WEF u ime klimatske agende želi doslovno oderati kožu s nas.
U hermetički zatvorenom luksuznom svijetu Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) u Davosu, gdje su privatni zrakoplovi i luksuzne limuzine dio standardnog inventara, ponovno se planira budućnost čovječanstva – naravno samo za naše dobro, kao uvjerava nas samoproglašena elita. Najnoviji udar globalista posebno je hrabar: spajanje klimatske politike s DEI ideologijom u instrument za sustavno izvlaštenje Zapada.
WEF je nedavno predstavio svoju distopijsku viziju “pravednijeg” svjetskog poretka – perfidan konstrukt klimatske histerije i neomarksističke ideologije redistribucije. Plan je transparentan koliko i opasan: pod krinkom spašavanja klime treba stvoriti globalni sustav prisile koji će guliti zapadne nacije kroz drakonske poreze na CO2.
Lagano opravdanje: Prosperitet industrijaliziranih nacija temelji se na iskorištavanju siromašnijih zemalja, koje sada pate od posljedica klimatskih promjena.
Posebno je hrabra selektivna uporaba znanstvenih podataka. Klimatski aktivisti u dizajnerskim odijelima svoja predviđanja sudnjeg dana temelje na temperaturnim rekordima od 1880. godine – smiješno kratkom vremenskom razdoblju u povijesti Zemlje.
Činjenica da je naš planet doživio – i preživio – mnogo drastičnije klimatske fluktuacije u prošlosti bez ljudske intervencije se studiozno zanemaruje. Kad se bolje pogleda, pokazuje se da je toliko hvaljena korelacija između emisija CO2 i globalnog zatopljenja zapravo znanstveni balon od sapunice.
Pravi plan iza “zelene transformacije” je sustavno uništavanje ekonomske neovisnosti. Male i srednje tvrtke, okosnice zapadnih gospodarstava, treba baciti na koljena represivnim propisima i porezima. Preživjet će samo velike korporacije koje već rade u nesvetom savezu s politikom.
Ono što se maskira kao “inkluzivni kapitalizam” zapravo je pokušaj uspostavljanja neofeudalističkog sustava. Samoproglašeni klimatski spasitelji iz Davosa sanjaju o svijetu u kojem vladaju kao dobronamjerni gospodari onesposobljene mase.
Paralele sa srednjovjekovnom prodajom oprosta su očite: danas se umjesto grijesima otkupljuje emisija CO2.
Posebno je perfidan sustavni napad na srednje poduzetnike. Planirani porezi na CO2 neće utjecati na elitu privatnih zrakoplova, već na obrtnike, trgovce i male poduzetnike.
Dok klika iz Davosa filozofira o “klimatskoj pravdi”, ekonomska osnova čitavih društava je u opasnosti od kolapsa.
Pametnom retorikom, program se predstavlja kao da nema alternative i da je moralni imperativ. Svatko tko ga kritizira biva oklevetan kao “negator klime” ili “neprijatelj napretka”. Spoj klimatske politike i DEI ideologije pokazuje da se ne radi o zaštiti okoliša, već o društvenoj kontroli.
Propagirana “transformacija” ne znači ništa drugo nego gubitak individualnih sloboda. Pod zastavom održivosti, žele nam odrediti kako živimo, što jedemo i kuda se krećemo. “Stručnjaci” na WEF-u tvrde da znaju bolje od nas samih što je dobro za nas.
Obećana sredstva pomoći za zemlje u razvoju procijedit će u močvari korupcije i lošeg upravljanja. Neće profitirati siromašni, već međunarodne korporacije, nevladine organizacije i korumpirane elite. To je gigantski program redistribucije odozdo prema gore prerušen u humanitarnu pomoć.
Puzajuća erozija demokratskih struktura posebno je alarmantna. Važne odluke sve se češće donose u neizabranim tijelima kao što je WEF, daleko od bilo kakve demokratske kontrole. “Demokracija zainteresiranih strana” o kojoj WEF oduševljeno govori, nije ništa drugo nego korporativna vladavina.
Ono što je u Davosu prodano kao plan spašavanja planeta ispada, nakon detaljnijeg promatranja, kao drski pokušaj preuzimanja globalne moći. Kombinacija klimatske histerije i DEI ideologije je trojanski konj koji ima namjeru srušiti temelje zapadnih društava. Krajnje je vrijeme da se stane na kraj ovoj opasnoj aktivnosti i da se razotkriju pravi motivi samoprozvanih spasitelja svijeta.
Pitanje više nije trebamo li se oduprijeti ovakvom razvoju događaja, već kako možemo zaštititi svoje slobode i prosperitet od nasrtaja globalističke elite. Povijest nas uči da kada elite počnu nastojati preodgojiti ljude “za njihovo dobro”, potreban je krajnji oprez.
