Nedavno je kontroverza oko kontaminacije DNK u cjepivima dospjela na naslovnice. Karl Jablonowski, viši znanstveni znanstvenik u CHD-u, objašnjava što je to, kako se događa i zašto izaziva zabrinutost za zdravlje.
Mediji koji provjeravaju činjenice i regulatori diljem svijeta i dalje tvrde da kontaminacija DNK u cjepivima – a posebno u mRNA cjepivima protiv COVID-19 – ne predstavlja nikakav rizik za primatelje cjepiva.
Neki čak idu toliko daleko da tvrde da su zabrinutosti koje su pokrenuli bezbrojni istraživači o ovoj temi “neutemeljene”, “dezinformacije” i “teorije zavjere”.
Priznaju da i starija cjepiva i novija mRNA cjepiva mogu sadržavati zaostalu DNK zaostalu iz procesa proizvodnje – ali kažu da je ta zaostala DNK “očekivana i smatra se sigurnom” i da postoje regulatorni koraci kako bi se osiguralo da se pojavljuje samo u ograničenim količinama.
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odbacila je zabrinutosti objavljene u Journal of Inorganic Biochemistry o fragmentima DNK ljudskog papiloma virusa (HPV) pronađenim u proizvodima kao što je Merckovo HPV cjepivo Gardasil. Agencija tvrdi da fragmenti “nemaju zagađivača” i ne predstavljaju faktor rizika ili sigurnosti.
Australska uprava za terapeutske proizvode izdala je priopćenje prošlog mjeseca u kojem se ističe da nedavne studije koje tvrde da su mRNA cjepiva kontaminirana prekomjernim količinama DNK nisu znanstveno utemeljene i da rezidualna DNK u biotehnološkim proizvodima ionako postoji već dugo vremena.
Australski regulatori naglasili su da “dobrobiti cijepljenja daleko nadmašuju potencijalne rizike”.
Neki znanstvenici – uključujući dr. Karla Jablonowskog, višeg znanstvenika pri Children’s Health Defence, koji je razgovarao s The Defenderom – vjeruje da se zaostala DNK u cjepivima ne smije odbaciti. Opasnost dolazi i od poznatih i od nepoznatih rizika.
Jablonowski je rekao da su ti rizici dugo prisutni u mnogim postojećim cjepivima, ali su još veći s mRNA cjepivima. Zahvaljujući lipidnim nanočesticama sadržanim u mRNA cjepivima, fragmenti DNK imaju “slobodan pristup svakoj membrani u vašem tijelu”.
Zašto dolazi do kontaminacije DNK?
Biologija je složena, rekao je Jablonowski za The Defender. Ništa u njemu nije vrlo čisto, tako da u svemu postoji kontaminacija.
Rekao je da postoje problemi s kontaminantima u cjepivima od onoga što je časopis Pediatrics nazvao “prvom modernom medicinskom katastrofom” – kada je 13 djece umrlo nakon što im je dat kontaminirani antitoksin protiv difterije.
Danas se cjepiva proizvode na različite načine, ali žive stanice igraju ulogu u proizvodnji većine cjepiva, objasnio je Jablonowski. Cjepiva obično djeluju uvođenjem oslabljenih bakterija ili virusa ili njihovih dijelova u tijelo – često s pomoćnim sredstvom za pojačavanje učinka – kako bi se pokrenuo imunološki odgovor.
Virusima su za rast potrebne žive stanice, pa se žive stanice koriste u proizvodnji virusnih cjepiva. Virusi se mogu uzgajati u bakterijama, kvascima, životinjskim ili ljudskim fetalnim stanicama, na primjer.
DNK u tim stanicama obično se uništi ili fragmentira tijekom proizvodnje cjepiva. Međutim, ovaj proces možda neće eliminirati svu DNK – dio fragmentirane DNK može ostati.
Za mRNA cjepiva protiv COVID-19 korišten je drugačiji postupak. Umjesto uvođenja virusnog proteina, uvedena je messenger RNA koja stimulira stanice da proizvode SARS-CoV-2 spike protein, a imunološki sustav prepoznaje taj protein i proizvodi antitijela.
