Ono što je nedavno raspravljano na WEF-u, sada je stvarnost, jer voda postaje digitalna roba.
Ono o čemu se prije nekoliko godina na Svjetskom gospodarskom forumu raspravljalo kao o modelu budućnosti danas poprima konkretne oblike: prava na vodu digitaliziraju se, omogućuje se njihova trgovina putem blockchaina, a u međuvremenu se čak pretvaraju i u tokene. Aktualni članak ZeroHedgea na temelju nekoliko primjera pokazuje koliko je taj razvoj već uznapredovao.
Ključna stvar: ideja nipošto nije nova.
World Economic Forum već se ranije bavio pitanjem kako bi se voda mogla gospodarski vrednovati, opremiti jasno definiranim pravima korištenja i raspoređivati putem tržišta. Kasnije je tome dodana tehnička infrastruktura.
WEF je 2018. izričito naveo da bi blockchain mogao omogućiti trgovanje pravima na vodu. Poljoprivrednici unutar jednog vodnog sliva mogli bi međusobno izravno trgovati svojim dodijeljenim količinama vode na temelju vremenskih podataka, tržišnih cijena i klimatskih prognoza. Koncept je, prema WEF-u, nastao na radionicama i sastancima njegove Global Water Initiative, zajedno sa stručnjacima, poduzetnicima i razvijateljima tehnologije.
Godine 2021. model je postao još konkretniji. Na platformi WEF-a već su bila opisana prava na korištenje vode, prava na skladištenje i isporuku, terminski ugovori, call-opcije, vodni krediti, pa čak i terminski ugovori na vodu kao sastavni dijelovi postojećih odnosno budućih tržišta vode. Tehnologija distribuiranog registra trebala je pomoći da ta tržišta postanu učinkovitija i transparentnija.
Godine 2025. uslijedio je sljedeći korak u obliku izvješća „Water Futures“, izrađenog zajedno s McKinseyjem. U njemu se izričito navodi da su odgovarajući mehanizmi za određivanje cijene vode važni „stepping stones towards the creation of water markets“ – koraci prema stvaranju tržišta vode. Pritom bi cijena trebala odražavati troškove, ponudu i potražnju, kao i širu vrijednost ciklusa vode.
Crvena nit teško je ne uočiti:
Evidentirati vodu → definirati prava korištenja → odrediti cijenu vode → omogućiti trgovanje pravima → primijeniti blockchain → od toga stvoriti digitalnu imovinu.
I upravo smo došli do te posljednje točke.
Dubai: token pokriven stvarnom slatkom vodom
ZeroHedge ukazuje na posebno zanimljiv primjer iz Dubaija. Državno podržani Dubai Multi Commodities Centre dogovorio je s Aqua-Indexom razvoj digitalnog tokena koji bi trebao biti pokriven verificiranim zalihama slatke vode. Dakle, više nije riječ samo o tome da se potrošnja vode digitalno obračunava. Fizički postojeći temelj života postaje osnova digitalnog financijskog proizvoda.
I Chainlink već detaljno opisuje kako se prava na vodu i krediti za uštedu vode mogu tokenizirati. Pritom se mjerni podaci mogu povezati s blockchain sustavima, tako da se prava odnosno krediti mogu digitalno verificirati, a zatim prenositi ili njima trgovati.
Najprije izmjeriti, a zatim digitalno upravljati
ZeroHedge navodi još jedan primjer: u SAD-u se podzemne vode kartiraju iz zraka.
Kalifornijski Department of Water Resources za to koristi takozvane Airborne Electromagnetic Surveys. Helikopteri lete s velikim elektromagnetskim mjernim sustavima iznad pojedinih područja te izrađuju detaljne prikaze geoloških struktura i podzemnih spremnika vode. Samo mjerenje službeno služi boljem upravljanju podzemnim vodama; ZeroHedge ga tumači kao jedan od elemenata šireg sustava digitalnog upravljanja vodom.
Istodobno napreduje i evidentiranje potrošnje.
Oracle Utilities, prema materijalu na koji se ZeroHedge poziva, obrađuje podatke s više od 100 milijuna mjernih uređaja diljem svijeta. Suvremeni sustavi mogu prepoznavati obrasce potrošnje, navodnjavanje i curenja te opskrbljivačima pružati sve detaljnije informacije o korištenju. Sve to zajedno stvara infrastrukturu koja tehnički omogućuje nešto što je prije nekoliko desetljeća bilo gotovo nezamislivo:
kartirati izvore vode, evidentirati raspoložive količine, mjeriti individualnu potrošnju, digitalno dodjeljivati prava korištenja i ta prava naposljetku trgovati na digitalnim tržištima.
Od javnog dobra do financijskog proizvoda
Zagovornici tvrde da takva tržišta ni na koji način ne bi privatizirala vodu. I na platformi WEF-a izričito se naglašava da se ne prodaje sama voda, nego prava na korištenje vode koja dodjeljuje država. No upravo tu počinje ključno političko pitanje.
Kakvu korist ima stanovništvo ako voda formalno ostaje javna, dok se prava na njezino crpljenje, skladištenje ili korištenje određuju cijenom i postaju predmet trgovanja?
Onaj tko kontrolira prava korištenja možda ne posjeduje rijeku ili podzemne vode – ali kontrolira gospodarski pristup njima.
A čim prava na vodu postanu tokeni, načelno se otvaraju vrata financijskom svijetu u kojem više ne sudjeluju samo poljoprivrednici, općine i opskrbljivači, nego i investitori te drugi sudionici tržišta.
WEF danas i sam opisuje Civic Ledger kao poduzeće koje radi na „digitalization of water rights and credits“ i na „water markets of tomorrow“.
Ono o čemu se godinama raspravljalo postaje tehnički moguće
Pritom nije potrebno prihvatiti svaki ZeroHedgeov zaključak. Posebno tvrdnja da se suše namjerno izazivaju manipulacijom vremena kako bi se nestašica vode potom koristila kao opravdanje za tokenizaciju nije potkrijepljena izvorima predočenima u članku.
Dokumentirani dio dovoljno je ozbiljan i bez te teze.
Godinama se u okruženju WEF-a raspravljalo o tržištima vode, gospodarskom vrednovanju, pravima korištenja kojima se može trgovati, a kasnije i o blockchain tehnologiji. Danas postoje pametna brojila, digitalni registri vode, blockchain sustavi za prava na vodu i projekti tokena osiguranih vodom. Ono o čemu se nekoć raspravljalo kao o modelu budućnosti u stručnim krugovima, na radionicama i u dokumentima WEF-a, počinje se korak po korak pretvarati u stvarnu tehničku i financijsku infrastrukturu.
