CT snimanje visokim dozama zračenja može predstavljati rizik za zdravlje, piše akademik Krešimir Pavelić.
CT pretraga je medicinski nužna kada zdravstveni djelatnik treba detaljne snimke unutrašnjosti tijela radi dijagnostike ili planiranja liječenja – primjerice, za otkrivanje raka, provjeru unutarnjih ozljeda, planiranje operacije ili procjenu stanja krvnih žila, pluća ili organa koji se ne mogu jasno vidjeti drugim pretragama.
Zašto CT snimanje visokim dozama zračenja može predstavljati rizik za zdravlje? Nedavna istraživanja, poglavito sa Sveučilišta Harvard, pokazuju da bi sve veće doze zračenja pri CT pretragama mogle doprinijeti povećanom riziku od raka. Postoje međutim koraci koje pacijenti mogu poduzeti. CT pretrage postale su ključan dijagnostički alat, no istraživanja upućuju na to da se prekomjerno koriste uz previsoke razine zračenja.
Američka novinarka Kimberly Drake sažela je znanstvene podatke o sigurnosti CT pretraga objavljene u literaturi. Ti nam se podaci čine važnima i za liječnike i za pacijente pa ih prenosim opširno. Bilo da je riječ o običnoj glavobolji koja ne prolazi ili o sumnji na rak, računalna tomografija (CT) nezaobilazan je dijagnostički alat koji liječnicima omogućuje uvid u unutrašnjost tijela bez potrebe za kirurškim zahvatom. Iako mnogi smatraju CT čudom medicinskog snimanja, novija istraživanja ukazuju na moguću tamnu stranu te tehnologije: CT snimanje uključuje izlaganje ionizirajućem zračenju koje može oštetiti DNK i povećati rizik od razvoja raka. Najvećem su riziku možda izložene osobe koje se podvrgavaju određenim vrstama snimanja ili osobe s prekomjernom tjelesnom težinom. Srećom, postoje koraci koje pacijenti mogu poduzeti kako bi ograničili svoju izloženost zračenju i zauzeli se za sebe ako liječnik procijeni da je snimanje potrebno.
Nedostatak zaštitnih mjera
Noviji CT skeneri vrlo su snažni i mogu brzo skenirati s visokom kvalitetom slike, ali ponekad im nedostaju ugrađene provjere kako bi se spriječile nepotrebno visoke doze zračenja – posebno kod većih pacijenata ili složenih skeniranja. Razlozi porasta zračenja su složeni. Međutim, rezultati dva nedavna rada, objavljena u British Journal of Radiology i The Journal of Emergency Medicine, sugeriraju da iako moderni CT skeneri mogu pomoći u smanjenju doza zračenja, nedovoljne zaštitne mjere na uređajima, način na koji medicinske ustanove koriste tehnologiju i rastuće stope pretilosti mogle bi izložiti pacijente nepotrebno visokim dozama zračenja.
Jedna od studija pokazala je da, iako su CT pretrage s visokim dozama zračenja relativno rijetke, podaci iz odjela hitne pomoći jedne bolnice tercijarne skrbi za razdoblje od 2019. do 2022. godine otkrivaju kako se ukupni udio takvih pretraga gotovo udvostručio – s 0,50 posto u 2019. na 0,92 posto u 2022. godini. S obzirom da su se studije oslanjale na podatke iz samo jedne zdravstvene ustanove, odnosno odjela hitne pomoći, to možda ne odražava u potpunosti praksu primjene CT-a u drugim ustanovama.
Ljudi su izloženi malim količinama ionizirajućeg zračenja iz prirodnih izvora, uključujući radon i raspadanje uranija u okolišu. Podaci upućuju na to da je osoba, ovisno o mjestu stanovanja, u prosjeku izložena zračenju od oko 3 milisiverta godišnje, što se smatra niskom dozom kod koje je mala vjerojatnost pojave zdravstvenih problema.
