Paranoični Putin danonoćno se skriva tijekom proteklih 6 – 7 godina javljajući se kojekakvim megalomanskim “carskim” porukama iz koje kakvih bunkeriranih skrovišta, toliko je bojažljiv da u ovom trenutku o njemu kao maskiranim lažnom predsjedniku koji od početka 2008. na svoju ruku diktatorski vlada Rusijom ni o njegovim dvojnicima ne ćemo govoriti. Samovoljn je još toliko da bi u ovoj situaciji unatoč upozorenjima kao bezglav mogao povući još kakav novi potez koji bi doveo do novih ruskih ratnih izleta?!
Putinovo isprazno percipiranje geopolitičke zbilje u sadašnjici svodi se na to da dva desetljeća sebe smatra velikim ključnim svjetskim državnikom te da je iznad svih čelnika država uokolo Rusije kao manje vrjednih. Koliko je Putin sposoban i globalno utjecajan s ironijom na to proteklih godina gledamo, što je dovelo do toga da kod Zapadnih vlada odavno ne uživa ni politički, ni državnički legitimitet, ali i da Ruska Fedaracija uopće više ne uživa respekt ni regijske, ni globalne vojne super sile, kakav bi bio prihvatljiv europskim i azijskim državama, pa i samoj EU.
Rusija više nema relevantnu ulogu kakvu je prije početka invazije 2022. na Ukrajinu imala, do koje bi EU i Zapad trebali držati. Mnogi smatraju da Rusija više nije na razini civiliziranih država, kakve bi po još uvijek vrjedećim međunarodnim pravilima trebale na koristan način sudjelovati u održavanju sadašnjice svijeta.
To što narcisiodni Putin zadojen ideologijom sovjetizma u ovom trenutku sebe smatra najutjecajnijim i najmoćnijim svjetskim državnikom i uvjerenjima do kakvih vjerojatno nitko normalan u svijetu ne drži izim možda čelnika Sjeverne Koreje i mnogih rusofila u EU.
Godinama plupismeni Putin nepromišljeno kao zadrti sovjetsko ruski fanatik ustraje na kremljskim hibridnim ratnim djelovanjima brutalnim nametanjem ruskog promidžbenog ekspanzionističkog narativa o svemoći Rusije, kakve surovo provodi nad drugim državama naročito nad susjednim, ustrajući na uvjerenju da će Rusija braniti svoje interese i svoj suverenitet, kojeg joj doista kao najprostranijoj državi nitko nije ugoržavao.
Ruska vanjska politika pod vodstvom Vladimira Putina doista se već desetljećima zasniva na doktrini očuvanja i širenja ruske sfere utjecaja na osnovu propalog SSSR-a, što je dovelo do niza otvorenih sukoba i političkih kriza. Dok službena Moskva te akcije opravdava zaštitom vlastitog suvereniteta, nacionalne sigurnosti i ruskog stanovništva u inozemstvu, međunarodna zajednica i kritičari te postupke vide kao neizazvanu agresiju i osvajačku ekspanziju.
Ključne točke i primjeri geopolitičkih akcija koje potvrđuju taj obrazac
Ruski ekspanzonizam i geopolitičke intervencije
Gruzija (2008.): Kratkotrajni rat rezultirao je ruskom okupacijom i priznavanjem neovisnosti separatističkih regija Abhazije i Južne Osetije.
Ukrajina (2014.): Aneksija Krima i poticanje oružanog sukoba u industrijski bogatim istočnim ukrajinskim oblastima Donjeck i Lugansk, tj. u pokrajini Donbas.
Ukrajina (2022. – danas): Pokretanje invazije punog opsega s ciljem promjene vlasti u Kijevu i trajnog zaposjedanja ukrajinskih prostora.
Bjelorusija: Kroz ekonomsku i vojnu ovisnost, Moskva je de facto integrirala Bjelorusiju u svoj obrambeni i politički sustav, upotrebljavajući njezin prostor za napade na Ukrajinu.
