Oboje stavljaju profit na prvo mjesto. I jedni i drugi znaju prodavati na otvorenom. Trgovac ima štand, a doktori osim štanda mogu imati i šareni autobus s kojim trube po ulici pozivajući na okupljanje radi cijepljenja ili prodaje krema protiv papilona.

Obje skupine su i jednako snalažljive. Trgovac i mjeri i slaže robu i kuca na kasi. Doktori na vrhuncu karijere glavno su lice ekrana odakle pozivaju narod na odgovornost a kad popularnost ili potreba za njima malo opadne onda se oni majstorski prešaltaju na zadnje stranice novina ili pri dno raznih web portala odakle u manekenskoj pozi nude mast protiv gljivica.

Trgovac vas najviše voli ako mu ostavite viška novca od računa, a doktori su ovdje ipak zahtjevniji. Njima je prihvatljiv samo pršut, maslinovo ulje i 1000 eurića za džepić. Da doktoru date sitno kao i trgovcu čekali biste red za rendgensko snimanje najmanje pet godina.

Trgovac može zaposliti i pomoćnika ako mu se posao poveća, ali će uvijek paziti da zaposli čistu i pristojnu osobu, jer mu o tome ovisi daljnji napredak u poslu.

Doktori o tome ne moraju puno brinuti. Njima su prihvatljive i prostitutke u bordelu ako su dobro podučene kako napraviti cijepljenje mušterija. Takvih smo primjera imali mnogo u jeku plandemije. Prostitutke su nudile sniženje za seksualne usluge ako mušterija prihvati i uzme pun paket sa špricom.

Nijansi sive između trgovaca i doktora ima mnogo. Negdje su više, a negdje manje slični. Bitno je da u svakoj usporedbi među njima trgovac na kraju ipak uvijek uspije izaći kao bolji čovjek, jer u lažima i kriminalu nikad ne može prešišati doktore. Čast rijetkim empatičnim iznimkama koji se još uvijek ponašaju kao ljudi i kojima je pacijent iznad profita.