Sastanak Svjetskog ekonomskog foruma počinje danas.
Danas počinje još jedno okupljanje globalista i njihovih marioneta u Davosu. Događaj tradicionalno počinje u ponedjeljak ceremonijom otvaranja, a glavni program traje od utorka do petka, ovaj put pod novim vodstvom.
Nedavno smo ovdje na portalu pisali o temama i sudionicima ovogodišnjeg sastanka u Davosu. Budući da se ponekad promjene dogode u roku od nekoliko dana – netko se odjavi, a netko drugi ga zamijeni – ponovno smo prošli kroz cijeli popis sudionika debata.
Nismo uspjeli na njemu pronaći niti jedno hrvatsko ime, što je više-manje bilo i očekivano.
S druge strane, novo ime koje izvorno nije bilo na popisu je francuski premijer Macron, koji čak ima isti debatni panel kao i Trump.
U utorak u 14:00 sati, kada je izvorno bio predviđen “govor Donalda Trumpa”, sada je predviđen “govor Emmanuela Macrona”. Nije jasno hoće li samo Macron raspravljati s izvršnim direktorom BlackRocka Finkom ili će im se pridružiti i Trump – možda na daljinu.
Međutim, moguće je i da je Trump reagirao na vrlo negativne objave svojih pristaša, kojima se nije svidjelo sudjelovanje američkog predsjednika na sastanku WEF-a, te su na kraju otkazali njegovo sudjelovanje.
Toliko o vijestima. Naravno, obavještavat ćemo vas o najzanimljivijim debatama, kao što to činimo svake godine.
A sada pogledajmo što je zapravo Svjetski ekonomski forum, kako je započeo, kako se njegov utjecaj postupno mijenjao i zašto može utjecati na svjetsku politiku iako je privatna organizacija koju vode neizabrani globalisti.
Izvorno je Svjetski ekonomski forum bio zamišljen kao neformalni prostor za raspravu: bez donošenja odluka, bez ugovora, bez demokratskih zahtjeva. Razmjena mišljenja umjesto donošenja odluka, analiza umjesto kontrole.
Upravo to ograničenje forumu je dugo davalo određenu legitimnost. WEF je 1971. godine osnovao Klaus Schwab kao europski simpozij o menadžmentu. Do danas se forum opisuje kao „platforma za dijalog i međunarodnu suradnju“.
Međutim, ta se uloga mijenjala tijekom godina. To je postalo posebno očito tijekom takozvane pandemije Covida, kada je WEF skovao termin „Veliki reset“ i predstavio ga javnosti kroz knjige Klausa Schwaba.
Međutim, postupno su misleći ljudi počeli shvaćati da Veliko resetiranje nije bilo ništa više od plana preuzimanja globalne moći od strane male šačice pojedinaca, pa je u stvarnosti to bilo uvođenje Novog svjetskog poretka.
Slogan WEF-a “Ne posjeduj ništa i budi sretan”, pod kojim je organizacija promovirala dijeljenje i najam umjesto vlasništva, postao je dobro poznat. Na WEF-u je također prvi put promoviran prijelaz na kružno gospodarstvo i uvođenje digitalnih identifikacijskih kartica i CBDC-ova.
Bilo je jasno da WEF nije samo platforma za raspravu, već i kreator politika. Na WEF-u su se postupno gurali naprijed svi dijelovi globalističke agende, bez mogućnosti otpora i rasprave koja bi dijelila različita mišljenja o određenom pitanju.
Međutim, izraz Veliko resetiranje postupno je nestao iz retorike WEF-a – baš kao što je iz njega nestao i njegov osnivač Klaus Schwab – upravo zato što je postao toliko profanalan.
Od siječnja 2026. koncept „Velikog resetiranja“ više nije istaknut na trenutnoj web stranici Svjetskog ekonomskog foruma. Ni na početnoj stranici ni u glavnoj navigaciji WEF-a taj se pojam ne spominje kao inicijativa, projekt ili trenutna točka dnevnog reda.
