Jedan od njih, Hrvat Niko Toša, pažljivo je promatrao stolove. Toša je već dolazio u ovaj kasino i otišao s dobitkom od nekoliko tisuća funti. Iako sumnjivo, osiguranje nije moglo pronaći nikakve dokaze da vara.

Toša je te večeri odabrao jedan stol, malo izdvojen od ostalih, za kojim su mu se pridružili društvo – srpski biznismen s podočnjacima Nenad Marjanović i izblajhana Mađarica Livije Pilisi. Trojac je kupio žetone i počeo igrati.

Iako su bili za posebnim stolom, njihov način igre razlikovao ih je od ostalih, piše Bloomberg. Kad bi krupje zavrtio lopticu, trojka bi čekala šest do sedam sekundi i zatim brzo položila svoje oklade. Kretali su se brzo i složno. Ponekad bi gubili, ali uglavnom su dobivali, i to ogromne količine novca. No ono što je kod njih bilo neobično jest smirenost s kojom su prihvaćali poraze i pobjede. Nisu uopće reagirali.

U jednom trenutku, Marjanović je ubacio £10,000 u žetonima i lijeno pogledao u stranu dok je loptica skakutala oko numeriranih džepova. Nije čak ni gledao kad je sletjela, već je hodao u smjeru bara.

Problem nije bio pola milijuna funti dobitka. Igrači su rutinski zarađivali nekoliko milijuna funti po noći i odlazili noseći dizajnerske torbe pune novca. Problem je bio način na koji je ova trojka pobjeđivala: konstantno, u stotinama rundi.

“Gotovo je nemoguće predvidjeti broj koji će se pojaviti”, napisao je jednom o ruletu Stephen Hawking. “Inače bi fizičari zaradili bogatstvo u kasinima.” Igra je dizajnirana da bude nasumična; kaos, elegantno prikazan kružnim pokretima”.

Niko Toša i njegova ekipa više su puta ‘zaposjeli’ Ritz za 1,3 milijuna funti i najavili šefovima da se planiraju vratiti sljedeći dan.

Izbezumljeni šefovi Ritza posložili su osoblje, razmontirali svaki rulet, pozvali policiju i odvjetnike, a britanski tabloidi doznali su za neobično “sretnu” trojku. Istraga nije otkrila ništa, a “Miror” je u svojoj priči bombastično tvrdio da su Toša i njegovi prijatelji koristili “laserski uređaj” skriven u telefonu sa mikrokompjuterom kojim su “škripali” volan ruleta.

Toša, Marjanović i Pilisi su se iste noći vratili u Ritz, kao što su i obećali. Ovaj put odvedeni su u privatnu sobu gdje ih je čekala ekipa londonske metropolitanske policije. Policajac ih je pristojno obavijestio da su uhićeni zbog sumnje na “prijevaru” te ih je odveo u obližnju policijsku postaju na razgovor. U međuvremenu im je pretražena obuća i odjeća i ništa nije pronađeno.

Toša i društvo reagirali su na uhićenje istom nadrealnom mirnoćom kakvu su pokazali na ruletu. U postaji su ispitivani odvojeno uz nazočnost prevoditelja. Toša je odbio odgovarati na bilo kakva pitanja.

Marjanović je bio razgovorljiviji, ali jednako nekooperativniji. Tvrdio je da je profesionalni kockar i da je toliko vješt da je mogao pobijediti u 70 posto slučajeva. Samo je “samodisciplina” ograničila njegov profit, rekao je. Obojica su zanijekala korištenje bilo koje vrste računala.

Jednako je teško bilo surađivati ​​s Pilisi, koja je, čini se, bila u emotivnoj vezi s Marjanovićem. Kad su joj pokazali snimku Marjanovića kako igra u Ritzu, detektiv joj je rekao: “To je tvoj dečko koji je osvojio pola milijuna funti”. To je kao dobitak na lutriji. Ne pokazuješ nikakve emocije.” Pilisi je slegnula ramenima. “Pa što?” odgovorila je.

