Svatko od nas si češće postavlja to pitanje kada se probudi umoran nakon 8 sati „regenerirajućeg“ sna. Je li moguće da suvremeni san nije biološka nužnost, nego namjerno učitan program koji upravlja nama? Ili ljudi nekada uopće nisu spavali, a njihova je svijest funkcionirala prema potpuno drugačijim pravilima?

Uronimo u ovu duboku, mračnu hipotezu koja se provlači kroz najnovije teorije o promjenama svijesti. Ovo nije teorija zavjere – to je buđenje spoznaje da ovdje očito nešto ne štima. A da bismo razumjeli san, moramo se vratiti na početke industrijalizacije i obitelji koja je stajala iza najvećih promjena u ljudskoj biologiji – Rockefellerima.

Industrijalizacija sna – kako su Rockefelleri standardizirali našu nesanicu

Prije nego što je nastupilo industrijsko doba, ljudi su spavali u dvije faze – takozvani bifazični san. Budili su se usred noći na sat ili dva, meditirali, vodili intimne razgovore, čitali uz svijeće. To je bio prirodni ritam Starog Čovjeka.

A onda je došla industrijska revolucija, a s njom i obitelji poput Rockefellera, koje su imale viziju – ne samo kontrole tržišta, nego i kontrole samog čovjeka.

Uvođenje umjetne rasvjete i nametnutog osmosatnog sna nije bilo slučajno. Bio je to prvi korak prema:

• prekidu s prirodnim dnevnim ritmom – odvajanju čovjeka od ciklusa Mjeseca i Zemlje;
• uvođenju standardizacije – uspavljivanju masa u isto vrijeme kako bi se njima lakše upravljalo;
• stvaranju prozora za intervenciju – noć je postala vrijeme servisiranja populacije.

Rockefelleri su, putem svojih zaklada i utjecaja u medicini, nametnuli model spavanja koji je pogodan za tvornice, a ne za čovjeka.

San kao idealan trenutak za intervenciju. Tko provaljuje u našu glavu?

Upravo se noću događa sva magija – ona mračna strana kontrole uma. Kada je tijelo u stanju smanjene vibracije, a svijest zalazi dublje, naše zaštitno polje slabi. Postajemo otvorena kuća.

Tada je idealan trenutak za:

• učitavanje straha i krivnje – tjeskobni snovi, noćne more koje nakon buđenja ostavljaju metafizički trag tijekom cijelog dana;
• pojačavanje žudnje – poticanjem niskih vibracija koje nas odvajaju od povezanosti s Izvorom;
• brisanje neugodnih sjećanja – koliko nas se probudi s osjećajem da je nešto važno uklonjeno iz sjećanja, a ostao je samo čudan nemir?

To objašnjava zašto se većina ljudi budi umorna unatoč „zdravom“ snu. Taj san ne regenerira – on obrađuje i učitava nove programe. A taj sustav osmislili su oni koji znaju da kontrola populacije počinje kontrolom svijesti.

Rockefellerova eugenika – san kao sredstvo depopulacije i upravljanja stadima

Tu dolazimo do srži. Obitelj Rockefeller bila je duboko uključena u eugeniku – znanost o „poboljšanju rase“. Ali njihov pravi cilj nije bio poboljšanje, nego smanjenje populacije i stvaranje podijeljenog društva kojim se može upravljati.

Kako se san uklapa u taj plan?

• slabljenje volje – kronični umor čini ljude apatičnima, podložnima sugestiji i nesposobnima za pobunu;
• snižavanje vibracija – što je vibracija niža, lakše je upravljati emocijama i poticati autodestruktivna ponašanja (loša prehrana, sukobi, depresija);
• nedostatak mentalne jasnoće – nesvjestan um ne postavlja pitanja. Ne preispituje sustav.

Rockefelleri su putem medicinskih i obrazovnih zaklada u društvenu svijest uveli uvjerenje da je 8 sati sna „zdrava norma“. U međuvremenu, to je bila jedna od karika u lancu kontrole populacije. Uz cijepljenje, fluoriranje vode i prerađenu hranu – san je postao sredstvo za održavanje masa u stanju spremnosti za… ništa.