Megalomanija očito poznaje samo jedno ime: Klaus Schwab. Čelnik Svjetskog ekonomskog foruma vidi svoju udrugu globalista kao “povjerenike budućnosti” – a time i sebe kao krajnjeg čuvara. No, on za to nema apsolutno nikakav demokratski legitimitet.
Svatko tko predugo provodi vrijeme u svojoj čahuri i upija globalističke mjehuriće, ne samo da će izgubiti svaki kontakt sa stvarnošću, nego će sve više gubiti razum. Klaus Schwab sada sebe i svoju destruktivnu globalističku udrugu na Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) vidi kao “čuvare budućnosti”. Rekao je to tijekom govora na ovogodišnjoj godišnjoj skupštini organizacije.
WOAH
— PeterSweden (@PeterSweden7) January 20, 2024
Klaus Scwhab just appointed himself as the earth's "trustee of the future"
Did you vote for him to control how you should live your life? pic.twitter.com/jLEXHPFej7
Schwab je rekao: “Kao upravitelji budućnosti, imamo odgovornost unaprijediti svijet koji je bogatiji prilikama, pravedniji i utemeljen na sigurnijim temeljima. “Osim toga, kao čelnici u vladi, poslovanju i društvu, imamo posebnu odgovornost ponovno izgraditi povjerenje u vlastitu ulogu povjerenika.”
I guess Trump made a mistake running for president. He just needs to copy Mr Schwab and appoint himself the king,, er,, I mean trustee of the worlds future. No need for democratic elections. pic.twitter.com/UE84i9GS8c
— Erick (@Erickschultz11) January 21, 2024
Ali tko želi vjerovati tim korumpiranim globalističkim elitama? Takozvani vođe koji žele razvlastiti čovječanstvo („Više neće posjedovati ništa, a i dalje će biti sretni“) i zatvoriti ga u lokalna geta (tzv. „15-minutne gradove“). Naravno, uz osobni “CO2 budžet” koji uvelike ograničava, između ostalog, daleka putovanja i konzumaciju mesa (i drugih životinjskih proizvoda).
Demokracija? Volja naroda? Ne zainteresiranost. Ljudi ne znaju što je dobro za njih. Ali samoproglašeni “povjerenici budućnosti” vjerojatno jesu… I u tome leži problem: dok ovi globalisti upozoravaju na “zle populiste” koji navodno žele potkopati demokraciju, oni su ti koje je briga za demokraciju. Jer oni su ti koji poduzimaju mjere prisile prema stanovništvu. Bilo u smislu “dekarbonizacije” globalne ekonomije ili ograničavanja slobode izražavanja i slobode tiska kroz nove mjere cenzure.
