Ukrajinska vojska na pojedinim djelovoma bojišnice od početka proljeća mjestimično preuzela incijativu te tako zustavia sve ruske ofenzive. Trenutno odlučno brani ostvarene pozicije i nastavlja protjerivati neprijateljske snage s pozicija i iz sivih zona : Putinov rat za ruske snage u Ukrajini postao neodrživ i iscrpljujući.
Ruska vojska ponovo je jučer plasirala lažnu vijest izvjestivši rusku javnost o padu Male Tokmačke i uspjesima kod grada Limana, provjerili smo informacije, pokazalo se da su izmišelje.
Potsjetimo na stabiliziranje južnog bojišta koje je ostvareno ukrajinskim oslobađanjem prostora u sektoru Oleksandrivke kao o jednom od ključnih događaja s početka godine.
Status Male Tokmačke
Naselje je pod u rukama Ukrajine
Službeni ukrajinski vojni izvori (uključujući glasnogovornike Južne operativne zone) izričito su demantirali ruske tvrdnje o padu ili prodoru u Malu Tokmačku.
Lažna izvješća
Ruski vojni vrh, blogeri i portali redovito plasiraju tvrdnje o zauzimanju ovog mjesta. Selo se godinama nalazi pod stalnim i žestokim napadima (uporabom FPV dronova, vođenih bombi i topništva), ali ukrajinske postrojbe, primarno 118. mehanizirana brigada, uspješno odbijaju sve mehanizirane juriše na prilazima naselju.
Kontekst Pokrovska i operacije kod Oleksandrivke
Povlačenje iz Pokrovska
Nakon dugotrajnih dvogodišnjih iscrpljujućih borbi, ruske su snage uspjele ovladati širim područjem oko grada Pokrovska u Donjeckoj oblasti, čiji su ga stanovnici godinu dana prije napustili. U među trenutku nakon neprestanih ruskih napada od sredine 2024. do kraja 2025. i tijekom zime na grad Pokrovsk, ukrajinska se vojska potkraj siječnja odlučila u potpunosti povući iz sjevernih uporišta i iz okolnih naselja oko njega, kako bi unaprijed pripremljenim asimetričnim načinama ratovanja nadzirala to napušteno gradsko i prigradsko područje prostrano oko 120 km2, kao bitan dio sive zone. Ubrzo su pojedine ruske infiltrirane grupice uvidjele poput jedne obavještajne kad se ubace u kakvu zgradu ili podrum, da je u sivim zonama neodrživo šetati, pa čak i na kratko pogibeljno boraviti, jer se leti u zrak kao u napuštenom Pokrovsku.
Uspjeh u sektoru Oleksandrivke
Neposredno nakon toga, tijekom veljače, ukrajinska je vojska pokrenula uspješne protuudare na taktičkom pravcu Oleksandrivke (spoj Zaporiške, Dnjepropetrovske i Donjecke oblasti). U toj su operaciji ukrajinske postrojbe uspjele stabilizirati bojišnicu, osloboditi oko 470 – 500 četvornih kilometara prostora te odbaciti neprijatelja od administrativnih granica Dnjepropetrovske oblasti, čime su u tom trenutku uspješno zaustavile širi ruski pokušaj prodora prema središtu oblasti.
Situacija na bojišnici 22. listopada 2026.
Rusija trenutno drži oko 12,7 % međunarodno priznatog državnog prostora Ukrajine, bez Krima koji čini 4, 45 % i većinu Luhanske te većinu Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti. Postotak se samo za nekoliko postotaka promijenio od ukrajinskih protuofenziva krajem 2022., djelomice i ovoljetnim operacijama. Ruska vojska od početka invazje 24. veljače 2022. do danas u Ukrajini izgubila je više od 1 575 000 poginulih i teško ranjenih uglavnom mladića (milijun i petsto sedamdeset pet tisuća!).
Bojišnica je duga više od 1.000 km i uglavnom je statična, iako je mjestimce aktavna. Rusija je proteklih godina imala spore prostorne dobitke 2024.-2025. – Soloder, Bahmut, Marinka, Avdiivka te na početku 2026. Pokrovsk iz kojeg se kao iz napušteng grada u veljači ukrajinska vojska u potpunosti povukla. Sva spomenuta gradska i prigradska naselja prije nego što su pala bila su napuštena, jer su prije toga u velikoj mjeri topničkim udarima i bombardiranjima sustavno bila razarana i uništavana te se kao takva danas nalaze u sivoj zoni u, kojoj nema ni stanovnika, ni vojnika, niti vojarni, ni vojnih objekata, koji bi bili na bilo koji način bili u funkciji te od koristi Rusiji, koja ih bilježi kao osvojene.
