Iznenađujuće novosti o antibioticima, piše akademik Krešimir Pavelić.
Nema dvojbe da je otkriće antibiotika jedno od najvećih dostignuća medicine. Stoga su i činjenice u vezi s antibioticima uvijek zanimljive. Tako npr. i pitanje tko je zapravo otkrio antibiotik, koliko ga dugo treba uzimati, postoji li opasnost od uzimanja antibiotika.
Tko je zapravo otkrio djelotvornost penicilina? Često puta eliminacija potencijalnih dogmi ovisi i o spremnosti rušenju ustaljenih paradigmi. Tamo gdje se znanstvenici ne mogu oteti mišljenju koje je u suprotnosti s postojećim paradigmama, znanstveni je napredak nemoguć. Spomenimo primjer otkrića penicilina te pokušajmo odgovoriti na pitanje zbog čega je taj lijek 67 godina bio nezapažen.
Na ovo pitanje u naslovu potakla me knjiga Gwyn Macfarlaine Howard Florey The Making of Great Scientist (Oxford University Press, 1979) koju je odlično interpretirao I. R. Cohen u svojoj knjizi „Kiša i uskrsnuće (uz odličan prijevod S. Vuk.Pavlovića, izdavač KruZak, Zagreb, 1917). Naime Cohen komentira odnos znanosti i Talmuda, Ta se dva pojma značajno razlikuju: religija se veže uz određena vjerovanja u višu silu i obavezuje na njeno obožavanje dok se znanost odnosi na poznavanje materijalnog svijeta i određuje kako to znanje polučiti i razvrstati. Cohen tvrdi da razumijevanje stvarnosti raste s porastom broja podataka -što više podataka to više mudrosti. „Nevolja je u tome da se podaci mogu previdjeti kao činjenice ako znanstvenik nije pripremljen da ih razumije i kao činjenice protumači.“
Nedvojbeno je da je otkriće penicilina a potom i drugih antibiotika dovelo do ogromnog obrata u medicini. Na pitanje tko je i kada otkri penicilin udžbenici spremno navode: škotski liječnik i mikrobiolog Alexander Fleming 1929. godine. Međutim u citiranoj ćete knjizi pročitati da je penicilin otkrio još 1871. engleski kirurg, eksperimentalni patolog te pionir antiseptičke kirurgije Joseph Lister i upotrijebio ga za liječenje vlastite kožne zaraze. Devet godina nakon Flemingova članka o penicilinu Ernst Chain i Howard Flurey istražuju penicilin te njegovu produkciju u velikim količinama kao i upotrebu u 2. svjetskom ratu. Oba ova znanstvenika zajedno s Flemingom podijelila su Nobelovu nagradu 1945. godine za otkriće penicilina. Dakle, proteklo je 67 godina da penicilin uđe u bazu podataka. Cohen kaže „Znanstvenici koji su penicilin vidjeli ali ga nisu opazili bili su doduše veliki umovi, ali nisu razumjeli stvarnu ulogu penicilina, vjerojatno što nisu bili izvan tadašnje paradigme“. Dakle, podaci su dani svima ali ih mogu razumjeti samo oni koji su spremni uvidjeti njihov smisao.
Osvrnimo se nadalje na iznenađujući i zanimljiv rad objavljen nedavno u Open Forum Infectious Diseases u kojem se doslovno tvrdi: „Pravilo „uvijek popijte cijelu kuru antibiotika” možda je zastarjelo“. Istraživanja su pokazala da su kraće kure uzimanja antibiotika učinkovite kod mnogih infekcija te bi mogle smanjiti nuspojave i otpornost na lijekove. Članak definitivno ruši dogmu o trajanju uzimanja antibiotika većine infekcija.
