Ovo su najvažnije teme i ciljevi WEF-ova ovogodišnjeg sastanka u Davosu.
Svjetski ekonomski forum (WEF) predstavio je program za 2025. pod nazivom “Suradnja za inteligentno doba” koji je podijeljen u pet središnjih tema: ponovna izgradnja povjerenja, ponovno osmišljavanje rasta, ulaganje u ljude, zaštita planeta i industrije u pametnom dobu.
Na prvi pogled ovo zvuči kao pozitivna vizija za pravedniju i održiviju budućnost. Ali bliži pogled otkriva veze s Agendom Ujedinjenih naroda 2030. , što postavlja pitanja o stvarnim ciljevima i mogućoj konsolidaciji moći.
Skriveni plan iza tema koje dobro zvuče
1: “Ponovna izgradnja povjerenja”
WEF naglašava potrebu vraćanja povjerenja između država, tvrtki i društva. To se uklapa u ciljeve Agende 2030, posebno SDG 16 ( Mir, pravda i jake institucije ), koji pozivaju na jačanje institucionalnih struktura i društvene kohezije.
Kritika:
Tko je uništio ovo povjerenje? Često su isti politički i ekonomski akteri ti koji se sada predstavljaju kao rješavatelji problema. Umjesto prave reforme, ovo bi mogao biti pokušaj kontrole javne percepcije i konsolidacije postojećih struktura moći pod krinkom suradnje.
2: “Reimagining Growth” – ponovno promišljanje rasta
Ideja da se ekonomski rast učini održivim i uključivim u izravnoj je korelaciji s SDG 8 ( dostojanstven rad i gospodarski rast ).
WEF naglašava tehnološke inovacije i nove izvore rasta u globaliziranom gospodarstvu.
Kritika:
Umjesto promicanja stvarne socijalne pravde, “novi rast” bi u stvarnosti mogao dovesti do toga da korporacije i ekonomske elite prošire svoju dominaciju kroz pristup ključnim tehnologijama i tržištima.
Ponovno promišljanje rasta ne bi trebalo značiti daljnju centralizaciju ekonomske moći.
3: „Ulaganje u ljude” – Ulaganje u ljude
Obrazovanje, prekvalifikacija i razvoj ljudskog kapitala središnji su elementi Agende 2030 (SDG 4 i SDG 8).
WEF poziva na ulaganja u radnike kako bi ih osposobili za budućnost kojom dominira tehnologija.
Kritika:
Navodna podrška radnicima zapravo bi mogla poslužiti za njihovu prilagodbu potrebama globalnih korporacija.
Kontrola nad programima obrazovanja i prekvalifikacije od strane privatnih aktera riskira da ljudi postanu ovisni o tim strukturama umjesto da im se omogući pravi izbor.
4: “Očuvanje planeta”
Tema održivosti u skladu je sa SDG 13 ( Klimatske akcije ) i SDG 15 ( Život na kopnu ). WEF ima za cilj postići napredak kroz inovativna partnerstva i vrhunske tehnologije.
Kritika:
Održivost je ovdje predstavljena prvenstveno kao poslovno područje od kojeg isključico velike tvrtke mogu imati koristi.
Fokus je na tehnološkim rješenjima, dok se o uzrocima klimatske krize – iskorištavanju resursa i prekomjernoj potrošnji ili militarizaciji – gotovo ne govori.
Postoji rizik da će se mjere zaštite klime zloupotrijebiti kao alat za gospodarstvo i kontrolu građana.
5: “Industrije u inteligentnom dobu”
Transformacija industrija putem umjetne inteligencije i automatizacije predstavljena je kao nužna za postizanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.
To je u skladu s SDG 9 ( Industrija, inovacija i infrastruktura ).
Kritika:
Društvena dimenzija ove transformacije jedva da se spominje. Automatizacija i umjetna inteligencija dovode do gubitka radnih mjesta i socijalne nejednakosti, što se predloženim mjerama ne rješava na odgovarajući način.
Umjesto toga, korporacije bi mogle dodatno proširiti svoju kontrolu nad industrijama i koristiti inovacije isključivo u vlastitim interesima.
Povezanost s Agendom 2030: alat za vlastodršce umjesto napretka za građane?
Agenda 2030 možda službeno cilja na održivost, socijalnu pravdu i globalnu suradnju, ali uloga WEF-a u njezinoj provedbi postavlja značajna pitanja. Budući da WEF nije nitko izabrao, a ipak ima značajan utjecaj na političke i ekonomske odluke diljem svijeta, on je više alat globalnih elita nego alat za interese običnih građana.
Čini se da su predložene mjere – od zaštite klime preko digitalizacije do gospodarskog rasta – prvenstveno usmjerene na osiguranje moći i utjecaja male, privilegirane skupine. Interesi opće populacije često se tretiraju samo simbolično ili površno, dok se ključne odluke donose iza zatvorenih vrata od strane neizabranih aktera.
Kritičari tvrde da WEF nije platforma za napredak za sve, već mehanizam za centralizaciju tehnoloških inovacija i ekonomskih resursa u rukama nekolicine. Pod krinkom “napretka”, WEF bi mogao pomoći u jačanju političke i ekonomske kontrole – u korist moćnih, a na štetu demokratskog sudjelovanja.
Zaključak: kolaboracija ili širenje moći?
Program WEF 2025 savršeno se uklapa u Agendu 2030, ali ostaje pitanje radi li se doista o globalnoj pravdi i održivosti ili služi kao alat za koncentraciju moći i kontrole u rukama nekolicine.
Teme koje dobro zvuče prikrivaju moguće rizike: sve veću centralizaciju, ovisnost o korporacijama i tehnološka rješenja koja nisu svima dostupna.
Društvo bi se trebalo kritički zapitati služe li ti programi stvarno potrebama većine ili pridonose daljnjem cementiranju postojećih nejednakosti – sve pod sloganom “suradnje u pametno doba”.
