Problemi suvremene medicine, piše akademik Krešimir Pavelić.
Na temu „Otvoreno o medicini“ izdavačka kuća TELEdisk organizirala je konferenciju 3. listopada ove
godine. Na konferenciji su osim mene sudjelovali s izlaganjima akademkinja Vida Demarin, Denis
Urošević Beroš i Ninoslav Novak. Vida Demarin govorila je o neuroplastičnosti mozga – kako se mozak
može oporaviti. D. Urošeić- Beroš govorio je o pošasti bolesti štitne žlijezde – što treba poduzeti kako bi
ona bila zdrava. Ninoslav Novak govorio je o ivermektinu, mebendazolu i ferbendazolu – zajedno protiv
raka. Govornici su autori čije su knjige objavljene u izdanjima TELEdiska.
U svojem sam izlaganju naglasio kako modernu medicinu možemo pojmiti na dva načina: kao izuzetno
uspješnu što se očituje u napretku invazivnih i hitnih intervencija ali i istovremeno loše organiziranu,
farmaceutiziranu medicinu koja je podlegla procesu industrijalizacije. Tražeći u literaturi razloge tog
nezadovoljstva naišao sam na nekoliko naglašenih problema: funkcioniranje međunarodne zdravstvene
agencije, poglavito Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), negativni utjecaj politike na zdravstvo,
problem s izdavaštvom u zdravstvu (vrhunski znanstveni časopisi), problemi s lijekovima i cjepivima,
problemi u javnom zdravstvu, utjecaj vanjskih noksi na zdravlje, nesporazumi oko klimatskih promjena
te postojeće dogme u zdravstvu.
Nešto je u medicinskoj praksi u prijašnjim razdobljima izazivalo ogromno povjerenje, iako je očekivani
životni vijek u zapadnoj Europi, domovini moderne medicine, za muškarce prije 20. stoljeća bio samo
oko 47 godina. Unatoč tome što nisu znali mnogo o biologiji i mogli su uspješno liječiti vrlo malo bolesti,
liječnici u 19. stoljeću bili su vrlo cijenjeni. Jedan od problema je i nedovoljna pažnja koju liječnik
posvećuje pacijentu. Ljudi svakodnevno, suočeni s dnevnim problemima u ostvarenju svojih medicinskih
potreba za koje ne dobivaju u mnogim slučajevima adekvatan odgovor i njegu, postavljaju legitimna
pitanja poput: Imamo li dobru medicinu, Kako 'ozdraviti' medicinu ili Ide li medicina u dobrom smjeru i
sl. (dokument NIH)
Međunarodne zdravstvene organizacije okrenule su se interesima krupnog kapitala. SZO se mimo znanja
ili svjesnosti javnosti preobratila u opasnu, privatnu instituciju; 194 zemlje članice, koje participiraju sa
svega 16 % financijskih prihoda samo su politički i financijski paravan za njezino postojanje i djelovanje.
Utjecaj politike na današnju medicinu može biti razarajući. U pitanje je dovedeno mnogo toga: medicina
zasnovana na dokazima, informirani pristanak, Hipokratova zakletva, primum non nocere (u slobodnom
prijevodu „ako ne možeš pomoći nemoj ni naškoditi”) itd. Upravo se u ovih nekoliko godina tzv.
pandemije urušilo se dosta toga što je krasilo medicinu. Možda je najupečatljiviji primjer izbjegavanje
znanstveno dokazanih činjenica, lažiranje odnosno provođenje studija na znanstveno neadekvatan način
ili kriva interpretacija kliničkih studija, korupcija.
Kad je riječ o cjepivima i cijepljenju ovdje ću se ograničiti samo na mRNA “cjepiva”. Najnoviji članak objavljen u poznatom medicinskom časopisu British Medical Journal navodi kako injekcija mRNA protiv Covida-19 nije cjepivo. To je niz genetskih uputa obavijenih lipidnim nanočesticama. Te upute daju informacije za sintezu proteina.
Dakle, to nije imunizacija već programabilna tvornica koja se bez dozvole primaoca ugrađuje u tijelo. mRNA tzv. cjepivo je zapravo distribucijski sustav za bioterorizam (BMJ 2026:394 doi; https:///doi.org/10.1136/bmj-2026-100806). Navodi se nadalje kako je podignuta tužba protiv bivšeg američkog predsjednika Bidena i njegove administracije (injekcije protiv Covida-19 pretvaraju tijelo u tvornicu biološkog oružja).
Iz tužbe je vidljivo je do sada samo u SAD ustanovljen je ogroman broj smrtnih slučajeva u vezi s injekcijama (spominje se brojka od 1,6 smrtnih slučajeva povezanih s injecijom protiv Covida). Harvardska studija tvrdi da je to samo 1% ukupnog broja mrtvih koji se povezuju s mRNA „cjepivom“. Dokazano je kako se lipidne nanočestice akumuliraju u Jajnicima, Jetrima, nadbubrežnim žlijezdama.
Kad je riječ o vanjskim noksama vrlo često ćemo čuti o tome kako nam je zdravlje izloženo brojnim štetnim čimbenicima. Najčešće se spominju, toksična cjepiva, hrana, zrak, voda a u novije vrijeme i toksični otpad. Nevjerojatno je da pored znanstvenih dokaza nema volje da se razriješi dilema oko toga što je od svega istina. Već sam pogled na studije koje negiraju bilo kakvu štetnu vezu izazivaju sumnje (sukob interesa istraživača, naručitelji studija a u posljednje vrijeme i sudski epilozi o izmišljanju rezultata). Sve dok se ne raščiste spomenute dileme oko potencijalne štete za zdravlje, ljudi će živjeti u neizvjesnosti.
Na temu problema u medicine izaći će knjiga na hrvatskom te na engleskom jeziku. Problemi se posebno odnose na kronične bolesti ali i na lošu organizaciju u nekim zemljama. Spoznaje koje detektiraju probleme u medicine možda doprinesu njezinoj učinkovitosti. Sa sadašnjim stanjem ne možemo biti zadovoljni.
