Korupcija u medicini puno je opasnija od korupcije u, primjerice, građevini. Ako netko legalizira nepostojeću zgradu, ili nekoliko puta naplati farbanje istog tunela, šteta je uglavnom samo financijska.
Međutim, ako netko iz osobnih interesa (prihoda koje dobiva od određenog proizvođača lijekova) lažno, ili iskrivljeno prikazuje znanstvene činjenice, a pri tome još prikriva da dobiva sponzorstva, projekte i sl. od tog proizvođača, to ima daleko štetnije posljedice za sve nas. U toj situaciji osobni interesi te jedne osobe mogu utjecati na donošenje nekih odluka koje utječu na zdravlje milijuna ljudi.
Takve oblike korupcije moralo bi se puno aktivnije otkrivati i kažnjavati. Primjerice postoji opravdana sumnja da su pri donošenju brojnih odluka u pandemiji značajnu ulogu imali osobni interesi, koji su prikrivani interesima javnog zdravlja. Primjerice osobe koje su nam prodavale testove, odlučivale su o cijeni i opsegu testiranja.
To je nešto što nadležne službe mogu provjeriti u nekoliko minuta. I kod odluka o Covid-potvrdama postoji velika sumnja, jer su čak i javno opravdavane interesom poticanja prodaje cjepiva, no tu je teško znati jesu li osobe koje su to govorile i radile to radile iz osobnog interesa, ili su samo bile zavedene autoritetom onih koji su bili korumpirani…
