Eliška Šťastná je umirovljenica s invaliditetom koja živi u Trutnovu. I za vrijeme covida radila je kao medicinska sestra u stomatološkoj ordinaciji. Prije tri godine bila je jedna od prvih osoba u Češkoj koja se cijepila protiv covida. Cijepili su se i s kolegama iz ordinacije jer su se osjećali odgovornima. Danas govori i o ogromnom pritisku kojeg se mnogi nažalost više i ne sjećaju.
Mogla bi se cijepiti i zbog odgovornosti prema roditeljima, a i zbog pritiska na poslu. Iako je i ona potpisala “dobrovoljnost”, nije se do kraja identificirala s ekipom. Ozbiljni problemi uslijedili su nakon druge doze, nakon čega je uslijedio anafilaktički šok. Dvije godine odlaska na ispite. Donijeli su dijagnozu koja se uopće ne istražuje, pa sportašica amaterka ima napadaje slične epilepsiji, a ima dana kada ne može ni hodati. Prognoza? Nitko ne zna…
Razloga je bilo više
“Tada sam ja jedina u našoj obitelji radila. Roditelji su mi bili u karanteni, a ja sam išla kod zubara. Nisam željela preuzeti odgovornost da sama donesem covid kući”, prisjeća se Šťastná. Drugi razlog bio je taj što ju je sustav prisilio na cijepljenje. Pa si je rekla da će se cijepiti i bit će mir. Osim toga, bojala se da će ubuduće oni koji nisu cijepljeni biti na neki način ograničeni.
Došao je veliki pritisak – bilo je “neobavezno”
Njezina je zabrinutost proizašla iz toga koliko su brzo cjepiva razvijena. Usporedila je koliko je vremena trebalo da se razviju cjepiva za druge bolesti, pa je istraživanje cijepljenja protiv covida trajalo vrlo kratko. U početku je htjela čekati, ali je došao veliki pritisak.
Prijetili su joj da bi, ako se ne bude htjela cijepiti, mogla ostati bez posla, štoviše, čak su i oni iz stomatoloških morali služiti na covid odjelima, a tada je procijenila da bez cijepljenja neće ići.
Potpisala… I volontiranje
Na dan cijepljenja svi su bili vidno napeti, ali su to humorom “razbili” i sretni se vratili kući. Bilo joj je čudno što u cjepnom centru nitko nije zainteresiran za njezine dijagnoze koje je pomno pripremala – jer kao zdravstvena djelatnica zna da kao alergičar mora biti jako oprezna.
“Stavili su mi papirić pa sam pitala gdje da napišem koje lijekove pijem i od čega se liječim. Medicinska sestra kaže: “Ali nikoga nije briga za ovo”. Rekao sam da sam alergična i da to moraju znati. “Ne, nije bitno, samo nam ovdje napišite svoj broj telefona i kontakt bliske osobe, možda mame. „U slučaju iznenadne smrti“, dobila sam odgovor i neka ga tamo brzo potpišu“, opisuje Diana Šťastná. Iako nije bila baš sigurna u tim, potpisala je i izjavu o dobrovoljnosti.
Problemi su došli nakon druge doze
„Uzele smo slobodan dan na taj dan s idejom da se, ako se ne osjećamo dobro, možemo odmoriti“, dodaje Šťastná, dodajući da je već nakon prve doze bila jako umorna. Nakon druge doze nastupio je anafilaktički šok. Završila je na hitnoj, a kako je imala problema s disanjem, sumnjalo se i na covid. To nije potvrđeno, ali počeli su ozbiljni dugotrajni zdravstveni problemi. Krvne pretrage pokazale su manjak svih mogućih vitamina i minerala, bila je i u bolnici, ali se na neko vrijeme vratila na posao.
Ispitni maraton
Ubrzo su se pojavili napadaji kod kojih se sumnjalo na epilepsiju. Međutim, dijagnostika je to isključila.
“Trenutno ne prođe dan da nemam grčeve ili tremor. Počela sam se jako znojiti, mrzim visoke temperature, pa godišnji odmor ne dolazi u obzir. Počeli su problemi sa srcem, svi testovi su bili negativni, pa sam išla i kod psihijatra”, opisuje Šťastná svoje zdravstvene probleme.
U ljeto 2023. Eliški je dijagnosticiran funkcionalni neurološki poremećaj kretanja. Liječnici govore o sigurnoj posljedici cijepljenja. Međutim, dijagnoza je nova i još nema učinkovitog liječenja. “Epileptični” napadaji, konvulzije, poremećaji kretanja traju.
Invalidska mirovina
Trenutno Šťastná ne može obavljati nikakvu aktivnost dulje vrijeme, ne bi se mogla koncentrirati na svoj posao osam sati. Ako se čak i određenog dana osjeća dobro, ne smije biti aktivnija, jer će se to odraziti na “gore” dane.
“Kao na ljuljački. Jedan dan se osjećaš dobro, a drugi dan ti je problem čak i oprati glavu, skuhati, ali i prošetati – udovi su ti uvrnuti, koljena polomljena. Osjećaš se potpuno iscrpljeno”, Šťastná opisuje uvjete s kojima je morala naučiti živjeti. Žena koja je cijeli život navikla na sport ne sluti kako će se bolest nastaviti. Kako ne bi završila u potpunoj paralizi, mora ići na rehabilitaciju, no kako se bolest ne istražuje, nitko joj ne može reći što će se dalje dogoditi.