Međutim, CT pretrage uključuju znatno više razine zračenja. Primjerice, koronarna CT angiografija izlaže osobu zračenju od 16 milisiverta, što je jednako izloženosti prirodnom zračenju tijekom 5,3 godine. Mnogi su ljudi danas izloženi i više nego trostruko većim količinama, osobito ako se podvrgavaju višestrukim pretragama. Istraživanja pokazuju da ionizirajuće zračenje pri CT pretrazi može uzrokovati pucanje DNK u stanicama. Iako tijelo može popraviti ta oštećenja, ponekad dolazi do nekontroliranog umnožavanja oštećene DNK, što potencijalno može dovesti do razvoja raka. Ipak, rizik od razvoja raka uslijed izloženosti zračenju pri CT pretrazi ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući dio tijela koji se snima, dob osobe u trenutku izlaganja te tjelesnu težinu osobe.
Rizici
Pretrage s visokim dozama od 50 milisiverta ili više mogu povećati rizik od raka, budući da upravo pri toj razini rizik od razvoja raka uzrokovanog zračenjem postaje statistički značajnijim. Gušća tkiva, poput trbuha ili zdjelice, te područja na tijelu koja zahtijevaju više detalja za pravilnu dijagnozu, uključuju više zračenja. Nadalje, nije samo pitanje većeg zračenja, već neka tkiva imaju veći rizik za istu dozu zračenja, Na primjer, dojka je radiosenzibilan organ. Koštana srž, debelo crijevo, pluća, želudac također su radiosenzibilni organi. Ekstremiteti poput ruku i nogu imaju puno nižu vjerojatnost rizika od zračenja.
Dok su neka istraživanja otkrila da su rizici od raka povezanog s CT-om vjerojatno mali za većinu ljudi, primanje višestrukih skeniranja može predstavljati veći rizik. Na primjer, pregled istraživanja iz 2022. godine koji je obuhvatio 25 studija otkrio je da su sudionici koji su primili veće doze zračenja ili višestruka CT skeniranja imali povećan rizik od razvoja raka u usporedbi s onima koji su imali manje skeniranja ili preglede s niskim dozama zračenja.
Epidemija pretilosti potiče snimanja s višim dozama zračenja. Između 1976. i 1980. godine stopa pretilosti u Sjedinjenim Državama iznosila je oko 15 posto. Nasuprot tome, nedavni podaci Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) pokazuju da danas 40 posto Amerikanaca pati od pretilosti.
Istraživanja upućuju na to da je kod pretilih pacijenata teško dobiti kvalitetne snimke zbog viška masnog tkiva, što otežava uređajima za CT, rendgenu i drugim tehnologijama snimanja da „vide” kroz tijelo bez povećanja razine zračenja.
Dr. Jorge Green, kirurg u klinici Renew Bariatrics, izjavio je kako smatra da epidemija pretilosti potiče porast broja CT pretraga koje uključuju visoke doze zračenja. Kod pacijenata veće tjelesne mase potrebno je više zračenja kako bi se prodrlo kroz tkivo i dobila jasna snimka”, rekao je Green. „Epidemija pretilosti dovela je do stalnog povećanja prosječne veličine tijela koje snimamo, a protokoli nisu pratili potrebu za optimizacijom doza. To je savršen primjer kako jedna javnozdravstvena kriza (pretilost) tiho potiče drugu (kumulativnu izloženost zračenju). Pretilost je bila jedan od čimbenika porasta broja snimanja s visokim dozama zračenja u studiji objavljenoj u časopisu British Journal of Radiology. Ipak, budući da su podaci o indeksu tjelesne mase (BMI) bili dostupni za samo mali dio pretraga, nije jasno postoji li izravna povezanost između pretilosti i tog porasta.
