Zdravlje građana svijeta, piše akademik Krešimir Pavelić.
Dana 15. studenog 2025. održan je simpozij Prevencija i utjecaji na zdravlje i kvalitetno starenje multidisciplinarni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem u organizaciji Hrvatskog društva za primarnu zdravstvenu zaštitu, stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora i voditeljice prim. Marija Divić, dr. med. spec. ginekologije. Na simpoziju sam održao izlaganje Zdravlje građana svijeta u kojem sam spomenuo da je globalni zdravstveni krajolik obilježen zastojima uzrokovanim pandemijom Covida-19 koja je poništila desetljeća napretka u očekivanom životnom vijeku i zdravim godinama života te neuspjehom u ostvarivanju ciljeva univerzalnog zdravstvenog osiguranja. Vodeći uzroci smrti su sve više nezarazne bolesti: ishemijska bolest srca, dijabetes, rak. Globalno zdravlje ugroženo je rastućom stopom pretilosti ili pothranjenosti, problemima mentalnog zdravlja, otpornosti na antimikrobne lijekove.
Jedan od Indikatora zdravstvenog stanja je i smrtnost djece prije petog rođendana. Nažalost ona je još uvijek česta u svijetu. Smrtnost djece zamjenski je pokazatelj životnih uvjeta u pojedinoj državi. Da bi smrtnost djece dosegla niske razine, mnoge stvari moraju ići kako treba istovremeno: dobra zdravstvena skrb, dobra prehrana, čista voda i sanitarni uvjeti, zdravlje majki i visok životni standard.
- Kad je riječ o globalnom zdravlju, svih dvadeset zemalja s najnižim očekivanim životnim vijekom nalaze se u Africi. One s najvišim očekivanim životnim vijekom nalaze su se uglavnom u Europi i među bogatim zemljama Azije. Još uvijek postoje velike nejednakosti u zdravlju i zdravstvenoj skrbi na temelju geografije i bogatstva. Međutim, bogate, razvijenije zemlje nisu imune na bolesti i često imaju visoke stope kroničnih bolesti i čimbenika rizika koji se daju spriječiti.
Najbolja zdravstvena skrb te najbolje bolnice na svijetu
Rang-liste procjenjuju zdravstvene sustave na temelju niza kriterija uključujući: kvalitetu, dostupnost, isplativost, zdravstvene ishode i infrastrukturu, pružajući vrijedan uvid u njihovu uspješnost na globalnoj razini, isplativost, zdravstvene ishode i infrastrukturu, pružajući vrijedan uvid u njihovu uspješnost na globalnoj razini. Evo i trenutačne liste 10 najboljih sustava u svijetu: Tajvan, Južna Koreja, Australija, Kanada, Švedska, Irska, Nizozemska, Njemačka, Norveška, Izrael. Kad je riječ o zdravstvenim sustavima zemalja bivše Jugoslavije, najbolje rangirana je Slovenija na 24. mjestu, slijedi Hrvatska na 53. mjestu, Makedonija na 74. mjestu, Srbija na 80., Bosna i Hercegovina na 95. dok je Crna Gora predzadnja na listi. Lista je rađena na ukupno 104 zemlje. Slična je i lista deset najboljih sustava zdravstvene zaštite
Treba reći da izvješće procjenjuje 70 mjera, grupiranih u pet glavnih područja učinkovitosti zdravstvene skrbi: pristup skrbi, proces skrbi, administrativna učinkovitost, jednakost i zdravstveni ishodi.
Danas je moguće doći i do podataka o tome koje su bolnice najbolje rangirane. Broj bolnica diljem svijeta do 2026. dosegnuti će 215 977. Ovogodišnja rang lista sadrži najbolje bolnice u 30 zemalja Ove godine rangirano je preko 2400 bolnica. Zemlje u kojima se te bolnice nalaze odabrane su na temelju više faktora usporedivosti: životni standard, očekivano trajanje života, veličina stanovništva, broj bolnica i dostupnost podataka. Evo i liste nekoliko najboljih: Mayo Clinic – Rochester, Cleveland Clinic, Toronto General – University Health Network, , The Johns Hopkins Hospital , Karolinska Universitetssjukhuset, Massachusetts General Hospital, Universitätsspital Zürich itd.
