Proizlazi li subjektivno svjesno iskustvo iz fizičkih procesa u mozgu?, piše akademik Krešimir Pavelić
Jedan od središnjih izazova moderne znanosti jest mogu li se svijest i misao u potpunosti objasniti fizičkim procesima ili predstavljaju pojavne (emergentne) fenomene koji nadilaze isključivo materijalna objašnjenja.
Jedno od temeljnih pitanja jest kako se svijest može razumjeti unutar fizičkog Svemira. Kako povezati mentalno s fizičkim i kemijskim entitetima? Znanstvenici, posebno filozofi, a u novije vrijeme i fizičari, bavili su se i još uvijek se bave ovim pitanjem. Religijske tradicije dugo su pružale relativno jednostavna i nedvosmislena metafizička objašnjenja za svijest i duhovnu dimenziju ljudskog postojanja, dok se znanost i dalje bori s njihovim fizičkim tumačenjem. Fizičari se, naime, ne mogu pomiriti s nematerijalnim objašnjenjem duhovnog.
Naime, naslijeđeni koncept klasične fizike su čestice ili valovi. Dublji problem bio je mogu li se svijest i subjektivno iskustvo ikada u potpunosti objasniti samo materijalnim procesima. Treba navesti da je u raspravama o umu važno razlikovati spoznaju, koja se odnosi na obradu informacija i rasuđivanje, i svijest, koja se odnosi na samo subjektivno iskustvo.
Kako svjesno iskustvo može nastati iz fizičkih i kemijskih procesa u mozgu? Možda se Heisenberg najviše približio ovom pitanju svojim kvantnim skokovima, koji su, uzimajući u obzir prethodno pitanje “materijalnosti objašnjenja misli”, što je prilično dobro objašnjeno u svojoj knjizi “Prostor, vrijeme, materija” teorijskog fizičara Nikole Zovka (Artresor Zagreb 2002).
Heisenbergov koncept kvantnih skokova doista je osporio klasičnu ideju da su svi prirodni procesi kontinuirani i potpuno deterministički. U tom smislu, neki autori vide moguću analogiju sa sviješću, gdje se misli mogu pojaviti kao jedinstvene pojave koje se ne mogu u potpunosti objasniti zbrojem njihovih fizičkih komponenti. Mnogi moderni fizičari vjeruju da se konceptualni napredak u fizici u konačnici može svesti na materijalne procese.
Međutim, drugi tvrde da takva objašnjenja ostaju nedostatna kada se bave sviješću i mišlju. Misao kao cjelina gubi svoju bit čim se svede na skup sastavnih dijelova. Sukladno tome, isključivo materijalna objašnjenja možda nisu dovoljna da u potpunosti objasne prirodu svjesne misli. Svako svjesno iskustvo pojavljuje se kao integrirana cjelina, a ne samo kao skup zasebnih komponenti. Potpuna misao nije samo skup njezinih komponenti. To je nova kvaliteta.
Priroda cjelovite misli bitno se razlikuje od njezinih komponenti. Korisna analogija može se pronaći u hadronskoj fizici, gdje vidljive čestice nastaju iz temeljnih sastavnica čija pojedinačna svojstva ne opisuju u potpunosti cjelinu. Hadron je jedan i nedjeljiv, ali ima vrlo složenu kvarkovsku strukturu. Poput svjesne misli, kvantni sustav može pokazivati svojstva koja se pojavljuju samo na razini cjeline.
Niels Bohrova poznata izjava još je uvijek relevantna: “Život će uvijek biti čudo i samo će se naš pristup njegovom razumijevanju promijeniti.” Trenutno je pitanje može li se svaki složeni sustav, uključujući i biološke, objasniti svojstvima sastavnica koje ga grade. Fizičari su podijeljeni po tom pitanju. Neki tvrde da se ne mogu sva svojstva složenih sustava, posebno bioloških, objasniti svojstvima temeljnih sastavnica. Ova rasprava je temeljne prirode, budući da ne znamo ni što su sve te sastavnice niti koja su njihova svojstva.
„Ljudska svijest ne može se objasniti s gledišta fizike, dok neki tvrde da ne postoji ništa što živa bića rade, a što ne možemo razumjeti s gledišta da su ta bića sastavljena od atoma koji se ponašaju prema zakonima fizike.“ Je li čovjek u konačnici samo skup kvarkova i leptona (subatomskih čestica koje nisu podložne jakim interakcijama) organiziranih od strane četiri temeljne sile prema nekoj veličanstvenoj formuli? Ove 4 sile su: gravitacija, elektromagnetizam, jake i slabe nuklearne sile. Ove 4 temeljne sile su univerzalna svojstva materije. Mnoštvo različitih objekata u svemiru rezultat je kombiniranog djelovanja ove četiri sile. Sukladno tome, jedno od najdubljih neriješenih pitanja u znanosti ostaje proizlazi li svijest u konačnici iz fizikalnih zakona ili drugi principi koji još nisu shvaćeni objašnjavaju ovaj fenomen. Odgovor može zahtijevati nova otkrića u fizici, ali i fundamentalno novi način razmišljanja o samoj stvarnosti.
