Japanski znanstvenici objavili su studiju koja pokazuje koliko su mRNA injekcije zapravo opasne.
Kada žrtve moždanog udara pokažu šiljaste proteine u cerebralnim arterijama čak i više od godinu i pol nakon što su primile eksperimentalne injekcije mRNA, to je jasno zdravstveno upozorenje.
Japanski znanstvenici sada objavljujući studiju upozoravaju na dugoročne učinke ovog globalnog masovnog eksperimenta.
Tijekom prirodnih infekcija korona virusom, ljudski organizam je samo kratko vrijeme izložen šiljastim proteinima. Ali tehnologija mRNA za kontroverzna, eksperimentalna “cjepiva” protiv korone pretvara ljudske stanice u tvornice proteina – na dugo vrijeme. Teret koji je također povezan s velikim zdravstvenim problemima.
Moglo bi se reći da konstantna proizvodnja takvih šiljastih proteina održava ljudski imunološki sustav u stalnom stanju pripravnosti – zbog čega bi trebalo govoriti o ” post-vac sindromu “, a ne o “Long Covidu”.
Ali to nije sve. Japanska studija pod naslovom “Izražavanje šiljastih proteina SARS-CoV-2 u cerebralnim arterijama: Implikacije za hemoragični moždani udar nakon cijepljenja mRNA“, ilustrira opasnost od ovog trajnog opterećenja šiljastim proteinima od ovih eksperimentalnih mRNA “cjepiva” za ljudski mozak.
Kada su pregledani mozgovi žrtava moždanog udara, i nakon gotovo godinu i pol dana u arterijama su pronađeni spike proteini. U 43,8 posto smrtnih slučajeva moždanog udara kod cijepljenih osoba.
Ozbiljni sigurnosni problemi
Istraživači su posebno istaknuli da nije bilo aktivne virusne infekcije. To su isključili uporabom zasebnih testova (otkrivanje proteina nukleokapsida, koji su česti kod takvih infekcija).
Japanski znanstvenici stoga su izrazili ozbiljnu zabrinutost oko sigurnosti ubrizgavanja gena mRNA – posebice zbog dugoročnih negativnih učinaka na zdravlje. Ovako su zaključili:
Iako se mogućnost ekspresije šiljastih proteina zbog asimptomatske SARS-CoV-2 infekcije ne može u potpunosti isključiti, ova je studija pokazala stalnu prisutnost šiljastih proteina SARS-CoV-2 u cerebralnim arterijama nakon cijepljenja mRNA. Dodatno, primijećena je određena infiltracija upalnih stanica u žilama s pozitivnim šiljcima.
Ovi rezultati izazivaju značajnu zabrinutost u pogledu biodistribucije cjepiva na bazi lipidnih nanočestica i njihove dugoročne sigurnosti. Hitno su potrebne globalne studije replikacije kako bi se potvrdili ovi rezultati i osigurala sveobuhvatna procjena sigurnosti mRNA cjepiva.
Što više vremena prolazi, više studija razjašnjava koliko je globalni masovni eksperiment mRNA zapravo opasan. Koliko je ljudi zbog toga moralo umrijeti, a do danas nisu prepoznati kao žrtve cijepljenja? To je unatoč činjenici da mnogi negativni učinci genetskih injekcija na zdravlje postaju sve očitiji.