Cjepiva protiv COVID-19 koristila su enzim koji stvara RNK – RNK polimerazu – koja koristi DNK predložak za sintetiziranje RNK u laboratorijskom procesu koji se naziva “in vitro transkripcija”.
DNK koja se koristi u ovom procesu prvo se mora replicirati. Proizvođači cjepiva poput Pfizera replicirali su DNK za cjepivo pomoću plazmida. Plazmidi su mali kružni dijelovi DNA koji se nalaze u bakterijama koji se razmnožavaju kada se bakterija razmnožava. Za cjepiva protiv COVID-19 koristili su E. coli, bakteriju koja se često koristi u proizvodnji cjepiva, za brzo umnožavanje.
Ova DNK predložak predstavlja dodatni rizik jer se DNK plazmida korištenog za stvaranje predloška mora ukloniti iz cjepiva prije nego što se može ubrizgati u ljude.
Kevin McKernan, istraživač koji je prvi identificirao DNK u cjepivima protiv COVID-19, otkrio je da su se proizvođači cjepiva pokušali riješiti te DNK “usitnjavajući je enzimom zvanim deoksiribonukleaza ili DNaza, koji razgrađuje DNK”. Međutim, nisu ih uspjeli potpuno eliminirati.
Koje su potencijalne opasnosti?
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), o mogućim rizicima od ostataka DNK u cjepivima raspravlja se desetljećima bez rješenja. Neki istraživači tvrde da je rezidualna DNK inertna. Drugi tvrde da je to važan čimbenik rizika koji može biti onkogen – tj. uzrokovati rak – ili postati zarazan.
Imunološki sustav, osjetljiv sustav senzora, ima prag za koliko stranog materijala može tolerirati u tijelu, rekao je Jablownoski. Kada je DNK prisutna izvan stanica i u krvotoku, može izazvati snažan imunološki odgovor – koji se naziva interferonski odgovor – koji agresivno traži štetni patogen.
To može dovesti do pretjeranog odgovora imunološkog sustava, što bi mogao biti vektor za autoimune probleme povezane s kontaminacijom cjepivom.
Na primjer, patolog i stručnjak za molekularnu detekciju gena Sin Hang Lee identificirao je zaostalu RNA u HPV cjepivu Gardasil, koju je testirao na fragmente DNK nakon što je 13-godišnja djevojčica Maryanne Demasi razvila akutni juvenilni reumatoidni artritis. U cjepivu Gardasil, Lee je otkrio da je HPV DNA prisutan čvrsto vezan za aluminijski adjuvans. To znači da se ne kvari tako lako kao što bi trebao. Lee je postavio teoriju da imunološke stanice poput makrofaga napunjenih aluminijskim pomoćnim sredstvom putuju od mjesta ubrizgavanja kroz krv do raznih organa.
Prema Demasiju, HPV DNK vezan za adjuvans “može potaknuti kronične imunoupalne reakcije kod nekih ljudi, što dovodi do autoimunih bolesti.”
Prema Jablonowskom, mRNA cjepiva predstavljaju novi i još ozbiljniji problem jer prije uvođenja mRNA cjepiva nije postojao mehanizam za ulazak strane DNK u stanicu. Međutim, nanočestice lipida to omogućuju.
“Odgovarajuća količina strane DNK u stanici je nula”, rekao je Jablonowski. “Može divljati sa svom delikatnom biologijom potrebnom za rad stanice.”
Strana DNK može razboljeti stanice, poremetiti regulaciju i, ako je DNK prisutna tijekom stanične diobe, ući u staničnu jezgru i uzrokovati razne probleme, rekao je Jablonowski.
Neki su istraživači tvrdili da postoje dokazi da bi ova zagađujuća DNK mogla biti povezana s rastućim stopama raka.
Što kažu regulatori?