Policija je oduzela četiri mobitela i mini računalni uređaj “palmpilot” koji su odneseni na analizu. Pretražujući hotelske sobe grupe, službenici su pronašli nekoliko stotina tisuća funti i popis kockarnica označenih simbolima: kvačicama, križićima, plusevima i minusima. Metova jedinica za pranje novca preuzela je istragu. U međuvremenu je policija ovlastila Ritz da Toši i Marjanoviću zamrzne dobitke kako ne bi mogli uzeti novac iz kockarnice i pobjeći.

Kako pobijediti rulet bez varanja

Kasnije te večeri, nakon što su pušteni uz jamčevinu, Toša, Marjanović i Pilisi zaustavili su se ispred kockarnice i kratko i bizarno razgovarali s portirom koji je to kasnije prijavio svojim nadređenima. Toša je rekao portiru na, kako piše Bloomberg, engleskom s balkanskim naglaskom da su vlasnici Ritza loši ljudi koji traže izgovor da im ne plate njihove dobitke. On i njegovi kompanjoni tužit će ih, upozorio je.

Otprilike šest mjeseci kasnije ispred kasina u blizini Ritza zaustavio se “mercedes” iz kojeg su izašla dvojica koji su rekli da mogu dokazati da se na ruletu može dobiti bez varanja.
Do tada je policijska istraga zašla u slijepu ulicu. Nisu našli ništa.

Toša i ostali osumnjičenici okružili su se odvjetnicima i odbijali odgovarati na pitanja. Umjesto toga, njihov je odvjetnik predložio da policija pogleda demonstraciju kako je moguće dobiti na ruletu bez pribjegavanja varanju. Izvršni direktor kockarnice Colony Club pristao je ugostiti “demonstrante” i pozvao je šefove osiguranja kasina.

Toša nije bio raspoložen za demonstraciju, ali je njegov odvjetnik predložio da Hrvat tamnoputog lica po imenu Ratomir Jovanović demonstrira zajedno sa svojim libanonskim partnerom u igri, Youssefom Fadelom. Par je zaradio oko 380.000 funti igrajući rulet na raznim lokacijama u Londonu otprilike u isto vrijeme kad i Tosa, koristeći isti stil kasnog klađenja. 

Policija je već sumnjala, iako to nije mogla dokazati, da je Jovanović dio kockarskog klana koji predvodi Toša. Jovanovićeva prisutnost na demonstracijama kao da je potvrdila njihovu teoriju.

Kada su Jovanović i Fadel stigli u “Koloniju”, odvedeni su u izoliranu prostoriju gdje su ih čekali policajci i šefovi kasina. Natjerali su ih da im demonstriraju svoju vještinu. Uočljiva je bila Tošina metoda – kratka pauza, a zatim brzo polaganje uloga. Međutim, nisu uspjeli. Hrvat je za poraz okrivio “lošu vibru” u sobi. Policija kod kockara nije pronašla skriveno računalo ili uređaj.

Policiji su Toša i njegova grupa izgledali kao kriminalci. Imali su velike svote gotovine, jednokratne telefone i putovnice koje su pokazivale da su putovali u mjesta poput Angole i Kazahstana.

Ali što je točno bio njihov zločin? 

Čak i kad bi dokazali da su koristili računalo, odgovor ne bi bio jasan. Nevada je još 1980-ih zabranila korištenje elektroničkih uređaja u kasinima, ali Velika Britanija nije imala takvu zabranu. Državni statut o igrama na sreću, koji datira iz 1845., stvoren je kako bi se spriječilo plemstvo da troši svoje obiteljsko bogatstvo u klubovima West Enda. Računala se ne spominju.