Metode hibridnog ratovanja
Kibernetički napadi: Ciljanje kritične infrastrukture, državnih institucija i izbornih sustava u zapadnim državama.
Dezinformacije: Uporaba medija i društvenih mreža za širenje promidžbenog narativa, sijanje razdora i slabljenje povjerenja u demokratske institucije.
Energetska ucjena: Koristi od isporuke plina i nafte kao ključne poluge za politički pritisak na EU doveli su do regijske energetske krize, koja je zatekla pojedine države članice EU, ali i velike aktualne ovoljetne krize goriva u Rusiji koja razorno i samouništavajuće djeluje na gospodarstvo Ruske Federacije koje zbog toga gubi aktivnost i rusko društvo u cjelini. Pri čemu se potrošnja goriva u Rusiji svela na svega 28 – 30 posto.
Zamrznuti konflikti: Namjerno proizvodnja i održavanje mikro regijske nestabilnosti poput Pridnistrovlja (Moldavija) i Aphazije i Južne Osetije u Gruziji kako bi se sprječilo približavanje tih država NATO-u i EU.
Južna Osetija i Abhazija prema međunarodnom pravu smatraju se okupiranim prostorom države Gruzije, trenutno pod nadzorom Ruske Federacije!
Nakon Rusko-gruzijskog rata 2008. godine, Rusija je službeno priznala neovisnost Abhazije i Južne Osetije te tamo u vojarnama trajno drži svoje vojne postrojbe.
Ključne činjenice o trenutnom statusu Abhazije i Južne Osetije : Međunarodni status: Najveći dio međunarodne zajednice, uključujući Europsku uniju, SAD i UN, tretira Abhaziju kao sastavni dio Gruzije pod ruskom vojnom okupacijom.
Financijska ovisnost: Lokalne vlasti u Abhaziji u potpunosti ovise o suradnji i financijskoj pomoći iz Moskve. Ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je zakone o financiranju njihovog društveno-ekonomskog razvoja sve do 2030. godine.
Vojna prisutnost: Ruska vojska politikom agresivnog ekspanzionizma kao okupacijska u potpunosti kontrolira vanjske granice ove dvije regijske gruzijske pokrajine i koristi crnomorsku obalu za svoje strateške i logističke potrebe.
Puzajuća aneksija: Analitičari i gruzijski dužnosnici upozoravaju da Rusija kroz duboku ekonomsku, infrastrukturnu i političku integraciju provodi “tihu” ili “puzajuću” aneksiju ovog gruzijskog prostora
Sukob narativa
Pogled Kremlja: Ruski čelnici i dužnosnici sami sebe zavaravaju i lažu pokušavaju i svijet kad tvrde da je širenje NATO-a na istok izravna prijetnja opstanku Rusije te da su njihove akcije obrambene naravi.
Pogled međunarodne zajednice: Većina država članica UN-a i EU smatra da nitko desetljećima nije ugrožavao prostorni integritet Rusije. Ruske se ekspanzionističke akcije tumače kao kršenje međunarodnog prava i pokušaj nasilnog prekrajanja granica u Europi.
Višegodišnji ruski ratni osvajački pokušaji i djelovanja u Gruziji i naročito u Ukrajini dovele su do novih međudržavnih zaokreta i regijskih preslaganja i, do toga da više nitko od mnogobrojnih država u svijetu ne drži ni do Rusije, ni do Putna, nego samo šverceri nafte i plina!
Vjerojatno zato ni najmanje europske države poput Estonije ne prezaju od presretanja ruskih tankera iz sive flote sa sirovom naftom na otvorenom moru.
Jedina Putinova preostala pouzdana suradnica u Rusiji je Elvira Nabiullina, na koju se patuljasti diktator može osloniti kao kompetentnu, koja u ovakvom ruskom gospodarskom vrtlogu i neizvjesnoj financijskoj nepredvidivosti koliko toliko donekle uspjeva samostalno djelovati iako je svake godine bar 10-posto opadala ekonomska i industrijska aktivnost u državi te je svojom postupcima ograničavala proračun Ruske Federacije, koji se svake godine znatno čak 20-ak posto lošije puni nego to vladini dužnosnici predvide.
