Što bi se dogodilo kada bi “moderna” medicina odjednom nestala?
U svojoj provokativnoj knjizi “Što ako bi medicina nestala?” sociolozi Gerald E. Markle i Frances B. McCrea osporavaju osnovne pretpostavke suvremene zapadne medicine.
Iznose uvjerljive argumente da njegova odsutnost možda i nije takva katastrofa kao što bi mnogi pomislili.
Knjiga istražuje dalekosežne posljedice svijeta bez liječnika, bolnica i lijekova – ne samo ekonomske posljedice, već i u smislu javnog zdravlja i individualne dobrobiti.
Njihov argument temelji se na iznenađujućim statistikama i previđenim činjenicama koje sugeriraju da moderna medicina zapravo može uzrokovati više štete nego koristi.
S ekonomskog gledišta, zdravstvena industrija je ogroman div, koji predstavlja otprilike 15% BDP-a u SAD-u (u Hrvatskoj je to oko 7,8%) i zapošljava milijune ljudi. Međutim, McCrea provokativno tvrdi da bi nestanak medicine imao mali utjecaj na stopu bolesti i smrtnosti.
Alarmantirajući podaci podupiru ovu tvrdnju. Ispravno propisani lijekovi uzrokuju dva milijuna ozbiljnih nuspojava u SAD-u svake godine, što rezultira sa 106 000 smrtnih slučajeva. Zbog toga su lijekovi peti vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Državama.
Bolničke infekcije odnesu 88 000 života, dok medicinske pogreške i nepotrebne operacije doprinose desecima tisuća više. Zajedno, ovi medicinski izazvani smrtni slučajevi čine otprilike 11 posto svih smrtnih slučajeva. To je broj koji vas tjera na razmišljanje o nedostacima zdravstvenog sustava.
Placebo efekt dodatno potkopava povjerenje u konvencionalne tretmane. Studije pokazuju da placebo u mnogim slučajevima može konkurirati učinkovitosti pravih lijekova, što postavlja pitanja o stvarnoj potrebi korištenja mnogih od njih.
U međuvremenu, alternativna medicina, kojoj vjeruje više od 40 posto ljudi, industrija je vrijedna 21 milijardu dolara. To ukazuje na rašireni skepticizam prema tradicionalnoj zdravstvenoj skrbi.
Markle i McCrea tvrde da javno zdravstvo usmjereno na prevenciju na razini cijele populacije, a ne na individualno liječenje, nudi učinkovitiji model koji je ujedno i manje zapleten u zamke medicinsko-industrijskog kompleksa.
Autori raspravljaju o osnovnim pretpostavkama medicinskog modela i otkrivaju njegov redukcionistički pogled na zdravlje kao puku odsutnost bolesti, dihotomiju uma i tijela te mehanistički pristup ljudskom tijelu. Tvrde da ti principi ignoriraju kulturne i bihevioralne čimbenike, što dovodi do fragmentirane i često neučinkovite zdravstvene skrbi.
Liječnici primarne zdravstvene zaštite, čuvari ovog sustava, u prosjeku provode samo 19 minuta s jednim pacijentom, često prekidajući pregled unutar 22 sekunde.
Preventivni pregledi poput mamografije i testova specifičnog antigena prostate (PSA) često daju lažno pozitivne rezultate, što dovodi do nepotrebnih intervencija bez poboljšanja ishoda liječenja pacijenata.
Na primjer, stopa smrtnosti od raka dojke nije se promijenila od 1930. godine, unatoč napretku u probiru i liječenju.
Kirurgija nije ništa bolja. Mnogi postupci poput carskih rezova, histerektomija (uklanjanje maternice) i zahvata na srcu izvode se nepotrebno. Studije pokazuju da lažne operacije mogu biti jednako učinkovite kao i prave (placebo efekt).
Iako medicina spašava živote u kritičnim slučajevima, hitna medicina se bori s teretom sistemskih nejednakosti, ostavljajući neosigurane i marginalizirane ljude u SAD-u ovisnima o preopterećenoj sigurnosnoj mreži.
U Hrvatskoj, s druge strane, postoje duga razdoblja čekanja za pacijente koji nemaju novca za “doplatu” operacije, što se ostvaruje u obliku naknade za “odabir operatera”.
Središnje pitanje knjige nije toliko obrana ukidanja zapadne medicine kao takve, već razotkrivanje njezinih proturječnosti. Medicina spašava živote, ali ih istovremeno i ugrožava. Cvjeta kao ekonomska sila, a opada kao imperativ javnog zdravstva.
Zaključak
Rad Markle i McCrea potiče promjenu paradigme prema holističkoj, integrativnoj zdravstvenoj skrbi koja daje prioritet prevenciji i prepoznaje granice medicinske intervencije.
Njihova kritika je poziv na preispitivanje zdravstvene skrbi – one koja uravnotežuje skepticizam s nadom i tradiciju s inovacijama u potrazi za zdravijom budućnošću.
Knjiga “Što ako bi medicina nestala?” u konačnici je katalizator za dijalog, izazivajući čitatelje da se suoče s neugodnim istinama o institucijama kojima povjeravamo svoje živote. Ne poziva na kraj medicine, već na njezinu evoluciju prema sustavu koji više liječi nego što šteti.
