Život me naučio da postoji manjina koja ima rješenje za svaki problem i većina koja ima problem za svako rješenje. Ja sam – kao vjerojatno i vi – odmalena učen da budem većina i moram uložiti puno svjesnog truda da budem manjina.
Tko vidi potrebu i ima želju, kretati će se prema cilju. Tko ju ne vidi i nema želju, već sada strahuje od države – nekakvih cca 25 kenjaca (20 ministara, premijer i još pokoji glavonja) – i svega što će mu oni u budućnosti zabraniti.
Odbijam biti taj tip. Ljudski me zakoni manje-više ne zanimaju. Ne samo jer su nestalni i proizvoljno doneseni, nego i jer su često u izravnom sukobu s višim zakonom – Božjim. Taj je jedini pravedan i vječan, samo prema tom zakonu osjećam obavezu.
Do sada sam više puta pisao o potrebnom napuštanju bolesnih i propadajućih sredina – gradova, izvorima energije i uzgoju hrane. Današnja tema je usko vezana uz ovu zadnju, jer da bi čovjek bio slobodan i suveren, mora ulagati u svoje zdravlje i znati se izliječiti.
Idealno, naši jedini posjeti liječniku trebali bi biti u slučaju teških lomova i drugih nesreća, u kojima je potrebna kirurška intervencija.“Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”, rekao je Hipokrat. I ta maksima stoji danas više nego ikada.
Ljudi ne samo da broje kalorije, a zanemaruju brojati kemikalije, nego gotovo nitko ne uzima u obzir nikada manju nutritivnu vrijednost hrane koju jedemo.
Naravno, dobar dio tog problema će vam riješiti vlastiti uzgoj. I ne pada mi napamet ulaziti u zečju rupu diskutiranja o najzdravijem načinu prehrane: vegani, vegetarijanci, frutarijanci, peskatarijanci, pastafarijanci, organožderi, sirovojelci, karnivori, paleo… su često sekte pune luđaka k’o šipak koštica.
Povrh toga imamo i tisuće trendova industrije zdravlja, fitnessa i ljepote, što sve zajedno čini gordijskim čvorom koji više ni najveći umovi poput Ide Prester ne mogu raspetljati.
Jedino što čovjek može je iskopati što funkcionira za njega osobno i toga se disciplinirano držati. S tim rečenim, kao cjeloživotni (prisilni, zbog preranog rođenja) fitness entuzijast, mislim da su ovo imena čije podcaste trebate poslušati po pitanju ulaganja u zdravlje – mimo Joela Salatina, Alana Savoryja i Raya Archulete, koji se bave prirodnim i održivim uzgojem hrane:
– Andrew Huberman
– Gary Brecka
– David Sinclair
– Petra Heisinger i Dalibor Petrinić
– Brigham Buhler
– Shawn Baker
Program kojeg sam ja nedavno ustanovio je sljedeći:
- Ustajanje u 6 i hvatanje prvog danjeg svjetla vani;
- Bosonogo stajanje na zemlji i vježba disanja (oksigenacija);
- Post do 13 sati, osim vode i crne kave najranije sat i pol nakon ustajanja;
- Tri vježbe (čučanj, sklek, trbuh / iskorak, zgib, trbuh) do otkaza svakih sat vremena. Pucam na kumulativni dnevni učinak umjesto da odvajam sat i pol za intenzivni trening, što si ne mogu priuštiti zbog obaveza;
- Zadnji obrok do 20h, u idealnim okolnostima jedem jednom dnevno što god i koliko god hoću.
Naravno, sve stavke su podložne vremenskim izmjenama, ovisno o dnevnim obavezama na poslovima, s djecom itd… ali sve mora biti odrađeno.
Mogu reći da s 38 navršenih godina i cjeloživotnim invaliditetom ne trošim nikakve lijekove, nemam nikakve kronične bolove, ne spavam popodne.
Upravo suprotno: na pragu četrdesetih ponovno vraćam 6-pack, bez mogućnosti trčanja ili nekog drugog oblika dugotrajnog kardio treninga. Nisam u formi života, ali bih rekao da sam u boljem fizičkom stanju od 70% vršnjaka koji su rođeni potpuno zdravi.
I planiram do kraja ove godine biti u top 10%. Imate li neku dnevnu rutinu kojom ulažete u svoju budućnost ili svoje povjerenje stavljate u Beroša, Capaka, Cecija i slična oličenja zdravlja?
