Dobio si izravnu naredbu da se moraš cijepiti. Zašto nisi poslušao?”

Ice Cube vrlo razumno objašnjava svoje razloge – “cjepiva su napravljena na brzinu i ja se nisam osjećao sigurno.”

„Za njih nema nikakvih posljedica ako su u krivu. Ali ja snosim sve posljedice ako oni nisu u pravu.“

Upravo tako, i vidimo sada jako dobro da je tako. Nitko od zastrašitelja i ucjenjivača koji su nam gurali ta „sigurna i učinkovita cjepiva“ nema nikakvih posljedica za zločin koji su napravili. Ljudi su stradali i stradavaju i dalje, ali nitko od izvršitelja ne odgovara za to.

Žrtve se ignoriraju i mi kao da živimo u nekom paralelnom svijetu, u jednom je ta pomaknuta ekipa koja misli da su ti ubojiti pripravci spasili živote, a u drugom svijetu je teška i surova realnost u kojoj je uništena ekonomija, mala i srednja poduzeća, seljaci, jako puno djece s psihičkim problemima, milijuni ljudi koji su umrli otkako je krenula ta spasonosna kampanja te milijuni ozlijeđenih i bolesnih ljudi.

Ice Cube kaže da je htio biti primjer svojoj djeci, ostati pri svojim uvjerenjima i osigurati se da se ni djeca ne cijepe. U svojoj okolini poznaje ljude ozlijeđene od cjepiva i kaže da je teško gledati kako ti ljudi svaki dan pate. Patnja u tišini nije uvijek odgovor. Tim ljudima treba pomoći i osnažiti ih da izađu u javnost i progovore, da dobiju priznanje i pomoć koja im je potrebna.

Živimo u doba laži, u kojem je sve izvrnuto u svoju suprotnost, pa je tako ovo „novo normalno“ zapravo potpuno nenormalno i lišeno čovječnosti.

Govorenje istine se cenzurira i kažnjava, dok se laž obilato nagrađuje, odobrava i prihvaća. Časna djela i postupci se demoniziraju i osuđuju, dok se za nečasna dodjeljuju državne i institucionalne nagrade.