Npr. svake godine kad bi javili na televiziji da je stiglo cjepivo protiv gripe doslovce je bila navala umirovljenika na našu ordinaciju. Onda bih ja pokušavao odgovoriti ljude od toga da se cijepe. Mi bi inače fakturirali cijepljenje kao DTP HZZO-u, ali meni je bilo bitnije zdravlje ljudi od novaca.

I uglavnom, otprilike 2/3 ljudi bih ja uspijevao odgovoriti. Sjećam se jedne umirovljenice koja me poslušala, veli – cijeli starački dom je dobio gripu, jedino ja nisam. Jedan drugi pacijent me odbio poslušati pa je imao gadne nuspojave nakon čega se više se nije htio cijepiti.

Ja sam to tako radio, jer sam postupao po svojoj savjesti, nisam se vodio načelom – nije moja odgovornost kad je jasno da im ja to ubrizgavam. Pokušao bih informirati ljude što više pa tko se cijepi – odgovornost je na njemu samome.

Takvi ljudi kao što sam ja nisu potrebni ovom zdravstvenom sustavu. Da sam ja kojim slučajem radio isti posao u vrijeme korone, radio bih to isto, vjerojatno bih davao i lažne potvrde o cijepljenju onim ljudima koji se ne bi htjeli cijepiti. Takav sam čovjek, volim ljude.

Ali eto, kao što rekoh, takvi nisu dobrodošli u zdravstvu. Potrebni su im oni koji će napraviti ono što im se kaže. Ja nikad nisam bio takav niti ću ikada biti.

Najjednostavniji način da odvratiš pacijente od cjepiva je da im čitaš službene nuspojave navedene u uputama, uvijek je to duga lista, plus neku anegdotu, primjerice loše iskustvo od nekog pacijenata nakon cjepiva. To je bila dosta učinkovita metoda. Koliko mi je poznato drugi medicinski tehničari to nikad nisu radili, nema tu puno razmišljanja, montiraš iglu na špricu, prebrišeš mjesto uboda, pitaš je li alergičan na što i ubrizgaš cjepivo čiji sastav u pravilu ne znaš.