Što mogu učiniti liječnici a što pacijenti
Model rizika objavljen u travnju u časopisu JAMA sugerira da „ako se nastave trenutne prakse doziranja i korištenja zračenja, karcinomi povezani s CT-om mogli bi na kraju činiti 5 posto svih novih dijagnoza raka godišnje.“ Istraživači napominju da je broj provedenih CT skeniranja danas 35 posto veći nego 2007. godine. Upozorenja pri CT skeniranjima koja ukazuju na to da će skeniranje uključivati visoku dozu zračenja mogla bi pomoći u smanjenju rizika za pacijente. Zdravstveni djelatnici mogu pomoći korištenjem ispravnog CT protokola zbog stvarnog razloga i svjesni da pacijenti s pretilošću imaju veću vjerojatnost da će primiti visoke doze. Liječnici bi trebali propitati jesu li potrebne višestruke slike, postaviti sustave za redovito pregledavanje CT doza i praćenje broja pregleda s visokim dozama te poduzeti mjere za smanjenje njihove stope bez ugrožavanja kvalitete. „Potrebna je automatska modulacija doze temeljena na veličini kao zadana postavka, a ne kao opcionalna postavka skrivena u izborniku CT konzole“. Previše odjela još uvijek koristi univerzalne protokole, što znači da pretili pacijenti primaju doze daleko iznad onih potrebnih za dijagnostičku kvalitetu. Softver s naprednim algoritmima može obrađivati podatke s CT skenera kako bi stvorio slike više kvalitete, smanjujući doze zračenja za 30 do 50 posto bez ugrožavanja jasnoće.
Neki američki stručnjaci tvrde da i dalje vide nedovoljnu iskorištenost CT, posebno u prometnim hitnim službama. Bolnice bi trebale provjeravati doze zračenja prema kategoriji indeksa tjelesne mase.
Već smo rekli da je CT pretraga ponekad nužna. Međutim, kada pretraga nije medicinski nužna, liječnici mogu razmotriti sigurnije alternative, poput ultrazvuka ili magnetske rezonancije (MR), koji ne koriste rendgensko zračenje. Tako na primjer ultrazvuk se često koristi tijekom trudnoće ili kod problema s abdomenom, dok je MR koristan za probleme s mozgom, kralježnicom i zglobovima. Izbor ovisi o tome što treba prikazati te o hitnosti ili potrebnoj detaljnosti snimke. (Nemojmo smetnuti s uma da i ultrazvuk krije u sebi opasnosti, no o tom drugi puta).
Unatoč potencijalnim rizicima, osobe kojima je potreban CT ne bi ga trebale odbiti zbog straha. Umjesto toga, pacijentima se savjetuje da se zauzmu za sebe na sljedeće načine: pitati liječnika je li pretraga doista nužna, zatražiti opciju CT-a s nižom dozom zračenja, ako je dostupna i provjeriti uključuje li pretraga višefazno snimanje.
Pacijenti, osobito oni s prekomjernom tjelesnom težinom, ne bi trebali ustručavati postaviti dva pitanja: 1. Možete li razmotriti alternativnu metodu snimanja? (Ultrazvuk ili MR često su prikladni za otkrivanje žučnih kamenaca, ozljeda mekih tkiva i mnogih abdominalnih stanja) i 2.Hoćete li koristiti protokol s dozom zračenja prilagođenom mojoj tjelesnoj građi?
Budući da se mogu pojaviti situacije u kojima zdravstveni djelatnici nemaju pristup medicinskoj dokumentaciji, savjetuje se vođenje osobne evidencije o prethodnim CT pretragama. Posjedovanje te dokumentacije prilikom posjeta liječniku može pomoći u izbjegavanju ponovljenih snimanja i kumulativne izloženosti potencijalno štetnom zračenju pri CT-u.
https://www.health.harvard.edu/cancer/radiation-risk-from-medical-imaging
https://www.nih.gov/news-events/nih-research-matters/radiation-ct-scans-cancer-risks