Prognoza, problemi
O preprekama i prognozama zdravstvenog sustava danas se mnogo piše i raspravlja. Zanimljivo je spomenuti i američki dokument pod nazivom „Prepreke u javnom zdravstvu“ (The Future of Public Health) Nacionalnog instituta za zdravlje. Na prvom mjestu je nedostatak konsenzusa o sadržaju misije javnog zdravlja zatim slijede neadekvatan kapacitet za provođenje osnovnih javnozdravstvenih funkcija procjene, razvoja politike i osiguranja usluga, nepovezano odlučivanje bez potrebnih podataka i znanja, nejednakosti u raspodjeli usluga i dobrobiti javnog zdravlja, ograničenja učinkovitog vodstva, uključujući lošu interakciju između tehničkih i političkih aspekata odluka, brzu promjenu vođa i neadekvatne odnose s medicinskom strukom, organizacijska fragmentacija, problemi u odnosima između nekoliko razina vlasti, neadekvatan razvoj potrebnog znanja u cijelom nizu javnozdravstvenih potreba, loša javna slika o javnom zdravstvu, sprječavanje potrebne podrške i posebni problemi koji neopravdano ograničavaju financijska sredstva dostupna javnom zdravstvu. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK218227/
U dokumentu se navodi da ukoliko se ove prepreke ne prevladaju, biti će nemoguće razviti i održati kapacitet za suočavanje sa sadašnjim i budućim izazovima za javno zdravstvo uz održavanje već postignutog napretka. Doći će do smrti i invaliditeta koji bi se mogli spriječiti s trenutnim znanjem i tehnologijama. Zdravstveni problemi i dalje će uzimati nepotreban danak, a nacija neće biti spremna suočiti se s budućim prijetnjama zdravlju.
Jedan od problema je i nedovoljna pažnja koju liječnik posvećuje pacijentu. Unatoč tome što nisu znali mnogo o biologiji i mogli su uspješno liječiti vrlo malo bolesti, liječnici u 19. stoljeću bili su vrlo cijenjeni. Nešto je u medicinskoj praksi u prijašnjim razdobljima izazivalo ogromno povjerenje, iako je očekivani životni vijek u zapadnoj Europi, domovini moderne medicine, bio samo oko 47 godina za muškarce prije 20. stoljeća
Čini se da naglasak na preprekama, a ne na postignućima, javno zdravlje baca u neopravdano negativno svjetlo. Javno zdravstvo ima rekorde postignuća koja bi trebala biti izvor ponosa. Ipak, probleme koji mogu narušiti sadašnje i buduće kapacitete javnog zdravstva treba identificirati i s njima se suočiti ako javno zdravstvo želi nastaviti sa svojim postignućima a ne skrivati ih od javnosti. (https://epoha.com.hr/2024/09/29/akademik-kresimir-pavelic-kriza-javnog-zdravstva/)
Ipak, umjesto da se pozabavimo temeljnim uzrokom ovih stanja kroz promjene stila života, konačne revizije dozvola za sintetsku i industrijski prerađenu i kemijski konzerviranu hranu, prioritet dajemo lijekovima koji daju – u najboljem slučaju – samo marginalne šanse za dugoročnu dobrobit za pojedince, od kojih većina neće postići nikakvo poboljšanje zdravstvenog ishoda. Stvarnost je da promjene načina života i konačno revidiranje hrane koja ne odgovara ljudskom organizmu, ne samo da smanjuju rizik od budućih bolesti, već se i njihovi pozitivni učinci na kvalitetu života događaju u roku od nekoliko dana do tjedana. Međutim, oni pacijenti koji ne pate od nuspojava od propisanih lijekova mogu shvatiti da će im se kvaliteta života pogoršati kako bi mogli uživati u malim dugoročnim dobrobitima od lijekova.
Izvješće koje je naručio Thinktank King’s Fund 2012. preporučilo je stavljanje preferencija pacijenata u središte donošenja odluka u medicini, sugerirajući da to ne bi bila samo pobjeda za etiku i politiku, već i za financije, jer podaci pokazuju da su pacijenti koji su dobili sve informacije odabirali manje tretmana. Ali više od uštede novca, radit će se o preraspodjeli resursa unutar sustava tamo gdje su najpotrebniji, u akutnoj i socijalnoj skrbi. Ovo rješenje za financijsku krizu NHS-a i pružanje najboljih prilika pacijentima za poboljšanje njihovog zdravlja zahtijevat će nacionalnu javnozdravstvenu kampanju za smanjenje količine lijekova koje stanovništvo uzima, poboljšanje načina života i pridržavanje pravih načela medicine utemeljene na dokazima koja čine zajedničko donošenje odluka prioritet u kliničkoj praksi. Ali najvažnija poruka prema Malhotri ostaje jasna: ne možete drogirati (lijekovima pretrpavati) ljude kako bi bili zdraviji. (https://epoha.com.hr/2023/08/10/akademik-kresimir-pavelic-treba-li-lijeciti-bolesnu-medicinu/
Na kraju želim naglasiti: stanje zdravlja u svijetu vrlo je heterogeno, ovisno o bogatstvu sredine i organizaciji zdravstvene zaštite. Neki su trendovi zajednički i svode se npr. na porast pretilosti, dijabetesa, koronarnih bolesti, raka itd. Donekle je ohrabrujuća činjenica da se te bolesti mogu prevenirati, što naravno ovisi o organizaciji zdravstvene zaštite u određenom području.
