dobronamjernih političkih stranačkih članova radi istinitih i drugačijih političkih stajališta u odnosu na pojedince na osnovu sumnje.
Čudno je kako se neizabrana predsjednica Komisije von der Leyen godinama diktatorski ponaša, jer joj čelnici država i vlada članica EU-a od 2019. bez ikakvog razloga dopuštaju da mimo zajamčenih ustavnih i građanskih prava kakva vrjede u pojedinim europskim državama članicama EU-a samovoljno uspostavlja pravila i programe poput Chat Control-a nadziranog internetskog komuniciranja europskih građana.
Gledajući licemjernu Ursulu von der Leyen kako preko nje kao robotizirane i programirane bezglave poslušnice godinama na daljinski pojedini moćnici iz sjene nametnu svoje osobne želje, kakve ona bespogovorno mora slijediti i izraziti kao relevantan narativ te kao jedini vrjedeći kako bi prikriveno kao kakvim projektima ili mjerama ograničenja i pojačanim okovima što učinkovitije uspostavila nadziranje europskog stanovništva i naroda te tako i država članica, koje uglavnom uvjeravava fanatičnim lažnim i zavaravajućim promidžbenim javnim govorom bez otpora te svaku oznanjenu istinitu vijest i informaciju proglašava dezinformacijm ako Komisiji nije po volji.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
