Breaking news. Ove današnje ne silaze niti ne trebaju silaziti s ekrana, razmjeri katastrofe s nesagledivim posljedicama očiti su. Paraliziraju i užasavaju, o tome nema ni dvojbe ni rasprave. O razlozima, nažalost, i premalo se raspravlja.
Jedne prijelomne vijesti uvijek pregaze druge, a neke niti ne dospiju doprijeti do šire javnosti. Ratovi se nadmeću s ratovima, žrtve sa žrtvama, vijesti o ratovima gaze vijesti o nepogodama, a neke treće uvijek su na margini.
Vijesti o Ukrajini privremeno su otišle ukraj. Što je danas s Marokom, nakon razornog potresa u rujnu, što s Libijom nakon katastrofalne poplave, što je u Kongu, Nigeru?
Postajemo li imuni na nesreću koja se ne događa nama? Dvije tisuće, jedanaest tisuća mrtvih, tisuće nestalih, tisuće bez osnovnih sredstava za život… Mimo nas prolaze brojevi.
U pozadini uvijek novih prijelomnih vijesti, neki problemi koji se nagomilavaju desetljećima
nemaju nikakvih izgleda biti riješeni, jer se njima rijetko tko bavi.
Tako se i ove godine, prije dva dana, na Općoj skupštini UN-a glasalo protiv ukidanja
ekonomske blokade Kubi, koja traje više od šezdeset godina. Za rezoluciju je glasalo 187
zemalja. Samo su dvije bile protiv, SAD i Izrael, a jedna, Ukrajina, bila je suzdržana.
Zemlja koja je trenutno u velikoj potrebi za pomoći ne može se odrediti prema pritisku na neku drugu zemlju.
Zbog embarga Kuba je na rubu, stanovništvo iznureno, a mnogi već odlaze migrantskim
stazama prema velikom susjedu koji nije spreman za dobrodošlicu, ali istovremeno niti za
ukidanje blokade.
Čovjek se pita, što se zapravo želi. Samoodrživost Otoka očito ne. Možda je najbolje navesti riječi iz govora ministra vanjskih poslova Kube održanog prije spomenutog glasovanja: „Više od šest desetljeća Kuba je odolijevala nemilosrdnoj ekonomskoj, trgovačkoj i financijskoj blokadi. Više od 80% naše trenutne populacije poznaje samo blokiranu Kubu.
Vlada Sjedinjenih Država nije odustala u svojim namjerama da našu zemlju liši bitnih financijskih prihoda, snizi životni standard stanovništva, nametne stalne nestašice hrane,
lijekova i drugih osnovnih potrepština i izazove ekonomski kolaps. Zlobnošću i kirurškom preciznošću napadaju se najosjetljiviji sektori gospodarstva i namjerno se želi nanijeti najveća moguća šteta kubanskim obiteljima.
Blokada je čin gospodarskog rata u mirnodopskim uvjetima, čiji je cilj poništiti sposobnost vlade da zadovolji potrebe stanovništva, stvoriti situaciju neupravljivosti i uništiti ustavni poredak.
I tako od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Možda se o tome ipak ne bi smjelo šutjeti.
