BBB je izrastao iz masovnih demonstracija protiv prijedloga nizozemske vlade da se emisije dušika iz poljoprivrednog sektora zemlje smanje za 50% do 2030. godine – cilj koji je osmišljen kako bi se uskladili s pravilima Europske unije o smanjenju emisija. Dok velike poljoprivredne tvrtke imaju sredstva za postizanje ovih ciljeva – manjom upotrebom dušičnih gnojiva i smanjenjem broja stoke, često bi manja obiteljska gospodarstva bila prisiljena prodati dio stoke ili zatvoriti proizvodnju. Dapače, prema teško redigiranom dokumentu Europske komisije, upravo je to cilj strategije: “ekstenzivna poljoprivreda, posebno kupnjom ili ukidanjem farmi, s ciljem smanjenja stočnog fonda”; to bi “prvo bilo na dobrovoljnoj osnovi, ali nije isključen ni obvezni otkup ako bude potrebno”.

Stoga ne čudi da su planovi izazvali masovne prosvjede poljoprivrednika, koji to vide kao izravan napad na svoju egzistenciju, ili da je slogan BBB-a — “Nema farmi, nema hrane” — jasno odjeknuo među biračima. No, osim zabrinutosti oko utjecaja ove mjere na prehrambenu sigurnost zemlje i stoljećima star ruralni način života koji je sastavni dio nizozemskog nacionalnog identiteta, upitan je i razlog ove drastične mjere. Poljoprivreda trenutno čini gotovo polovicu ukupne proizvodnje ugljičnog dioksida u zemlji, ali Nizozemska je odgovorna za manje od 0,4% globalnih emisija. Nije ni čudo da mnogi Nizozemci ne vide kako tako zanemarive emisije opravdavaju potpunu rekonstrukciju poljoprivrednog sektora u zemlji, koji se već smatra jednim od najodrživijih u svijetu: tijekom posljednja dva desetljeća, ovisnost o vodi za ključne usjevi su smanjeni za čak 90%,

Poljoprivrednici također ističu da bi se posljedice iscrpljivanja dušika proširile daleko izvan Nizozemske. Zemlja je, naposljetku, najveći europski izvoznik mesa i drugi najveći svjetski izvoznik poljoprivrednih proizvoda, odmah iza Sjedinjenih Država — drugim riječima, plan bi prouzročio kolaps izvoza hrane u trenutku kada se svijet već suočava s hranom i resursima nestašice. Već znamo kako bi ovo moglo izgledati. Slična zabrana dušičnih gnojiva provedena je u Šri Lanki prošle godine, s katastrofalnim posljedicama: izazvala je umjetnu nestašicu hrane koja je gotovo dva milijuna Šrilančana gurnula u siromaštvo, što je dovelo do pobune koja je svrgnula vladu.

S obzirom na iracionalnu prirodu politike, mnogi poljoprivrednici koji prosvjeduju vjeruju da se za nju ne može jednostavno okriviti urbana “zelena elita” koja trenutno upravlja nizozemskom vladom. Sugeriraju da je jedan od glavnih razloga za ovaj potez istiskivanje malih poljoprivrednika s tržišta, dopuštajući im da ih kupe multinacionalni divovi agrobiznisa koji prepoznaju ogromnu vrijednost zemlje – ne samo da je vrlo plodna, nego je također strateški smještena s lakim pristupom sjevernoatlantskoj obali (Rotterdam je najveća luka u Europi). Napominju i da je premijer Ruta suradnik na agendi Svjetskog gospodarskog foruma, koji je poznat po tome što je korporativno usmjeren, dok su uz to tijelo povezani i njegov ministar financija te ministar socijalne skrbi i zapošljavanja.

Čini se da je borba koja se vodi u Nizozemskoj dio mnogo veće igre koja nastoji “resetirati” međunarodni prehrambeni sustav. Slične mjere trenutno se uvode ili razmatraju u nekoliko drugih europskih zemalja, uključujući Belgiju, Njemačku, Irsku i Britaniju (gdje Vlada potiče tradicionalne poljoprivrednike da napuste industriju kako bi oslobodili zemlju za nove “održive” poljoprivrednike). Kao drugi najveći doprinositelj emisijama stakleničkih plinova nakon energetskog sektora, poljoprivreda je prirodno završila na nišanu zagovornika Net Zero-a — to jest, gotovo svih velikih međunarodnih i globalnih organizacija. Rečeno nam je da je rješenje “održiva poljoprivreda” – jedan od 17 UN-ovih ciljeva održivog razvoja (SDG), koji čine njegovu “Agendu 2030”.

Ovo pitanje sada je gurnuto na vrh globalne agende. Sastanak G20 u studenome na Baliju pozvao je na “ubrzanu transformaciju prema održivim i otpornim poljoprivrednim i prehrambenim sustavima i opskrbnim lancima” kako bi se “osiguralo da prehrambeni sustavi bolje pridonose prilagodbi klimatskim promjenama i njihovom ublažavanju”. Samo nekoliko dana kasnije, u Egiptu, godišnji klimatski summit COP27 o Zelenoj agendi pokrenuo je inicijativu usmjerenu na promicanje “pomaka prema održivoj, zdravoj i klimatski otpornoj prehrani”. U roku od godinu dana, njezina Organizacija za hranu i poljoprivredu namjerava pokrenuti “mapu puta” za smanjenje emisija stakleničkih plinova u poljoprivrednom sektoru.

Završnica je nagoviještena u nekoliko drugih dokumenata UN-a: smanjenje upotrebe dušika i globalne stočne proizvodnje, smanjenje potrošnje mesa i promicanje “održivijih” izvora proteina, kao što su biljni ili laboratorijski uzgojeni proizvodi, pa čak i kukci. Program Ujedinjenih naroda za okoliš, na primjer, izjavio je da se globalna potrošnja mesa i mliječnih proizvoda mora smanjiti za 50% do 2050. Druge međunarodne i multilateralne organizacije predstavile su vlastite planove za transformaciju globalnog prehrambenog sustava. Strategija EU-a Farm to Home “ima za cilj ubrzati našu tranziciju prema održivom prehrambenom sustavu”. U međuvremenu, Svjetska banka je u svom Akcijskom planu za klimatske promjene za 2021.-2025.

Problem s globalističkim trendom, kaže Fazi, je očit:

U konačnici, mala i srednja poljoprivreda održivija je od industrijske poljoprivrede velikih razmjera, budući da je obično povezana s većom bioraznolikošću i zaštitom krajobraznih obilježja. Mala poljoprivredna gospodarstva također pružaju niz drugih javnih dobara: pomažu u održavanju živahnih ruralnih i udaljenih područja, očuvanju regionalnih identiteta i nude zapošljavanje u regijama s manje mogućnosti zapošljavanja. Ali što je najvažnije, male farme hrane svijet. Studija iz 2017. pokazala je da “mreža seljačke hrane” — raznolika mreža malih proizvođača isključenih iz Velike poljoprivrede — hrani više od polovice svjetske populacije koristeći samo 25% svjetskih poljoprivrednih resursa.

Za sada, barem, Fazi misli da “još uvijek ima vremena oduprijeti se Velikom resetiranju hrane”. Nadajmo se.