Postavljam pitanje kako bivšim tako i sadašnjem ministru: “Kada ćemo za novac koji izdvajamo za zdravstvo imati i liječnike?” Ne zanima me sadašnje stanje, kao ni prijašnje. Ako dajemo i izdvajamo, onda i trebamo dobiti. Sebe ne smatram građankom petoga reda i uz dužno poštovanje medicinskim sestrama i tehničarima, oni nemaju što raditi liječnički posao. Zna se tko što radi.
Ovdje se radi o velikoj odgovornosti. I sama sam medicinska sestra pa znam koja je odgovornost odlučivati o tuđem životu. Dragi bivši, sadašnji i budući ministri zdravstva, spustite malo svoj pogled sa svojih oblaka i visina na nas male ljude iz kojih ste i vi potekli i ne zaboravite – sva taština, napuhani ego, prepotencija, umišljenost, bahatost i nedodirljivost neće vas obraniti niti sačuvati jednoga dana kada i za vas dođe vaša ura odlaska s ovoga svijeta.
Ni po čemu niste bolji od nas. Jednako se goli rađate kao i mi. Rađate se kao budući ljudi kojima je dato da tijekom života njegujete, gradite, usavršavate i iskazujete ljudskost ili da zbog vlasti, časti i moći odaberete bešćutnost.
Jedno dijete jedne obitelji jednako je dijamantu. Ono je život, ono je snaga, ono je vjera u bolje sutra. Ono je nada, ono je radost i ono je razlog postojanja i borbe za život! Mi smo našim roditeljima dragulji, a nama su naša djeca dijamantne ogrlice koje tijekom života gladimo da bi zasjale svojom ljepotom i bogatstvom, a ne da im se sjaj zatomi i ugasi.
Iskreno vaša Mirjana Gaura – jedna od onih dole na zemlji