Nakon što su udarili u zid, Matt je odlučio ne progoniti Tošu i njegove paitose. Detektivi nisu pronašli nikakve dokaze. Ritz je bio prisiljen isplatiti dobitke Toši i Marjanoviću te Pilisi. Šefovi kasina bili su očajni – i uvjereni da su prevareni. Nikakav uređaj nije pronađen, matematička metoda “brojenja” nije mogla tako dobro funkcionirati. Što se onda zapravo dogodilo?

Rupa u sustavu i volja “ne biti vjeverica”

“Bloomberg” navodi da je Toša pronašao rupu u sistemu – istrošenost kotača ruleta.

Na savršenom kotaču kuglica uvijek pada nasumce. Ali tijekom vremena, kotači razvijaju nedostatke, koji se pretvaraju u uzorke. Kotač koji je čak i malo nagnut mogao bi razviti ono što se zove “zona pada”. Kad teren tjera loptu gore, lopta usporava i pada s vanjskog ruba na isto mjesto pri gotovo svakom okretaju. 

Isto se može dogoditi na opremi koja se više puta koristi, ili ako je krupjeov losion za ruke ostavio trag, ili iz bilo kojeg drugog razloga. Zona pada je Ahilova peta ruleta.

I Toša je “razbio” tu Ahilovu petu. Čak i ako izgubi, s odgovarajućim kotačem koji se kreće pod određenim kutom ili “štucanjem” u zavoju, znao je da će opet pobijediti. Trebalo mu je samo nekoliko sekundi da registrira pogrešku i položi okladu.

S vremenom su vlasnici kasina shvatili u čemu je problem i počeli mijenjati svoje rulete, a one stare i “falične” slati u bivše kolonije, siromašne ili zemlje u razvoju, gdje je Tosa nastavio dalje uspješno “poslovati”.

Fizičar Doyne Farmer, koji je danas profesor na Sveučilištu u Oxfordu, kaže da je moguće da netko “provali” rulet i bez računala, odnosno da je to stvar “talenta”.

“Mislim da je moguće da netko to učini bez računala, sve dok je kotač nagnut i rotor se ne kreće prebrzo”, rekao je Farmer za Bloomberg. Usporedio je taj kockarski talent s glazbenim talentom, sugerirajući da bi “ritam” kotača mogao aktivirati slične dijelove mozga, one koji su posvećeni zvuku i ritmu.

Novinar “Bloomberga” Keith Shellel uspio je pronaći Tošu u siromašnom selu u blizini Dubrovnika, nakon što je pratio njegove tragove (i dobitke) diljem svijeta. Tošina kuća se ni po čemu nije razlikovala od ostalih – stara, kamena, neugledna.

U razgovoru u dubrovačkom hotelu uz vino i lignje, Toša je odlučno odbacio svaku mogućnost da je nekom spravom lažirao igru.

To mi zvuči kao iz filma o Jamesu Bondu, a mi smo seljaci. Da imam takav uređaj, zvali biste me Nikola Tesla, rekao je Toša novinaru.

Pa kako je to učinio? Vježbajte, kroz smijeh odgovara Toša. Pažljivo promatranje kotača ruleta, bilježenje malih “štucanja”, (ne)pravilnosti. Zato je u Ritzu odabrao zaseban stol – njega je prethodnih večeri izdvojio kao “pobjedničkog”. Zato Jovanović nije uspio u “Colony Clubu”, jer je stol bio još u voznom stanju.

Ono što Tošu izdvaja od ostalih vještih “prevaranata” je njegova spremnost da ide na veliko, piše novinar Bloomberga. Većina igrača usuđuje se osvojiti samo nekoliko tisuća dolara odjednom, iz straha da ih se ne otkrije.

Kao vjeverice su – posprdno će Toša. Da nije uhvaćen u Ritzu, vratio bi se sljedeće noći i zaradio 10 milijuna funti. Casino je lako prošao, komentirao je.

Na kraju intervjua upitao je Šelela kada će objaviti tekst. Zašto je to želio znati? Planiram sljedeće međunarodno putovanje, rekao je sa smiješkom.