Godine 1985. FDA je postavila granicu od 10 pikograma po dozi. Godine 1987. WHO je povećao svoju preporučenu granicu na 100 pikograma, a zatim ponovno na 10 nanograma (tj. 100 puta više) – granicu koju je sada usvojila FDA, izvijestio je Demasi.
Istraživači poput Leeja i McKernana kažu da ta granica ne pruža dovoljnu zaštitu u slučaju Gardasila jer je HPV DNA teško detektirati kada se veže na pomoćno sredstvo.
Jablonowski je rekao da su regulatori pri postavljanju te granice samo uzeli u obzir koliko zaostalog DNK može biti u krvotoku cjepiva – jer u tom trenutku nije postojao mehanizam kojim bi DNK mogla ući u stanicu. Međutim, kod mRNA cjepiva ovo ograničenje vjerojatno predstavlja ozbiljan rizik.
Zašto je kontaminacija DNK tako kontroverzna?
Istraživači i znanstvenici već su desetljećima bili zabrinuti zbog kontaminacije DNK u cjepivima. Međutim, prošle je godine genomski istraživač McKernan izvijestio da je Pfizerovo cjepivo protiv COVID-19 bilo kontaminirano plazmidnom DNK koja ne bi trebala biti prisutna u mRNA cjepivu.
Rekao je da to izaziva zabrinutost da bi plazmidna DNK mogla dovesti do raka ili autoimunih problema kod nekih primatelja cjepiva.
Nakon što je McKernanov laboratorij objavio svoje rezultate, a drugi istraživači ih potvrdili, Health Canada je također potvrdio da Pfizerovo cjepivo sadrži ovaj DNK.
McKernan je također izvijestio da je Pfizer skrivao ove informacije od regulatora. Prilikom proizvodnje lijeka za klinička ispitivanja, Pfizer je koristio PCR testove umjesto plazmidne DNA koja je kasnije korištena za masovnu proizvodnju. Dakle, prva verzija lijeka, za koju je FDA dala hitno odobrenje, nije sadržavala nikakvu DNK.
Kasnije se saznalo da su Modernina cjepiva proizvedena istim proizvodnim procesom – tako da su Modernina mRNA cjepiva također bila kontaminirana ostatkom DNK.
Pitanje se brzo ispolitiziralo, a oni koji su tvrdili da su cjepiva “sigurna i učinkovita” nazvali su te tvrdnje “dezinformacijama” i teorijom zavjere koja je postala poznata kao “plazmidna vrata”.
Kritičari cjepiva protiv COVID-19, poput glavnog kirurga s Floride Josepha A. Ladapoa, pozvali su regulatore da se pozabave tim problemom.
FDA je u pismu odgovora rekla da je “nakon temeljite procjene cjelokupnog procesa proizvodnje, FDA uvjerena u kvalitetu, sigurnost i učinkovitost cjepiva protiv COVID-19”. Međutim, tijelo nije pružilo nikakve dokaze koji bi poduprli ovaj zaključak.
Dr. Paul Offit, direktor Centra za edukaciju o cjepivima u Dječjoj bolnici u Philadelphiji, koji je član savjetodavnog odbora FDA-e za cjepiva protiv COVID-a – i sam je izumitelj cjepiva i vlasnik patenta za RotaTeq, cjepivo protiv rotavirusa odobreno od strane Centra za kontrolu bolesti i Prevencija (CDC) za univerzalnu upotrebu u dojenčadi – odbacio je zabrinutost koju su iznijeli MeKernan, Ladapo i drugi u YouTube videu.
Rekao je da je moguće da u cjepivima postoje fragmenti DNK, ali je nemoguće da fragmenti DNK uđu u ljudske stanice ili izazovu bolest.
Jablonowski je rekao da bi Offitovo objašnjenje imalo smisla samo ako bi biologija bila vrlo jednostavna i jasna. Ali to nije tako, rekao je. “Biologija je stvarno zbrkana i gotovo uvijek postoje iznimke.”
Imunološki sustav drugi je najsloženiji sustav i puno toga o njemu ne znamo, dodao je.