Nabiullina kao državna dužnosnica odgovorno vodi rusku središnju banku te je kao takva uspjevala proteklih ratnih godina održati krhku finacijsku disciplinu i monetarnu stabilnost, ali i limitirati tiskanje tisuća milijardi rublji (u lotovima od 3 – 5 bilijuna), koliko to svako nekoliko mjeseci vladini dužnosnici zahtjevaju. Učestalo traže tiskanja novih lotova novčanica kako bi suzbili rast cijena, inflaciju i nestašicu novca zbog godišnjih proračunskih manjkova u proračunu Ruske Federacije, koji se vrte oko 200-njak milijardi eura, koji bi ove godine mogao postati i još veći, možda čak i rekoradan ?! Rusija je zbog niza političkih pogrješnih poteza i višegodišnjeg rata kojeg bez razloga vodi protiv Ukrajine proteklih godina postupno zapadala u veliku finacijsku krizu takvih razmjera da je tijekom samo zadnje dvije i pol godine proračunski manjak Ruske Federacije dosegao 600 milijardi eura, čime situaciju čini neizvjesnom za održivost državnog finacijskog sustava !
Naravno da to nisu svi manjkovi kakvi se u ovom trenutku pripisuju Ruskoj Federaciji, jer postoji i više od 80-ak pokrajinskih i kotarskih proračuna i niza gradskih koji uglavnom gomilaju nenadoknadive ogromne manjkove – skupno se spominje brojka od oko 5 tisuća milijardi eura (bilijuna).
Rusiju je ove godine pogodila neizvjesnost ni rata ni mira! Uništene su joj sve velike rafinerije i izvozne luke na Crnom moru i Baltiku, što je diljemm države dovelo do nestašice benzina i dizela “krize goriva” i do ogomnih proračunskih manjkova izazvanih padom prihoda od izvoza nafte, plina i ukapljenog plina i znatno smanjene prodaje energenata uz kilometarske redove kojih uglavnom nema na benzinskim crpkama !
Sustavno uništavanje velikih rafinerija te u njima ključnih postrojenja za rafiniranje nafte diljem Rusije na duži rok uništene su proizvodene mogućnosti. Čime se prepolovila proizvodnja nafte i derivata i uvelike se smanjili proračunski prihodi, što je u Rusiji dovelo do sveopće krize goriva, koja tijekom ljeta ciljano pogađa i ograničava većinu ruskih gradova i mnoge građane koji posjeduju vozila i u njima žive. Čak i stanovnike najvećih ruskih gradova diljem Rusije i to toliko da više ne žive uobičajenim načinom života kakvim su prije krize goriva živjeli. Ruske gradove sve više pogađa energetska, ratna, gospodarska i kriza hrane?!
Rusija se proteklih ratnih godina pokušavala snalaziti sankcioniranima tankerima bez osiguranja iz sive flote švercajući svakog dana milijune barela sirove nafte uz egzotična mjestimična preljevanja iz jednih u druge dostavljajući je u pojedine regije svijeta kako bi se finacijski održavala, što se pretvorilo u krizu regijskih razmjera kakva dosta više nije održiva niti toleranta. Toliko je situacija postala napeta u međunarodnim vodama da više ni plovila ruske mornarice nisu u stanju zaštititi tankere iz sive flote s ruskom naftom iz kojih su je mjestimično iz jednih u druge preljevali kako bi je dostavili korisniku.
Vojni megaloman Putin godinama se sa zastarjelom vojnom opremom šepurio i toliko napuhivao da je krenuo u osvajanje Ukrajine, čime se u novotehnologijskoj sadašnjici u potpunosti izgubio, vrativšu Rusiju u srednju vijek iz kojeg ne će tako brzo izići !
