Kada je Ursula odlučila, Plenković je požurio: Hrvatska je voljom čelnice Komisije hitro krenula po štednju hrvatskih građana
„Najposlušnije“ europsko potrčkalo
Ursula von der Leyen prije 10-ak dana u Parizu izrazala je svoju namjeru, kazavši jasno ono o čemu se u Bruxellesu već dugo šaputalo: Štednja europskih građana “propada” na bankovnim računima i treba je “staviti u službu europskih tvrtki”. Oko deset bilijuna eura leži na depozitima i štednim knjižicama. To nije više samo vaš novac – to je postao politički problem EU.
U Zagrebu samo nekoliko dana kasnije sve je već bilo spremno, kao da je Ursula klikom na daljinski aktivirala robotiziranog Andreja Plenkovića kao njezinog „najposlušnijeg“ potrčka da kao čelnik Vlade u Sabor pošalje među bespogovorene zastupnike brutalan zakon na usvajanje i glasovanje o Hrvatskom investicijskom računu (HIR). Kako bi od 1. siječnja 2027., ne samo hrvatski građani mogli otvoriti poseban račun na kojeg će ulagati u dionice, obveznice, ETF-ove i fondove – u potpunosti bez poreza. Limit 200.000 eura po osobi, plus bonus 50.000 ako pet godina ne dirate novac. Roditelji mogu otvoriti i za maloljetnu djecu. Vjerojatno će se danonoćno iz Vlada priopćavati zakamuflirane zlonamjerne promidžbene poruke koje će plaćeni mediji učestalo ponavljati govoreći građanima da svoju ušteđevnu s povjerenjem prebace s bakovnih računa ulaganjem preko zajedničkog računa u vrjednosnice ili u poticaje i da ne brinu, jer EU sve je već prvojerila i pripremila te da je sve sigurno.
Svraha poduzetne incijative je baš ona kakvu je Ursula von der Leyen još davno najavljivlivala, pa je sada kao spasonosnu predstavila i proglasila: Prebaciti što više privatne građanske štednje s “neproduktivnih” računa u bankama kao depozita na tržište kapitala.
I dok Ursula govori o “štedno-investicijskoj uniji”, Plenković govori o “jačanju hrvatskog tržišta kapitala” i “boljim prinosima od banaka” sve se svodi na to kako bi se hrvatskim građinama otela štednja, tako što bi se “mobolizirala” te zatim i “aktivirala”. Aktiviranom bi štednjom vjerojatno upravljali probrani iskusni “stručnjaci za ništa”, poput Ursule Von der Leyen, kako bi ju programski namjerno usmjeravali u sigurne prinosne projekte čime bi je legalno kao slučajno prokockali ili pronevjerili ?!
Samo je nekoliko dana prošlo od pariških riječi von der Leyen, a u Zagrebu već pišu zakon, što pojedinim vrsnim hrvatskim ekonomistima izgleda kao nevjerojatno poduzetna hitrost dužnosničkog djelovanja Vlade. Dok se u EU još vode rasprave o poticajima, usklađivanju pravila i “novim investicijskim proizvodima”, Hrvatska već nudi gotov proizvod s poreznim oslobođenjem i jasnim limitom.
Iako su tim povodom prigodne rečenice aktualnog ministra hrvatskih finacija Tomislava Ćorića uvelike bile slične onima baš kakve je svojedobno izgovaro njegov djed Vukašin Pašajlić dok je komandirao milicijskom stanicom u Kardeljevu kao svemoćan Srbin udbaš progoneći tamošnje najuglednije Hrvate. Skrpane rečenice Tomislava Ćorića sada malo drugačije zvuče, jer ih se u drugom kontekstu rabi, ali sadržaj i poruka je ista: novac kojeg hrvatski građani drže na štednim knjižicama pasivan je i “besposlen” treba raditi za politiku – za “europske tvrtke”, za “dugoročni kapital”, za “produktivne investicije.
I to nije slučajnost. Hrvatska je godinama među državama članicana EU s najvećim udjelom štednje građana u bankovnim depozitima. Baš ono što von der Leyen naziva problemom.
Rješenje tako rekuć dolazi preko noći.
Prevarantica Ursula von der Leyen kao čelnica Komisije sa suradnicima raznih struka vjerojatno je godinama smišljala strategiju otimanja građanske štednje državama članicama EU, kako bi preko korumpiranih vladinih ili državnih čelnika nametnula razrađene programske smjernice i dinamiku da bi se u što kraćem roku domogla “neproduktivnih 10-ak tisuća milijardi eura” kao mobilizirane štednje kojom će ona s “ukradenim diplomskim uratkom” kao polupismena znati upraviti kad je aktivira.