Nakon što su se ukrajinske braniteljske postrojbe početkom veljače 2026. povukle iz Pokrovska na pojedina druga bojišta kako bi ubrzano preuzimale incijative izvodeći mjestimično protunapadačke akcije naročito kod Oleksandrivke nedaleko od grada Zaporižzja te oko Kupjanska i Kostjantinivke.
Nakom niza ruskih neuspjelih pokušaja osvajanja Kostjantinivke, Putinova vojska zaobilazno je krenula na grad Družkivku na sjeveru Donjecke oblasti, koji se pokazao kao tvrd orah. Ukrajinci su jednim protunapadačkim djelovanjem tijekom ljeta obranili Družkivku Kostjantinivku i oslobodili 75 četvornih kilometara oko tih gradova i neprijatelja odbacili u nesigurnu sivu zonu na 25 kilometara.
Ukrajinski protuudari na taktičkom smjeru Oleksandrivke na spoju Zaporiške, Dnjepropetrovske i Donjecke oblasti i grada
Zaporižžja doveli su do nevjerojatnih preokrata na tom bojištu. Zaustavljena je ruska ofenziva usmjerena na Zaporižžje, šesti po velčini grad u Ukrajini, smješten na obalama rijeke Dnjipar u jugoistočnom dijelu države.
Zaporižžje grad ponosnih Kozaka
Grad se nalazi na području povijesne Zaporiške Siči, a na rijeci Dnjepar leži veliki otok Khortytsia (Khortica) – poznato središte kozačke i ukrajinske povjesnice i nacionalni rezervat.
Naziv Zaporižžja
Osnovan je 1770. godine kao utvrda Aleksandrovska (Aleksandrovsk), a današnje ime dobiva 1921. godine. Smješten u jugoistočnoj Ukrajini, središte Zaporiške oblasti, površine 334 km2. Boroj stanovnika u Zaporižžji 817.900 (2001); proteklih godina 781.600.
Administrativno središte Zaporiške oblasti
Zbog rata u Ukrajini, grad Zaporižžje od početka ruske invazije u veljači 2022. godine često meta zračnih napada i granatiranja, uz prihvat velikog broja unutarnje raseljenih osoba.
Putinove lažne pobjede
Nakon što je početkom godine razotkriven Putin kako laže da je ruska vojska osvojila grad Kupjansk, pomislio je da bi se mogao lakše dočepati utvrđenog grada Kostjantinivke u Donjeckoj oblasti, u istočnoj Ukrajini, kojeg se smatra glavnim gradom staklarske industrije.
Doista je velike napore ruska vojska ove godine poduzela i ljudske gubitke imala ne bi li se približila gradu Kostjantinivki. Putin i njegove snage nisu uspjele ni kod Kupjanska, ni kod Kostjantinivke, ni kod Družkivke, niti kod Limana. Riječ je o ratnom pojasu širokom 150 kilometara s kojeg je sva ruska vojska odbačena najmanje 20-ak kilometara od svakog tog grada te se zbog ukrajinskog protunapadačkog djelovanja diljem dugačke bojišnice krajem ljeta crta razdvajanja stabilizirala kao i nadazorna i napadačka sposobnost nad sivim i zonama uništenja.
Metropolitansko područje Kramatorsk-Kostjantinivka u Kramatorskom okrugu
Kramatorsk i Slavjansk i dalje su zadnja dva velika grada na sjeveru Donjecke oblasti čvrsto u ukrajinskim rukama kao gradovi utvrde, udaljeni 30-ak kilometara od ruskih snaga, koje se kao takve nakon ovoljetnih poraza što bolje mogu skrvaju u nesigurnim položajima i sivim zonama !