George Citroner piše „Unatoč desetljećima javnozdravstvenih poruka kojima se ljude potiče da do kraja iskoriste propisanu kuru antibiotika, istraživanja sugeriraju da kraće liječenje može biti jednako učinkovito kod mnogih infekcija
Ova promjena dovodi u pitanje dugotrajno pravilo ukorijenjeno u navikama pacijenata i medicinskoj praksi te naglašava potrebu za personaliziranim planovima liječenja umjesto univerzalnih preporuka koje vrijede za sve.
Studija, objavljena u časopisu Open Forum Infectious Diseases, obuhvatila je 1475 odraslih osoba diljem Sjedinjenih Država. Gotovo 90 posto ih je čulo i prihvatilo poruku da „uvijek završe s antibioticima“. Šezdeset posto reklo je da se osjećaju ugodnije uzimajući dulje liječenje respiratornih infekcija poput upale pluća, iako dokazi upućuju na to da kraći tretmani mogu jednako učinkovito ukloniti infekciju, smanjujući potencijalne nuspojave.
George Citroner piše kako je Izvorni savjet imao za cilj spriječiti preživljavanje bakterija i uzrokovati ponovnu infekciju ili razvoj otpornosti. Međutim, novije studije pokazuju da kod nekih infekcija kraći tretmani učinkovito uklanjaju bakterije bez povećanja rizika od štete. Kraći tretmani antibioticima smanjuju vjerojatnost otpornosti na antibiotike, kao i poremećaja crijevnog mikrobioma pa su se grupe poput Američke akademije za pedijatriju iz tog razloga okrenule standardu „kraće je bolje“. Dulji tretmani, s druge strane, mogu poremetiti normalne bakterije u tijelu, povećavajući rizik od gastrointestinalnih problema, alergijskih reakcija, sekundarnih infekcija i otpornosti.
Preporuke o dužini uzimanja antibiotika sežu otprilike 60 godina unatrag, u vrijeme istraživanja streptokokne upale grla, kada kraće terapije penicilinom nisu uspjele spriječiti pneumokoknu groznicu kod djece. To je potom među zdravstvenim djelatnicima postalo „općeprihvaćeno saznanje” da je 10 dana optimalno vrijeme liječenja.
Ne mogu se sve infekcije liječiti kraćim terapijama. Odgovarajuće trajanje liječenja ovisi o vrsti infekcije, njezinoj lokaciji i težini te o imunološkom odgovoru pacijenta. Antibiotici djeluju samo na bakterije. Gljivične infekcije koje zahvate duboka tkiva ili krvotok često zahtijevaju mjesece liječenja antimikoticima, za razliku od većine bakterijskih infekcija koje se liječe danima.
Za uništavanje određenih bakterija također je potrebno više vremena; tako Mycobacterium tuberculosis (uzročnik tuberkuloze) zahtijeva 6 do 9 mjeseci liječenja kombinacijom više lijekova kako bi se u potpunosti iskorijenio.
Dubina infekcije također utječe na trajanje liječenja. Za nekomplicirane infekcije kože, poput celulitisa, može biti dovoljno svega 5 do 7 dana uzimanja antibiotika. Infekcije na mjestima sa slabijom prokrvljenošću zahtijevaju dulje liječenje jer je potrebno više vremena da lijek na tim područjima postigne djelotvornu koncentraciju.
Liječenje kompliciranih infekcija traje dulje. Jednostavna infekcija mokraćnog sustava kod inače zdrave osobe često se može izliječiti u roku od 3 do 5 dana. No, ako se infekcija proširi na bubrege ili u krvotok, razdoblje liječenja produljuje se na 7 do 14 dana ili dulje.
Na trajanje liječenja antibioticima utječe i stanje pacijentova imunološkog sustava. Snažan imunološki sustav obavlja veći dio posla; antibiotici trebaju samo ukloniti dovoljan broj bakterija kako bi prirodni obrambeni mehanizmi tijela mogli preuzeti i dovršiti posao.
The ‘Always Finish Your Antibiotics’ Rule May Be Outdated | The Epoch Times
