Mladi liječnik Krešimir Crnogaća je umro od raka gušterače, u šibenskoj bolnici. Uz njega je do samog kraja bila njegova zaručnica, također liječnica, Sanja Ćosić.
Ne znam bi li im to bilo uopće dopušteno da nisu liječnici, ali drago mi je da im je bilo. Jer to je maknulo flaster s još jedne gnojne rane u hrvatskom zdravstvu – pitanja palijativne skrbi.
Desetljećima, a pogotovo u zadnje tri godine, naši su bližnji umirali sami. I to se smatralo normalnim, kao i činjenica da u većini bolnica majke ne mogu boraviti sa svojom djecom dok su na liječenju.
Nažalost, nemirna Krešimirova smrt je bila potrebna da se dovede u pitanje način na koji se hrvatsko zdravstvo odnosi prema malenima i nemoćnima. A odnosi se krajnje okrutno.
Sanja Ćosić je imala privilegiju biti uz svog zaručnika do samoga kraja. Dakle, ovo nije isključivo pitanje dodatne doze morfija koja bi Krešimiru omogućila lakši prelazak u vječnost, već prije toga, pitanje prava da budemo uz svoje bližnje onda kada im je najteže i kada smo im najpotrebniji.
Mjesta poput Novog Marofa ili Bistre su u kolektivnoj svijesti naroda nešto poput azila za napuštene životinje. Mjesta gdje se ljude šalje umrijeti, tj. “djecu s greškom” (izraz koji sam čuo na svoje uši) nekome drugome na brigu. I ne bez razloga.
Ministrima zdravstva se bavim godinama, još od vremena Darka Milinovića. Ne zato što sam to htio, već zato što sam svojim zdravstvenim stanjem – a kasnije i zdravstvenim stanjem djeteta – na to bio prisiljen. I odgovorno tvrdim da je zdravstveni sustav jedan od najvećih kazana krađe i malverzacija u Hrvatskoj.
S druge strane, na zadnjim izborima su Hrvati najviše preferencijalnih glasova dali – Viliju Berošu. Jer im je teta na TV-u rekla da ih je Vili spasio od smrtonosnog virusa.
Istovremeno, za vrijeme hladnog pogona u zdravstvu, Vili ga je zadužio za 7 Peljeških mostova!
Ovakvih će tužnih priča, nažalost, biti sve više.
A kada se sve zbroji i oduzme, pogrebnik nije Vili. Ni Plenki. Ni Ursula von der Leyen. Ni Klaus Schwab.
Onaj tko to dopušta nas gleda iz ogledala.
Pažnja:
Epoha se svakodnevno nalazi na meti sveprisutnih cenzora koji svim sredstvima rade na našem gašenju kao alternativnog medija koji djeluje potpuno neovisno i nije ni pod čijom kontrolom. Ukoliko vam se sviđa naš rad možete nas podržati skromnom donacijom, jer svaki vaš cent presudan je u našem opstanku.