Učinkovito je nestao iz javne prezentacije i očito je arhiviran. Današnji WEF usredotočuje se na teme poput Globalnog barometra suradnje, umjetne inteligencije, kibernetičke sigurnosti, energije, klimatske agende i novih ekonomskih i društvenih modela, bez ikakvog otvorenog spominjanja „Velikog resetiranja“.
Međutim, i dalje se promiče unutar pojedinačnih agendi. Vodeće teme i dalje uključuju klimatsku agendu koja uništava Europu, a WEF ima ambicije uništiti ostatak svijeta kroz nju.
Iznenadni nestanak Velikog reseta iz retorike WEF-a (ali ne i s dnevnog reda) politički je otkrivajući, jer ne znači da koncept nikada nije postojao. Sadržaj od 2020. do 2022. još je uvijek dokumentiran i dostupan.
Glavni izvor je knjiga „COVID-19: Veliko resetiranje“ autora Klausa Schwaba i Thierryja Mallereta iz 2020. godine, dostupna u tiskanom i e-izvoru. Ova knjiga je konačni temelj ovog koncepta.
Izričito razvija ideju korištenja Covid krize kao povijesne prilike za restrukturiranje kapitalizma na „pravedniji, održiviji i otporniji“ način. To je ista retorika koju iznosi Agenda 2030 (koherentnost nije slučajna), čiji se ciljevi ne razlikuju od onih koje je zagovarao Veliki reset.
Sama web stranica WEF-a i dalje sadrži originalne tekstove iz ove faze, iako samo u arhiviranom obliku. Klaus Schwab je u lipnju 2020. izjavio da je “sada vrijeme za temeljno resetiranje kapitalizma”.
Nakon toga je u kolovozu 2020. uslijedio članak „Gradivni blokovi Velikog resetiranja“ u kojem su navedena četiri glavna gradivna bloka ovog restrukturiranja. Ti su tekstovi i danas dostupni na mreži, ali se više aktivno ne reklamiraju niti integriraju u trenutne programske linije.
Zašto je ovaj izraz danas tako teško pronaći? WEF ga namjerno ograničava od 2022./2023. To je vjerojatno odgovor na masovnu javnu kritiku i političku eksplozivnu moć koju je slogan stekao.
Povlačenje termina stoga se manje osjeća kao odstupanje od sadržaja, a više kao strateško preimenovanje. Osnovne ideje i dalje žive: kapitalizam dionika, ESG kriteriji, održiva transformacija i iskorištavanje tzv. četvrte industrijske revolucije.
Tu dolazi do temeljne kritike. Svjetski ekonomski forum nije demokratski legitimirana institucija. Nije podložan parlamentarnoj kontroli i nije politički odgovoran nikome.
Uglavnom ga financiraju velike globalne tvrtke, čija je uloga strateških partnera otvoreno navedena. Sadašnji premijeri, predsjednici i ministri koriste Davos kao mjesto za dobivanje potrebnih uputa o tome kakva bi trebala biti sljedeća politička linija.
Čak i ako se tamo ne donesu zakoni, stvaraju se interpretativni okviri, prioriteti i politički modeli koji se kasnije odražavaju u nacionalnoj i međunarodnoj politici.
Za mnoge građane, Davos je dugo bio simbol jaza između elitnog diskursa i životne stvarnosti. Dok inflacija, cijene energije i socijalna nesigurnost dominiraju svakodnevnim životom, o globalizaciji se raspravlja u zaštićenim konferencijskim dvoranama.
Organizacija koja nema legitimitet stoga odlučuje kakva će politika biti diljem svijeta, bez obzira na to je li to uopće traženo od ljudi.
Svijetu ne treba WEF koji nitko ne bira, ali ipak vodi politiku. Ne trebaju mu neformalni centri moći koji vrše utjecaj putem političkih marioneta.
Ipak, ovo središte moći i dalje funkcionira i utječe na politiku diljem svijeta. Usput, trebalo bi biti veliko sudjelovanje ne samo političara s kolektivnog Zapada, već i zemalja BRICS-a.
Je li ovo multipolarni svijet o kojem mnogi ljudi vole pisati?