Nije nikakva tajna da Putin više ni na Bliskom Istoku, Africi i Jožnoj Americi ne uživa gostoprimstvo, popustivši čak i Izraelu – napustivši susretljivo Siriju, čime je zauvijek izgubio ruski vojni utjecaj i luke na Bliskom Istoku. Nakon što se ruska vojska povukla iz Sirije, Putun trenutno manje brine, jer Rusija sada više nema nikakvu vojnu lučku postojanost na Sredozemlju.
Situacija se proteklih mjeseci s ruskim tankerima iz sjene i naftom koju prevoze i švercaju uvelike pogoršala. Takva je da Francuska, Belgija, Njemačka i Finska učinkovito pomažu maloj Estoniji u presretanju tankera s ruskom naftom, pri čemu ih je do sada zaplijenjeno 13.
Rusiju kao napuhanog vojnog diva ekonomski i finacijski razaraju zapadne sankcije, Putin to smatra ratnim činitbama. Makar takva djelovanja pojedinih članica EU-a ne izazivaju Putinovu reakciju, koji čak i ukrajinske bespilotne i raketne napade na rusku vojnu i energetsku infrastrukturu unutar i oko pojedinih gradova također odbacuje kao obične „terorističke činove“. Zastarjeli ruski dužnosnici i Putin smatraju da rat postoji samo na bojištima u Donbasu, na kojima su od veljače 2022. do sada izgubili više od 835 tusuća vojnika i da je ograničen na kratkoročnu specijalnu vojnu operaciju tijekom koje je izgubio 1,4985 milijuna uglavnom mladih ruskih života, koja vjerojatno nikad ne će ostvariti niti jedan polazni cilj. Koliko je Putin nesposoban vidi se i po tome što ruska vojska čak ni nakon četiri i pol godine ratovanja ne može dobiti mali regijski rat protiv Ukrajine !
Putinove višegodišnje prijetne i provociranje Zapada ohrabrili su Zapadne državnike da počnu poduzimati odlučne korake protiv ratoborne Rusije. Europski čelnici smatraju da kod bunkeriranog Putina i njegovih suradnika Zapadno civilizirano postupanje prema smjernicama EU sankcija ne izazivaju rusku reakciju. Za očekivati je da će se međudržavne provokacije iz mjeseca u mjesec povećavati sve dok Rusija ne shvati da je u potpunosti izolirana od civiliziranog svijeta i poražena te da joj je preostala još jedina mogućnost da povuče vojsku iz Ukrajine, Gruzuje i Moldavije.
Putun je bezidejno maštao da će organizacija
BRICS zaštititi njegove ratne osvajačke pohode otimanja ukrajinskih resursa (kao kakve promišljene ideje?!), to se nije ostvarilo. Zapravo je BRICS kao ekonomsko politički konstrukt postao još jedna žrtva Putinovog megalomanskog ruskog ekspanzionizma, pa propao prije nego li je počeo postojati ?!
BRICS kao novonastajuća udruga država nije podržala Putnov pohod na Ukrajinu, niti Rusiji daje podršku da zvecka oružjima i izaziva sukob s EU i općenito sa Zapadom, niti je dala podršku Iranu protiv izraelsko-američkog napada.
Pojedine članice BRICS-a tu i tamo samo se riječima protive europskim i američkim sankcijama protiv Rusije. Nijedna članica BRICS-a ne protivi se američkim sankcijama protiv Irana, jer konkretnih poteza, bilo iz krovne udruge, ili iz država članica uopće nema. Koliko god je Iran pokušavao uvjeriti članice BRICS-a da bi udruga trebala poslužiti kao zajednička platforma za podršku svojim članicama suočenima s jednostranim sankcijama u tome uopće nije imao nikavog uspjeha, pa čak ni razumjevanja.
Putin je bezidejno igrajući se ratnih igrica sa Zapadnim državama prokockao šansu kakvu je Rusija protelih desetljeća donekle imala i kakvu više sigurno nikad ne će imati, niti je dobiti !!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