Dva narativa
Ukrajinski glavni stožer navao je da su ruske tvrdnje da su zauzeli 1.800 km2 od rujna lažne i da je Ukrajina ove jeseni oslobodila više nego što je Rusija zauzela. Ali je istina da je Ukrajina ove godine oslobodila više od 1500 km2 na nekoliko ključnih pozicja te da je time znatno ojačala sposobnost protunapadačkog djelovanja u više smjerova i nad sivim zonama.
Rusija je donedavno tvrdila da mjestimično na pojedinim bojištima drži inicijativu. Ukrajina je sve to opovrgla i navela “da Rusi u 2026. nisu imali nikakav uspjeh i da nigdje ne pobjeđuju na bojišnici”.
Gdje se rat zapravo vodi
Pravo zaoštravanje je u zračnom ratu – dalekometni dronovi na rafinerije, podatkovne centre, elektrane s obje strane. Američki prijedlog nedavno je Zelenski ponudio ruskoj strani da se zaustave napadi na enegetske objekte, kojeg se Putin uopće nije pridržavao. O prestanku ratnih djelovanja na trenutnoj crti bojišnice i pregovorima kao osnovu za diplomaciju i sigurnosna jamstva uglavnom se isprazno govori – više nego bi trebalo?!
Gledajući s vojne strane pojedini analitičari tvrde da su ruske snage već pola godine skroz odsječene od opskrbe i logistike iz Rusije te da se stješnjene skrivaju uz mjestimična ograničenja (kakva su sami sebi miniranjima mnogih terena i površirna diljem bojišnice postavili) na ukrajinskim prostranstvima te da su kao izolirani okupatori učestale mete ukrajinskih napada ne samo dronovima i, da kao takvi jedva preživljavaju na područjima koja su navodno pod njihovom čizmom. Među zaraćenim stranama nema nikakvih pat pozicija ni na kopnu, ni na Crnom moru.
Ruske snage zbog ovogodišnjih velikih gubitaka trenutno imaju osjetno manje ljudstva u prorjeđenim postrojbama koje s nesigurnih pozicija i položaja uzaludno čak i tijekom jeseni pokušavaju donekle s manjim grupicama od nekoliko pripadnika kao infiltrastorske borbeno djelovati, dok veće prestrašene postrojbe snalaze se preživljavavajući danonoćnim skrivanjima od dronova nad glavama u duboko ukopanim rovovima i jamama često bez hrane i osnovnih potrepština.
Ukrajinski programeri mjestimično bojište, sive i zone uništenja i ključne pravce ubrzano digitaliziraju, kako bi ukrajinski operateri dronova kao međusobno dobro povezani koordinirano mogli djelovati, nakon što uoče kakvu manju ili veću grupicu ili postrojbu da proviri ili iziđe na vidjelo iz rovova te kakav kamion, cisterna ili oklopno vozilo odmah djeluju i ubrzo kao meta budu na udaru dronova. Nema nikakvih zaštnih naprava ili mreža koje bi štitile nad bojištima i sivim zonama živote ruskih vojnika i postrojbi. Vodi se intezivan zračni rat, kojeg koliko vidimo ruski operateri dronova gube, jer ni približno nisu na razini na kakvoj su ukrajinski !!!
Napokon se u pojedinim europskim državama ozbiljeno razmišlja o zbrajanju nastalih šteta, koje je ruska vojska počinila tijekom ratnih godina u Ukrajini te o potpunom povlačenju ruskih vojnih snaga s ukrajinskih prostora na udaljenost od 100 kilometara od rusko ukrajinske granice iz 1991.
Iako mrzovoljni Putin licemjerno još uvijek svoje izgubljene bitke lažima može okretati u svoju korist i proglašavati ih pobjedama – to doista za Rusiju nije održivo, niti bi ljudski gledano trebalo biti prihvatljivo, niti će to ruskom narodu donjeti ikakvu korist i sreću – nego pogibelj i gubitke od kakvih se ne će tako brzo oporaviti.
Zaključak : Rusija pod okupacijom drži ukupno oko 12,7 % do 14 % ukupnog prostora Ukrajine (što iznosi približno 80.000 km² i oko 25.000 km² u sivim zonama.
Po pojedinim oblastima (prema podacima instituta poput ISW-a i ažuriranim stanjem iz početka 2026. godine) postotci su sljedeći
Luhanska oblast
Pod ruskom je čizmom oko 94,6 % te u sivoj zoni oko 4 – 6 %.
