U ovom trenutku više od 500 milijuna ljudi pati od depresije, što je čini jednom od najrasprostranjenijih bolesti današnjice.
Žene obolijevaju dvostruko više od muškaraca a najčešće pogađa ljude između 15 i 45 godina. U budućnosti će depresija zbog stresnih životnih događaja, usamljenosti i suvremenog načina života biti glavna duševna bolest na svijetu. Depresija je najznačajniji čimbenik rizika za samoubojstvo, a oko 80% ljudi koji pokušaju samoubojstvo ispunjava kriterije za dijagnozu depresije. Milijun ljudi se ubije godišnje, dok 20 puta više njih pokuša samoubojstvo.
Ove grozne brojke oslikavaju današnjeg čovjeka koji je iz svog života izbacio Boga, a kada čovjek izbaci ispravnu duhovnost iz života onda postane izgubljen. S obzirom da je pod stalnim napadima sa svih strana, jednostavno je nemoguće obraniti se samo svojim snagama, a većina ljudi ne želi potražiti pomoć, pogotovo ne od Boga jer bi tim činom morali drastično promijeniti svoj način života. Onda bježe od rješavanja problema kupujući nove stvari ili putujući sve dalje i dalje, misleći kako će bijegom pronaći mir. Čovjek koji je u depresiji zapravo se predao i odustao od borbe za svoj boljitak. Depresija je ljubav koju nismo dali drugima, a koju smo dali izlascima, putovanjima, materijalnom, novcu, grijehu. Prvo se čovjek navikne na grijeh, onda ide depresija, pa očaj, a najgori slučajevi završe samoubojstvom.
Stvarni broj Hrvata koji pate od depresije je preko pola milijuna, dok je stopa samoubojstava 40 do 50% viša od svjetskog prosjeka. Ako uzmemo u obzir da se 80% Hrvata izjašnjava kao kršćani katolici, kako je onda moguće da je toliko ljudi beznadno?
Odgovor leži u tome što se mi kao narod prikazujemo za nešto što zapravo nismo, a to navedene brojke i potvrđuju. Mi smo nažalost duhovno neodgojen narod pa nije niti čudno što su podaci ovako porazni. Tko od nas koji se izjašnjavamo kao kršćani katolici čita Bibliju; tko ju je pročitao; tko se trudi živjeti po Božjim zapovijedima; tko se trudi ne ulaziti u sedam smrtnih grijeha? To je temelj naše vjere i trebao bi biti temelj našeg ponašanja. U Knjizi proroka Hošee stoji: “Tko je mudar, neka shvati ovo, i razuman, neka spozna! Jer pravi su putovi Gospodnji: pravednici hode po njima, a grešnici posrću na njima.” Nije lako živjeti kršćanskim životom u vremenu u kojem je takav život ismijan i od većine ljudi odbačen, ali takav život donosi pravi mir i radost u život pojedinca i takvim životom čovjek zapravo izbjegava situacije koje ga mogu dovesti do depresije i razmišljanja o samoubojstvu.
Znakovi depresije i očaja su (obrnuta) oholost i nevjera. Juda Iškariotski se raskajao i pao u očaj dok se Šimun Petar pokajao, rasplakao i ponizio pa ga je Isus uzdigao. Kada se kajemo Duh Sveti se pokreće u nama pa se kajanjem približavamo Bogu. Grijeh je otrov i majka smrti, a kajanje je protuotrov i majka života.
Već duže vrijeme živi jedan paradoks u kojem mladi Hrvati koji sebe smatraju domoljubima i izjašnjavaju se kao vjernici većinski slušaju narodnjake, turbofolk i trap folk- tužne, depresivne i hedonističke pjesme upakirane u brzi ritam. Uz njih uvijek idu alkohol, stimulativne droge i/ili blud. Ljudi koji slušaju takvu glazbu nisu zapravo svjesni da su depresivni i dio su fenomena kojega psiholozi zovu prikrivena ili maskirana depresija pa potiskivanjem depresije često ne znaju izraziti zašto se osjećaju loše. Oni ne žele priznati da imaju problem s duševnim zdravljem jer to vide kao slabost. Međutim, kada čuju tekst koji govori o ljubavnoj patnji ili izdaji, dobivaju društveno prihvatljiv razlog za tugovanje. Ova vrsta glazbe neraskidivo je vezana uz klupski život, kasne izlaske i konzumaciju alkohola i/ili stimulativnih droga. U psihijatriji je dobro poznato da ljudi s nedijagnosticiranom depresijom često nesvjesno koriste alkohol i stimulativne droge kako bi utišali tjeskobu i podigli raspoloženje. U zadnjih pet godina, analize otpadnih voda u Republici Hrvatskoj otkrivaju stalan porast uzimanja stimulativnih droga, a najveći rast ima kokain. Po ovim podacima vidimo da hrvatska policija odrađuje jako loš posao, iako nam se, kao i za sve što čini vlast prikazuje potpuno drugačija slika. Budući da kao narod nikada bolje ne živimo što se tiče materijalnoga, očito je da smo, kao i ostali zapadni narodi, platili cijenu na duhovnom, umnom i osjećajnom polju. Ali sustavu odgovaraju depresivni ovisnici o svemu i svačemu kao i idolopoklonici novca jer se takvi ljudi neće pobuniti protiv katastrofalnih odluka koje vlast donosi.
Da ne bi bilo sve tako crno, dobra stvar je što mladi ljudi sve više uviđaju poguban način svjetovnog života pa su crkve postale oaze mira u grijehom zatrovanim gradovima. Neki kažu da je najbolji lijek za depresiju motika, ali ona je odavno društveno izopćena.
Na primjeru mladih ljudi koji navečer pohode crkve umjesto klubove vidimo da izlaz postoji, samo je potrebna slobodna volja okretanja glave prema nebu, umjesto prema zemlji.