Vjerojatno su suradnici von der Leyen sva administrativna objašnjenja i smjernice detaljno pročistili i pripremili odgovore, kako bi većinu europske građanske štednje pod krinkom da je najprije treba mobilizirati (prikupiti), zatim aktivirati (prebaciti na posebne račune!) a građane kao i obično slatkorječivim lažima uz medijsko danonoćno promidžbeno uvjeravanje da se novac ulaže u unosne plasmane u vrjednosnice, poticaje i poslovanje europskih tvrtki uz sva moguća i nemoguća osiguranja “sekurirtizaciju”, koja donose ogomnu zaradu na kraju samo prevarilo.
Programski razrađeno otimanje štednje europskih građanima, nije ništa drugo nego organizirana prjevara i zlotvorstvo samovoljne von der Leyen, pod čijim će se nadzorom provoditi ta operacija. Ona otimanje štednje građanima prikazuje kao poduzetnički uspjeh EU, kako bi što uvjerljivije zavaralo Europljane da ulažu u novotiskane vrjednosnice kao u bezvrjedan papir, koje ubrzo ili uskoro ne će vrjediti ništa kao i sva njezina dosadašnja programski nametnuta djelovanja, koja su se pokazala samo kao zločinačka, kao i potezi svih bezglavih državnih ili vladinih dužnosnika država članica EU, koji posredno kao licemjerni građanima svojih država nude veliki izbor beskrajnih mogućnosti kakve proizlaze iz sveuništavajućih UN-ovih Agendi, bilo Agende 2030 kojima se organizirano vrši otimanje imovine (štednje) i ubrzano nestajanje stanovništva, naroda i država, ili iz Agende 30 kojom se u državama namjerno truju vode i hrana te legalno prodaje otrovana hrana i pića.
Što nude vladini dužnisnici ? I što doista prodaju?
Gledajući što službeno govore – obećavaju veće prinose i jače gospodarstvo. Neslužbeno – preusmjeravanje privatnog kapitala prema onome što država i EU smatraju prioritetom. Jer kad novac više nije na vašem štednom računu, nego u dionicama i fondovima, postaje ga lakše “usmjeravati”. I politički, i kroz regulativu. Možda će biti i lakše postaviti ograničenja i razne uvjete da dođete do njega? Želite li ga korisno upotrebiti – Može ali bezgotovinski i uz zadnju dozu biokemijskog pripravka iz igle ili klikom na daljinski… Kod svemoćne Ursule sve je moguće… Jer čelnici Vlada i država članica EU kao i bezglavi europarlamentarci znaju da je to za više ciljeve i ponovo sve “za vaše dobro”…
Iako se u pozadini krije znatno širi kontekst o kojem se manje govori: Direktiva o oduzimanju “neobjašnjene imovine”, rasprave o porezima na imovinu i kapital, te sve glasnije moraliziranje da je štednja na računu ono što nezaustavljivo “propada” i što treba mobiliziranjem “spasiti” i aktiviranjem staviti u službu zajedničkih ciljeva.
Hrvatski investicijski račun prikazuje se kao porezno atraktivan paket ?!
Iako kod Hrvatskog investicijskog računa nema prisile, ali postoji limit. Ima bonus za strpljive. Dolazi kao idealan i susretljiv porezno atraktivan paket za one koji bi htjeli ulagati?! Ali gle čuda dolazi točno u trenutku kad Bruxelles najavljuje da će privatnu ušteđevinu tretirati kao resurs, a ne kao privatnu stvar.
Pojedinci koji znaju kako stvari stoje s finacijama i trezorima država članica, kojima je uvodenjem eura oduzeta monetarna i financijska samostalnost ukazuju što smjeraju dužnosnici EU i čelnici Komisije, pa kažu da je “zakon o otimanju štednje građanima” odavno bio spreman u ladici te da već dugo skuplja prašinu. Čekalo se samo na pogodan trenutk kako bi Usrula von der Leyen nakon što “moćnici odluče” nametnula državama članicama na provedbu svoju novu do najmanjega detalja razrađenu poduzdeničku incijativu ljubaznim riječima neuočljivim osjećajem zamaskiranog prikrivanja zakamflirane zlotvorske namjere “pljačke građanskih depozita”, koja bi od početka godine trebala kreniti iz Hrvatske te da bi operacija od početka bila dobrovoljna, samo pitanje do kada? Izgleda da su Europljani time i Hrvati ostali uskraćeni za pojedine informacije, koje će najvjerojatnije za mnoge biti gubitnički bolne ..
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