Donjecka oblast
Pod ruskom je kontrolom oko 73 % (uz žestoke borbe na preostalom dijelu) te u sivoj zoni oko 5,5 %.
Zaporiška oblast
Pod ruskom je kontrolom oko 73 % te u sivoj zoni oko 2 %.
Hersonska oblast
Pod ruskom je nadzorom oko 72 % do 88 % (većina prostora istočno/lijevo od Dnjipra).
Sive zone (crte bojišnice i kontestedirana područja)
Sive zone, odnosno pojasevi u kojima nijedna strana nema čvrstu kontrolu ili su neprekidno pod topničkim/dronovskim udarima, obično na pojedinim mjestima obuhvaćaju nekoliko stotina do tisuću dvije četvornih kilometara a takvih ili sličnih postoji više duž linije bojišnice duge više od 1000 kilometara u Luhanskoj, Donjeckoj, Zaporiškoj i Harkivskoj oblasti.
Precizne brojke za sive zone stalno variraju iz dana u dan ovisno o lokalnim pomacima pojedinih strana. Spomenit ćemo da su Ukrajinci su ove godine tijekom proljeća, ljeta i jeseni uspjeli zaustaviti sve ruske ofenzive, očistiti i osloboditi ključna područja te crtu razdvajanjao omakniti podalje od svih urbanih naselja, čime su znatno ojačali svoje obrambene i napadačke sposobnosti popevši se na uzvisine s kojih učinkovito mogu nad napuštenim naseljima i gradovima u sivim zonama u Luhanskoj, Donjeckoj i Zaporiškoj oblasti te nad Krimom učinkovitije djelovati. Pri tom su protjerivanjem neprijateljskih snaga 20-ak do 30 km podalje od svojih gradova uspjeli proširiti sivu zonu za više od 10-ak tisuća km², na 25 – 30 tisuća km².
Odlazak ruskog stanovništva s Krima (od svibnja / ljeta 2026.)
Kretanje stanovništva
Od svibnja i naročito tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2026., uslijed sve učinkovitijih ukrajinskih napada na vojnu infrastrukturu, Kerčki most, skladišta goriva i energetsku mrežu, na Krimu je zavladala velika kriza (nestašice goriva i struje).
Tko sve bježi
Prema izvješćima Instituta za proučavanje rata (ISW) i lokalnim izvješćima, s poluotoka su u velikom broju počeli odlaziti ruski turisti, vojni časnici i djelatnici, službenici okupacijske uprave te veći dio ruskih doseljenika i poduzetnika koji su se doselili nakon aneksije 2014. godine.
Precizne brojke
Ne postoji službeni ili precizno pouzdan cjeloviti popis koji bi dao precizan zbroj svih odbjeglih doseljenika. Iako društvenim mrežama i pojedinim medijima kruže veće i neslužbene procjene (poput tvrdnji o stotinama tisuća ljudi ili kolona vozila na Kerčkom mostu gdje se bilježilo po nekoliko stotina do tisuću automobila u koloni), ozbiljne analize (poput ISW-a) naglašavaju da se radi o masovnom egzodusu i paničnom povlačenju turističkog i pridruženog osoblja te dijela kolonizatorskog stanovništva i doseljenika i migranata. U svezi masovnih bježanja s Krima međunarodne i obavještajne agencije ne iznose jedinstvenu, provjerenu brojku od nekoliko stotina tisuća stalno raseljenih doseljenika, budući da je dio migracija kratkoročno neodređen (bijeg od ljetnih nestašica i udara), dok se demografske posljedice tek procjenjuju.
Napomena o demografiji Krima
Prema procjenama ukrajinske obavještajne službe (HUR) i ljudskih prava, od 2014. na Krim i Sevastopolj do početka rata 2022. doseljeno je između 300.000 i 500.000 državljana Ruske Federacije te još nekoliko stotina tisuća s raznih strana i kavkaskih država (svukupno od 800.000 do milijun?!), a trenutni ovoljetni pritisak ukrajinskih udara natjerao je mnoge od njih na paniku i povratak u Rusiju, ali točan kumulativni broj onih koji su trajno napustili poluotok od svibnja nadalje nije službeno kvantificiran, ali se pretpostavlja da je poluotok ove godine napustilo 370.000 nelegalnih doseljenika ?!
